
Šezdeset mečeva i ljubav prema boksu: Tamara Radunović je interesovanje za borilačke vještine pokazala još kao djevojčica. Tada, ona je boks mečeve gledala preko malih ekrana i potajno priželjkivala da jednoga dana bude u ringu. Želje su postale stvarnost prije pet godina, kada je Tamara i počela da se bavi ovim sportom. Nakon 60 mečeva i mnogo međunarodnih medalja i uspjeha, simpatije su prerasle u pravu ljubav.
„Boksom sam pocela da se bavim prije pet godina. Od malih nogu sam pokazivala zainteresovanost za boks i jednog dana sam odlučila da odem i da se oprobam. Od toga dana kada sam usla u salu, Bokserski klub Budva u kojem treniram je moja druga kuća”, počinje Tamara priču za Portal Analitika.
Njena porodica je, prisjeća se ona, bila uplašena kada su čuli za njeno interesovanje za ovaj sport, koji i nije tipičan za djevojke. Upoznavajući se sa boksom, kroz konstantno bordenje Tamare, promijenili su mišljenje.
“Nije lako gledati svoje dijete u ringu kako boksuje, ali vremenom su počeli da me podržavaju i sada su mi najveća podrška”, iskrena je ona.
Prva borba joj uvijek izmami osmijeh na lice, a sjećaće je se zauvijek.
“To je bilo divno iskustvo za mene, tadašnja protivnica mi je ostala veoma dobar prijatelj”.

“Veliko odricanje je potrebno za profesionalnog sportistu, a posebno za boksera. Nemam svoje slobodno vrijeme,često odlazim na medjunarodna takmičenja u inostranstvo,treniram dva puta dnevno svakoga dana,veoma sam posvećena i to je život u kojem ja uživam. Treniram dva puta dnevno. Ujutru u pet sati ustajem za jutarnji trening a u popodnevnim časovima obavljam dvosatni bokserski trening. Bokserski trening je mnogo zahtjevan i težak. Ipak, u ovom sportu uvijek ima zanimljivih situacija,na svakom takmičenju saznam nesto novo, sklopim nova prijateljstva, često putujem po svijetu,jednostavno uživam u ovom sportu”, priča ona.
Kada uđe u ring, za nju postoji samo borba i uvijek se potrudi da pruži svoj maksimum.
“Pred svaki ulazak u ring se osjecam samouvjereno i spremno,tako da straha nema”, govori i dodaje da je “svaka borba u ringu teška na svoj način i svaki rival je drugačiji”.
Slobodne dane koristi za oporavak od treninga, a najviše je opušta, kaže, šetnja pored mora. Nije konfliktna osoba, te svoj talenat nikada nije iskoristila u svakodnevnom životu. Borba je, kaže, rezervisana samo za ring.
“Nikada nije bilo, a nadam se da nikada i neće biti. Izbjegavam maksimalno takve situacije”, kaže.

“ Veliki je uspjeh za mene sto sam od strane Bokserskog saveza Crne Gore treći put proglašena za najbolju seniorku. Pored toga sam i uzela prvo mjesto na Otvorenom prvenstvu Srbije, tri puta sam uzela zlato na otvorenom prvenstvu Zagreba, pobjeđivala sam vele-sile, u ringu sam se sastajala sa Rusijom, ŠriLankom, Njemačkom, Poljskom, Švedskom, Švajcarskom, Francuskom, Kanadom, Kinom, Kazakhstanom, Mađarskom i mnogim drugim reprezentacijama i većinu borbi riješila u svoju korist. Osvajala sam prva mjesta na najtežim medjunarodnim turnirima”, objašnjava.
Njen posljednji uspjeh je zlatna medalja, koju je osvojila početkom ovog mjeseca na međunarodnom turniru Golden Girls u švedskom Borasu. Ona je u konkurenciji seniorki, u kategoriji do 57 kilograma, u polufinalu pobijedila reprezentativku Švedske Sofiju Smit, a u finalu Tanju Slinger iz Švajcarske. Sledeći međunarodni turnir na kojem ću učestvovati slijedi u martu u Mađarskoj.
“S obzirom da dolazim iz male zemlje, kada su u pitanju međunarodna takmičenja, moram da ostavim duplo jači utisak na sudije kako bih uspjeha da pobijedim u borbi. Do sada sam ostvarila izvanredne rezultate i veoma sam ponosna na to. Najvažniji cilj u ovoj godini mi je medalja sa Evropskog prvenstva koje će se održati u maju u Poljskoj a samim tim i plasman za Svjetsko prvenstvo koje će se održati u novembru u Nju Delhiju, u Indiji. Cilj mi je da ostvarim i onaj najveći, a to je da donesem u svoju državu medalju sa najvećeg takmičenja”, zaključuje Radunović priču za Portal Analitika.
Ivona DROBNJAK