Kandidat za predsjedničke izbore Demokratske partije socijalista ne zavisi od najave opozicije, te će biti predstavljen na vrijeme i u zakonski predviđenom roku, poručio je juče Milutin Simović, koji nezvanično slovi za mogućeg kandidata te stranke. Na pitanje hoće li on ući u predsjedničku trku, ponovio je da je interes i potreba Crne Gore i svih njenih građana "da budući predsjednik Crne Gore bude lider DPS-a, Milo Đukanović".
Jedinstvena situacija: Ako ćemo striktno po zakonu, do predaje kandidature ostalo je taman mjesec dana. No, koliko kod pokušali da predstave da je uobičajena situacija, ovo je prvi put da ni vlast ni opozicija ne znaju ko će biti kandidat 50 dana pred izbore.
Osim Simovića, što je ranije objavio Portal Analitika kao predsjednički kandidat DPS-a pominje se i Milica Pejanović Đurišić. Sve naravno, ako se Milo Đukanović odluči da se ne kandiduje. Đukanović je sam nekoliko puta rekao da je umoran i da mu se ne vraća na državne funkcije, a bitno je i to što bi u slučaju da bude izabran za predsjednika morao da nekome prepusti mjesto šefa DPS-a. U dijelu javnosti se čuje i da mu sa određenih međunarodnih adresa diskretno sugerišu da ne treba da se kandiduje.Analitičari, međutim, ocjenjuju da odlugovlačenje sa predsjedničkim kandidatom ima veze sa unutrašnjim odnosima u stranci.
„DPS je suočen prije svega sa unutrašnjim problemima, te sa limitiranošću dosadašnjeg pristupa u privlačenju podrške birača. Činjenica je da i pored raspolaganja ogromnim resursima, što državnim što privatnim, DPS ne može značajnije da poveća podršku birača. Predsjednički izbori su stoga za njih i mnogo opasniji, jer ne zavise samo od svojih već i od birača ostalih partija koje su u vladi sa DPS-om. Značajn broj njih nije zainteresovan da podrži jačanje DPS-a. Nekima od njih bi odgovaralo dalje slabljenje DPS, te stoga ne čudi zabrinutost lidera DPS-a. Međutim, najveći strah DPS je da mogu izgubiti usljed glasanja „protiv“ kandidata DPS, više nego zbog glasanja „za“ kandidata/e opozicije“, objašnjava za Portal Analitika politički analitičar Zlatko Vujović.
Opozicija bez jedinstvenog kandidata: Sa druge strane, izvjesno je da opozicija neće imati zajedničkog kandidata, nakon sastanka na kome nijesu uspjeli da nađu kompromis. DF predlaže Andriju Jovićevića, ali još uvijek sa sigurnošću ne znamo da li on spreman da uđe u predsjedničku trku. On je bio ministar u vladi Mila Đukanovića, ostale su upamćene njegove riječi upućene tadašnjem premijeru “da nam još dugo,dugo živi i vlada”, ali i njegova uloga u cijelom slučaju moldavske državljanke S.Č., jedne od najvećih afera u prošloj deceniji.Dio opozicije je predlagao novinarku Milku Tadić Mijović, ali iza njene kandidature nije bio spreman da stane dio DF-a, ali ni, sudeći prema posljednjim informacijama, cijela takozvana građanska opozicija. U medijima se pominje i da SDP sprema profesorku Pravnog fakulteta i funkcionerku te stranke Draginju Vuksanović, a pominje se i da postoji mogućnost da se kandiduje Aleksa Bečić, sada kada su pregovori propali, iako je on javno saopštio da neće u predsjedničku trku, kako bi se opozicija mogla dogovoriti oko nestranačkog kandidata.
Kako stvari stoje, opozicija će imati više kandidata, a dogovor, kako ocjenjuju analitičari nije postignut jer su prevagnuli uskostranački interesi.„Kod opozicije je dodatno prisutna komponenta razjedinjenosti, te straha da bi uspjeh nekog od opozicionih kandidata poremetio odnose unutar opoziconog bloka“, kazao je Vujović za Portal Analitika.
Šta će uraditi Bečić: Upitan je li realno da ipak Aleksa Bečić bude kandidat dijela opozicije a Andrija Jovićević DF-a, kaže da je to teško procijeniti.
„Dosadašnja komunikacija unutar opozicije je bila više u funkciji nadmudrivanja nego saradnje. Kao da su ključni akteri pokušavali druge partije prinuditi na sopstvenog kandidata, odnosno obeshrabriti druge kandidate da se kandiduju. Očigledno da blefovi nijesu uspjeli, tako da se sada očekuje povlačenje konkretnih poteza. Naravno, sada su ulozi veći, jer neuspjeh kandidata konkretne partije jeste veliki neuspjeh za samu partije, te ako je kandidat i lider partije, to je i njegov neuspjeh kao lidera te partije“, kaže Vujović.Ko god uđe od opozicije u predsjedničku trku neće mu biti lako i neće imati previše vremena da se predstavi biračima, posebno ako kandidat bude nestranačka ličnost. DPS je u boljoj poziciji, imajući u vidu partijsku i svaku drugu mašineriju, naravno pod uslovom, da iza njihovog kandidata, ako to ne bude Đukanović, stane cijela stranka.
Predsjednik se kod nas, inače, bira neposredno, ali po Ustavu nema veliku političku moć.
