Društvo

Na kotorskoj pravoslavnoj crkvi vije se sultanova trobojka

Izgled srpske zastave sa četiri oscila, koja se vidi na kotorskoj crkvi Svetog Nikole, propisao je 1835. godine fermanom turski sultan Mahmud II, kažu relevantni istorijski izvori.
Na kotorskoj pravoslavnoj crkvi vije se sultanova trobojka
Portal AnalitikaIzvor

Piše: Miroslav ĆOSOVIĆ

Predśednik Liberalne partije i poslanik u Skupštini Crne Gore Andrija Popović je nedavno u parlamentu kritikovao to što se u Kotoru, na pravoslavnoj crkvi Sv. Nikole vijori trobojka sa četiri ocila, rekao je: 

"Mi moramo dopustiti svakom građaninu, svakom turisti da uđe, u to velelepno zdanje. Ja molim, apelujem čelnike SPC da se ta zastava konačno, poslije 25 godina skine. Ipak, izaziva stalne podjele.“ (Link)

Pismo mitropolita Amfilohija iz jula 2007: Srpski mitropolit u Crnoj Gori Amfilohije Radović je 7. jula 2007. objavio u listu "Dan" otvoreno pismo Svetozaru Maroviću, tada je, između ostaloga, kazao: “Inače, trobojka sa krstom i ocilima je postala i do danas ostala crkvena zastava.”  

2Vladika Amfilohije nije želio da kaže od kad je trobojka "postala i ostala" crkvena zastava. Pošto to nije saopštio, vjerovatno su mnogi pomislili da je trobojka crkvena zastava već vjekovima, ali, to je fikcija, današnja srpska trobojka je prvi put zalepršala u Srbiji krajem 1835. godine, pošto je turski sultan odredio kako će izgledati. 

Prije desetak i više godina u Crnoj Gori bili smo preplavljeni mitomanijom koju su produkovali srpski istoričari u Crnoj Gori,  Srpska crkva i srpski političari kao i gostujući predavači iz SANU. Znajući da mu niko neće odgovoriti, jer tada niko od Crnogoraca nije javno demantovao mitomaniju ove vrste, mitropolit SPC je u istom pismu napisao:

“Može se reći da je upravo trobojka sa krstom i ocilima najduže bila duhovni simbol Crne Gore...a očigledno danas smeta zastava koja je u pravom smislu bila duhovni ali i državni simbol Crne Gore, više od dva vijeka”. 

Ja sam prije tačno dvije godine na Analitici objavio tekst "Kako su četiri ocila importovana u Crnu Goru 1918. godine" u kojem sam definitivno pokazao da su četiri ocila pristigla u Crnu Goru zajedno sa srpskom okupacionom vojskom 1918. godine, niti jedan u Crnoj Gori, od bar 1000 srpskih: istoričara, intelektualaca, svještenika, nacionalnih radnika... nije demantovao činjenice koje sam iznio.

Prema tome, vladika Amfilohije je kazao besmislicu kako je trobojka sa krstom i ocilima najduže bila duhovni simbol Crne Gore, no, možda i nije besmislica, možda on smatra da istorija Crne Gore počinje od 1918. godine, od kad je SPC preuzela crnogorske crkve i manastire?? Ako je on uvjeren da istorija Crne Gore ne postoji prije 1918. godine, jer u njoj  prije 1918. nije bilo SPC, onda je to druga priča. 

Istorijat srpske trobojke: U nekom momentu vladavine knjaza/kralja Nikole srpska trobojka je stigla i prihvaćena je u Crnoj Gori, iako sami Nikola I Petrović pojma nije imao otkud ona samim Srbima. Danas srpski intelektualci i političari u Crnoj Gori srpsku trobojku nazivaju "narodna zastava" jer je u "Ustavu za knjaževinu Crne Goru" iz 1905. godine, u članu 39. stojalo:  "Narodne su boje: crvena, plavetna i bijela." 

3Ako se mislilo da su to boje zastave, zašto zastava nije pomenuta, zar je bilo tako teško i neugodno dopisati još nekoliko riječi, je li ustavopiscu bilo teško da stavi: narodne, a i boje crnogorske zastave su - crvena, plavetna i bijela?

Što zapravo simboliše srpska trobojka? Da li ona simboliše zahvalnost Osmanskom dvoru?  Da li je to zahvalnost Turcima jer,  na primjer, u gradu Kotoru prije Turaka nije živio niti jedan pravoslavac, tek se poslije turske najezde pravoslavlje proširilo na Kotor?  A ni u Bosni nije bilo pravoslavlja, kako tvrdi akademik SANU Mihailo Dinić, on je pisao: "Ne treba gubiti iz vida pri tretiranju ovog pitanja da u pravoj Bosni – Hum i delovi Raške se izuzimaju – nije bilo u Tvrtkovo doba pravoslavnih. Za nas je ovo pitanje definitivno rešeno.“ (Jaroslav Šidak, Franjevačka Dubia iz g. 1372/3 kao izvor za povijest Bosne, Istorijski časopis, knjiga V, 1954-5, strana 229) 

Februara 1835. godine u Srbiji je donešen "Sretenjski Ustav" kojim je bila propisana zastava Srbije.  Radoš Ljušić (kod nas dobro poznati srpski istoričar), ovako piše u knjizi ”Kneževina Srbija (1830-1839)” (Beograd, 1986): 

"Sretenjskim ustavom Srbija je postala ‘u pravleniju svom nezavisimo knjažestvo’, pa je kao takva dobila zastavu i grb. 'Boja narodna srbska jeste otvoreno crvena, bela i čelikasto-ugasita'.” (str 292)

Po mom mišljenju, ova zastava koju su Srbi odredili i koja nikada među njima nije zaživjela, mnogo je ljepša od ove sadašnje srpske (sultanove) trobojke. 

Dakle, sultan nije odobrio ovakav izgled zastave, nego je izdao ferman kojim je propisao kako će da izgleda srpska zastava. Piše Ljušić, u istoj knjizi:

"Ferman datiran decembra 1835. godine upućen je knezu i podunavskim vezirima, pašama, ajanima, vojvodama, kadijama i nadzornicima skela. On kaže da srpski narod ima pravo razvijati trobojnu zastavu  na trgovačkim lađama koje mogu ploviti rekama i morem "u Carigrad dohodećim i tuda prolazećim". Uz ferman, oni su dobili po jedan primerak zastave. Sada je zastava dobila nov raspored boja, za razliku od one koju je propisao Sretenjski ustav. Boje su bile vodoravno poređane: crvena, plava i bela." (str 293)

4Apel Andrije Popovića je opravdan:  U Balkanskim ratovima i I svjetskom ratu Crnogorci su se borili pod crvenom zastavom sa bijelim orlovima, pogledajte fotografije na sajtu montenegrina.net, link.

Viđeli smo nepromjenive istorijske činjenice, Srbi nijesu svojom voljom izabrali njihovu državnu zastavu, nego im je sultan darivao, njen izgled je određen voljom sultana Mahmuda II, a ne Srba.
Apel Andrije Popovića je opravdan, jer SPC time što na svojim hramovima ponosno ističe trobojku (koja je, kao i sve srpsko, importovana u Crnu Goru), zapravo odaje počast Osmanskom carstvu, iako su u tom carstvu Srbi vjekovima teško robovali. 

Ja se nadam i vjerujem da Crnogorci nikada više neće imati kao svoju - crveno, plavo, bijelu trobojku, jer ta zastava nema ništa zajedničko sa narodnim bićem i istorijom Crnogoraca. 

(Autor je publicista, navodi iznijeti u tekstu nužno ne predstavljaju stavove radakcije Analitike)

Portal Analitika