Naša protagonistkinja završila je Gimnaziju ''Niko Rolović'' u Baru sa odličnim uspjehom, a dobri rezultati u školi dali su joj dodatni vjetar u leđa da prati san koji je zacrtala sa svega šest godina.
Nakon prvog leta, kod tada malene Nine, pojavila se želja da bude baš ona ta osoba koja će upravljati tom golemom skalamerijom. Kako objašnjava u razgovoru za Portal Analitika, prilika da putuje avionom joj je svakim letom davala sve veću želju da se nađe unutar kokpita kao član letačke posade.
''Česta putovanja avionom i susreti sa aerodromima su uticali da se stvori ova količina ljubavi prema avijaciji. Radoznalost i interesovanje šta se dešava i kako se upravlja avionom bilo je jako izraženo. I,dan danas, imam poseban osjećaj kada čujem ili vidim avion. Uvijek me zanimalo šta se dešava iza tih vrata i kako se sve to odvija. Kako sam bivala starija, tako sam se sve više raspitivala i čitala o avijaciji, pričala sa ljudima koji su dio nje i tako još više vidjela sebe u tome'', počinje Nina svoju priču.
Prijemni joj nije teško pao: Nina je studirala u SMATSU, u jednoj od najvećih akademija za obuku pilota i kontrolora letjenja u Evropi, a sam prijemni joj, kako kaže, nije teško pao.
''Da bih započela školovanje na akademiji potrebno je bilo prije svega da dobijem ljekarsko uvjerenje da sam sposobna za obuku civilnih pilota. Bez ljekarskog uvjerenja se ne moze upisati akademija, nakon toga sam imala prijemni ispit koji nije bio previše zahtjevan. Provjerili su nase znanje iz matematike, fizike i engleskog jezika. Studiranje je podijeljeno na teorijski i praktični dio obuke. Teorijski dio obuke traje seda, mjeseci i nakon toga počinje praktični dio odnosno letjenje. Kako iz teorijskog dijela tako smo i iz praktičnog dijela obuke imali ispite'', govori Nina.Prvi samostalni let: Poseban trenutak za nju je bio prvi samostalni ispit - kaže da i dalje osjeća nalet adrenalina kada samo pomisli na taj dan.
''Kao nešto posebno bih istakla ispit za prvi samostalni let ili kako ga mi nazivamo "laširanje". Pravilo je da na tom ispitu instruktor - ispitivač ide sa kandidatom na let i odlučuje da li će ga pustiti da nakon toga leti samostalno. Ono čemu se uvijek ljudi čude jeste kada čuju da učenik na taj ispit ide nakon samo 10 sati naleta. Sto se tiče mog prvog samostalnog leta mogu Vam reći da i sada osjećam istu sreću i uzbuđenost kada pričam o tome. To je nešto što se pamti čitav život.
Uvijek kazem u tom trenutku sam mogla da poletim i bez aviona. Taj osjećaj stvarno treba doživjeti, ostati sam u avionu i znati da sve sto radiš, radiš sam i da je samo tvoja zasluga i odgovornost, zaista je neprocjenjivo. Nakon tog prvog samostalnog leta imala sam još dosta samostalnih ruta, svaku sa uživanjem i lakoćom pripremala na zemlji pa odradila u avionu, svakoj se radovala kao i sada što se radujem svakom susretu sa avionom pa makar to bilo i posmatranje sa zemlje, iako posebnu ljepotu imaju noćna letjenja'', priča nam Nina.
Mnogi u njenoj poziciji grabali bi da posao nađu u nekoj stranoj firmi. Ipak Nina ima jaku želju da se vrati u Crnu Goru.
''Težim ka dolasku u Crnu Goru zato što želim da započnem karijeru u našoj avio-komaniji i steknem iskustvo sa našim pilotima, koji su veoma cijenjeni od strane drugih ljudi iz avijacije i važe za one od kojih se mnogo toga moze naučiti'', ističe Nina.Velika podrška porodice: Naša sagovornica govori da do sada nije imala nelagodnosti ili jezivih trenutaka sa avionom. Prilikom odabira ovog poziva nailazila je na svakakve komentare, ali ih je srećom nadjačala podrška porodice.
''Ostvarenje mog sna je zaista nevjerovatan osjećaj koji se riječima ne može opisati jer ne postoji ništa ljepše u životu nego ostvariti svoj san. Još uvijek sam pod utiskom jer je nevjerovatno da nešto o čemu maštate od malena, sada polako postaje realnost. Kada sam odabrala ovaj poziv bilo je različitih komentara i da žene nisu sposobne za upravljanje avionom, i da to nije za mene... Srećom podrška je ipak bila jača. Ono što mi je jedino bilo bitno je da sam imala izuzetnu podršku svoje porodice i da ni u jednom trenutku nisu pokušali da me odgovore od ovog poziva. Vođena svojim iskustvom svim damama koje imaju isti san kao ja, poručila bih da ne obraćaju pažnju na to šta će drugi reći. Ako zaista idete ka tome da ostvarite svoj san, onda je samo najbitnije da ne odustajete i da kažete - ja to mogu!'', zaključuje Kralj.
