Korektorka crnogorske ženske odbojkaške reprezentacije, Nikoleta Perović, rođena je Baranka. U rodnom gradu je, nakon završene osnovne i srednje škole, upisala Fakultet za poslovnu ekonomiju.
Odbojkom je počela da se bavi sa deset godina, da bi se već sa 14 priključila prvom timu Luke Bar (koji je ujedno njen matični klub).
Prije četiri godine startovala je njena inostrana karijera - u sezoni 2014/15. branila je boje norveškog Stod voleja, s kojim je osvojila titulu, kup i Mevza ligu, da bi potom naredne dvije godine provela u Rumuniji, igrajući prvo za tamošnji klub Targu Mureš s kojim je bila četvrtoplasirana u ligi i igrala u finalu, a onda i za Bakau gdje se okitila srebrnom medaljom u kupu i bronzom u prvenstvu.
Blistavu karijeru nastavila je u Njemačkoj, kao prvotimka Štutgarta trostrukog uzastopnog vicešampiona te zemlje. Da je taj izbor bio za nju pravi, svjedoči osvojeno srebro u Superkupu, potom drugo mjesto u ligi, kao i izboreno polufinale CEV kupa.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Nedostaje mi bezbrižnost, život bez obaveza, sloboda koju posjedujemo kao djeca.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- U svijetu odraslih imam bezbroj prilika da se ostvarim u različitim ulogama, da se izborim za svoje mjesto pod suncem, otkrijem svoje talente i uspijem.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Kao mala, voljela sam da plešem i crtam, ali zbog sporta, taj talenat nije mogao doći do izražaja.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Mislim da je nestrpljivost moja najgora osobina.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Najviše cijenim odgovornost, iskrenost i spremnost za pomaganje drugima.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Zvala bi se „Druga strana medalje“, a voljela bih da Anđelina Džoli bude glumica.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Odgovorna, ambiciozna, iskrena, pozitivna, uporna.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Slatko, slano, ukusno.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Voljela bih da imam moć teleportovanja i da mogu, u bilo kom trenutku, da odem gdje god poželim.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Iskreno, ne bih se mijenjala ni sa kim, niti želim da budem neko drugi.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nedjeljno poslijepodne provodim u odmaranju. Slušam muziku, gledam filmove, serije. To je vrijeme koje posvećujem sebi.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Obožavam grupu Kolonija, stalno slušam njihov miks pjesama. A omiljena mi je - „Feniks“.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Skoro sam pročitala roman „Orkanski visovi“. Zadivio me je prikaz ljubavne priče i divan način na koji je Emili Bronte prikazala povezanost duša. Svi likovi su drugačiji i sa sobom nose nesreću svoje sudbine.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Putujem jako puno tokom sezone. Trenutno, jedino sto želim je da otputujem kući u Crnu Goru i da odložim svoj pasoš na neko vrijeme.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Definitivno najmanje volim autobus.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Uvijek sve ispričam majci. Ona mi daje najbolje savjete i usmjerava me na pravi životni put.
Čemu se uvijek obradujete?
- Uvijek se obradujem porodici i prijateljima koji me čekaju na aerodromu. Malim znacima pažnje od ljudi koji mi znače, bilo da je to poruka, lijepa riječ ili neki poklon.
Da li za nečim žalite?
- Ne žalim ni za čim.
Bez čega ne možete?
- Čovjek vremenom nauči da se bez svega može. Za sreću i stabilan život mi je potrebno sve što imam danas.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Izvinila bih se kada nijesam u pravu, ali s obzirom na to da uvijek biram riječi, za tim nije bilo potrebe.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Od zlatne ribice bih tražila zdravlje, ljubav i sreću.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Pobijedila sam sebe, onda kada sam mislila da to nije moguće i uspjela sam se izboriti za svoje mjesto.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Uradila bih sve o čemu maštam. Putovala bih, posvetila se sebi, upijala bih znanje, provodila bih više vremena sa dragim ljudima.
Kako biste voljeli da umrete?
- Ne razmišljam o smrti. Jedino što je sigurno jeste da nam je smrt posljednja stanica. Poenta je da uživamo u vožnji.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Najzad sama... Dušebrižnici... ne budite sigurni, da vam za vratom ne dišem. Haha, zaista ne znam - nijesam razmišljala o tome!
Priredila: A. POPOVIĆ
Foto: Privatna arhiva
