Povedeni tim primjerima obišli smo nekoliko toponima koje predanje veže za ličnost Svetoga Petra Cetinjskog. Nažalost, što zbog protoka vremena, što zbog raseljavanja tih mjesta gdje se ti istorijski toponimi nalaze izgleda da u skoroj budućnosti mnogi od tih toponima neće biti više prepoznatljivi.
Taličnica u Piperima: Jedan od njih koji se pominje, Kuća taličnica, je stara kuća u selu Gornji Crnci, Piperi, na lokalitetu Grobovlje. Po predanju osvještao ju je Sveti Petar pri prolazu za Manastir Ćelija Piperska.
Ljudi su rado navraćali u tu kuću bilo kojim poslom: bilo da pozajme nešto od alata pri gradnji drugih kuća ili objekata, bilo da malo pośede i popiju čašu vode, ili da makar glasno nazovu koje od čeljadi iz kuće i malo popričaju s njim. To bi im donosilo sreću, zbog toga ime Kuća taličnica.
Mitropolit Petar I Petrović Njegoš (Sveti Petar Cetinjski), bio je crnogorski mitropolit i vladika od 1782-1830. Nakon smrti vladike Arsenija Plamenca (15.V 1784), koji je Crnom Gorom upravljao nešto više od tri godine, na tron crnogorskih vladika po vjekovima ustaljenoj tradiciji na Opštecrnogorskom zboru izabran je Petar Petrović, unuk vladike Danila, a sinovac vladike Vasilija. Sin Marka Damjanova Petrovića i majke Anđelije (rodom od Martinovića), rođen je 8/19. IX 1748. na Njegušima. Crnom Gorom je vladao punih 46 godina. Umro je na Lučindan 18/30. X 1830. godine.Petar I je utemeljivač novovjekovne crnogorske države, zakonodavac, zakonopisac, politički mislilac, vojskovođa, vizionar, duhovnik. Za života je nazivan Svetim Vladikom. Za svetitelja je proglašen 1834. godine. Jedna je od najznačajnijih ličnosti ukupne crnogorske istorije.
Poslanice: Tokom svoje vladavine Sveti Petar Cetinjski se obraćao Crnogorcima svojim brojnim poslanicama, koje su pisane narodnim crnogorskim jezikom.
Poslanice se smatraju jednim od temelja crnogorske književnosti i štampane su kao sastavni dio antologija istorije crnogorske književnosti. One su, takođe, dragocjeno svjedočanstvo o surovim uslovima u kojima se živjelo za doba vladavine Svetog Petra Cetinjskog.
Navodimo nekoliko citata iz poslanica:
- Znate kako sam vama i svijema Crnogorcima vazda i na svako mjesto govorio, moleći svakoga i zaklinjajući da u mir i slogu među sobom živite. I koliko sam truda i muke od početka do sada pretrpio, to samo jedini Bog znade; i sve radeći za obšte dobro i slobodu bez nikakve hile i lukavstva, nako s pravijem i čistijem srcem, želeći viđeti vas i ostalu moju braću ot neprijateljskog jarma i zuluma oslobođene. Nijesam iskao moje sobstvene koristi i tečenja, nego sam ostavio crkve i manastire i sve crkovne i manastirske i domaće poslove. Zaboravio sam i moju dušu i moje zdravlje, a prijenuo za vas i za drugu braću Crnogorce, da ne izgubite, nego da uzdržite svoje poštenje i slavu i da utvrdite vašu predragu voljnost i slobodu, koji vi je Bog darova mimo svakoga naroda u svijet, da vi tuđin ne gospodari i ne zapovijeda i da nije gospodar od vašijeh života i đece i ot vašega imuća i domovah... (Poslanica Brđanima, 1800.)
-Svakoga Crnogorca... molim i zaklinjam neka svaki stoji s mirom i neka trpi kako i ja trpim, zašto znam da će naše trpjenije bolje za nas biti, nego li ikakva naša osveta... (Poslanica Katunjanima, 1805.)
-... Vidim da vi svaki dan više u svoje samovoljstvo i bezakonije napredujete, i da vi je milije zlo i sramota, nego li dobro i poštenje, i neka vi bude po želaniju vašemu. Ja se od svega zla i dobra ličim i po danas niti me u vaše posle prizivajte, niti ću se u njih miješati, nego ostajem jošt zaludu vaš dobroželatelj, nesrećni... Vladika Petar (Poslanica Crnogorcima i Brđanima, 1812.)
- Nijesu zakoni za dobre, nego za zle ljude postavljeni; budući oni ne poznaju od Boga uliveni u srdca njihova naravski zakon, zato je potrebno bilo zakone postavit da svakoga reda zlođeji budu kastigani (kažnjeni – prim.a.), jer inako valjalo bi da svi narodi u svijetu budu nesrećni, kako i jesu oni đe takvijeh zakonah nema i đe se dobri ljudi ne počituju, a zli ne kastigaju... (Poslanica Katunjanima, 1818.)
Pored zapisanih poslanica kao što će se moći pročitati u tekstu bilo je još mnogo mudrih obraćanja Svetog Petra Cetinjskog koja su se izgleda danas počela brisati iz narodnog sjećanja.
Put: Krećući na put do lokaliteta Kuće taličnice u Gornjim Crncima na mapi se može vidjeti da je to put koji void do Manastira Ćelija Piperska. Izgledalo je logično da ćemo tamo naći informaciju i njen lokalitet.
Tako da smo se po lijepom majskom danu uputili tamo. Manastir Ćelija Piperska je 17 kilometara udaljen od Podgorice. Postoji mišljenje da ovaj Manastir potiče još iz XII vijeka, koje se opravdava činjenicom da je Manastir okružen sa dvije značajne iskopine: jedna od njih je Gradina, iz IX vijeka, a druga je Djevič grad. Možda I još starije jer se tu nalazi I iskopina crkve, pretpostavlja se iz VI vijeka, koja je bila posvećena Arhangelu Mihajlu.
Do manastira se relativno brzo stiže iz Podgorice. Vozeći skoro stalno uzbrdo prolazimo kroz Drezgu „centar“ Pipera i nastavljamo do manastira. Stižući na destinaciju ne može se ne zaključiti da su položaj manastira i priroda koja ga okružuje - prelijepi. O pogledu koji se odatle pruža na crnogorski pejzaž dovoljno je reći da je – neponovljiv.
Razgovor: Ipak u razgovoru sa monahinjama manastira shvatamo da ćemo morati da se vratimo do Gornjih Crnaca i da na njihovu preporuku potražimo nekog od starosjedilaca.
Prilikom povratka do Gornjih Crnaca srijećemo radnika koji održava imanje I manastirski put. Međutim I on nas upućuje na nekog od starosjedilaca jer I on nije mještanin tako da nije upućen u lokalne toponime.
Sad, kad stignete u Gornje Crnce vidite da je to naselje što se tiče kuća naseljeno. Ali da možete vidjeti mještanina teško. Ipak nakon nekoliko pokušaja uspijevamo da nađemo sagovornika. Kako će se ispostaviti , pravog sagovornika za temu koja nas interesuje.
Branko Džankić najstariji mještanin: U razgovoru saznajemo da je mještanin Branko Džankić, po svome kazivanju, trenutno najstariji mještanin u Gornjim Crncima. Sa svojih 83 godine još uvijek je vitalan I radan kako on kaže.
Poveli smo razgovor o toponimu Kuće taličnice, međutim sa podacima koje smo imali njeno bliže lociranje nije bilo moguće.
Po riječima Branka Džankića niko mu od njegovih nije pričao o lokalitetu Kuće taličnice, a zapamtio je mnogobrojne razgovore o tradiciji tog mjesta, i od oca i đeda . Ali o boravku Svetog Petra Cetinjskog pričalo se dosta. On zna iz tih razgovora da je Sveti Petar Cetinjski prilikom svog boravka blagoslovio cijelo mjesto.
Na lokalitetu Grobovlje koje se nalazi ispred njhove kuće, pored puta, održavali su se skupovi Gornjih Crnaca. Na tom mjestu Branko nam pokazuje I ploču koja još I danas stoji na istom mjestu sa kojeg se Sveti Petar Cetinjski bio obratio okupljenom narodu. Sadržaj govora nam ne zna tačno prenijeti .Koliko on zna to je bio jedini put kada je Sveti Petar Cetinjski držao govor u Gornjim Crncima.
Tako da možda nijesmo našli Kuću taličnicu, ali jesmo mjesto sa kojeg je Sveti Petar Cetinjski blagoslovio mještane. Po riječima Branka Džankića već danas za to mjesto na kojem su se održavali skupovi mještana I priiče vezane za njega teško da može da se nađe sagovornik. Jer, na žalost i mještani polako zaboravljaju lokalitet i priče vezane za njega.
- Nastupilo je neko novo vrijeme – kaže Branko.
Za kraj da citiramo još jednu poslanicu Svetog Petra Cetinjskog:
- No kao što blagorodne duše čovjek, sve što na viši stepen u gospodstvo i u vlasti izlazi i koliko se u višemu bogatstvu i sreći nahodi, tolikođer on sve veće ište prilične njegovome blagorodstvu načine za potvrditi svoje dostojanstvo blagodejanijem, milostiju i krotkim življenjem, a najpače blagodarnim srdcem k svojemu blagođetelju, tako i neblagorodni čojek, kad se vidi iz niskoga bića uzdignut đe se nije nada, zaboravi i Boga, i dušu, kamo li neće zaboravit svoga blagođetelja, pa na krilima visokoumlja ili, ljepše reći, prebezumne gordosti, bezobrazno leteći... paklenijem i otrovnijem duhom iz njegove utrobe diše... (Poslanica Bokeljima, 1804.)
Ivan KERN
FOTO: Azra Šabotić
