Predsjednik Ljekarske komore, dr Aleksandar Mugoša, kazao je da je nepravedno tražiti odgovornost direktora Klinike za ginekologiju i akušerstvo i čelnih ljudi crnogorskog zdravstva, zbog otpuštanja porodilje iz Kliničkog centra s tuđom bebom. Oni na taj incident, prema njegovim riječima, nisu mogli uticati.
„Protokol koji definiše način na koji se bebe otpuštaju iz bolnice postoji i mora se poštovati. U ovom slučaju očigledno neko nije poštovao pravila, ali to nisu čelni ljudi crnogorskog zdravstva, a prije svega ne direktor Klinike. Mnogo je drugih i ozbiljnijih razloga zbog kojih bi čelni ljudi crnogorskog zdravstva morali snositi odgovornost“, rekao je Mugoša za Portal Analitika.
Govoreći o problemima s elektronskim zakazivanjem pregleda, Mugoša ocjenjuje da je uvođenje tog sistema kulminacija ljudskog i profesionalnog ponižavanja crnogorskih ljekara.
„Sistem elektronskog zakazivanja pregleda je loš, iz prostog razloga što se desio u lošem trenutku i što se praktično sprovodi na silu. Drago mi je da su se ljekari konačno oglasili. Nadam se da će im odgovorni izaći u susret, jer ako i njih izgubimo, izgubili smo sve“, ističe naš sagovornik.
Mugoša kaže da je Ljekarska komora pripremila postupak i svu neophodnu dokumentaciju za otpočinjanje registracije svih crnogorskih ljekara i ljekara koji nemaju prebivalište u Crnoj Gori a imaju želju da liječe naše građane.
„Zakon o zdravstvenoj zaštiti se mora poštovati, svi ljekari koji se neposredno bave životima građana u Crnoj Gori moraće biti članovi Ljekarske komore. Moraće se najprije upisati, kako bi bili u mogućnosti da provjerimo njihov identitet, nivo obrazovanja, stručne i naučne reference. Uvešćemo red u zdravstvenu djelatnost u Crnoj Gori“, poručuje Mugoša.
ANALITIKA: Zašto je posljednji skandal u crnogorskom zdravstvu – otpuštanje porodilje iz Kliničkog centra s tuđom bebom – prošao, kao i mnogi prethodni, bez odgovornosti čelnih ljudi zdravstvenog sistema?
MUGOŠA: Otpust bebe pogrešnoj porodici je, u medicinskoj praksi, već opisan neželjeni događaj, što znači da se dešava ili se može desiti, i to je samo jedan od velikog broja neželjenih događaja koji se u medicini, nažalost, dešavaju. Jako se varate ako ste i pomislili da se slični neželjeni događaji dešavaju samo u Crnoj Gori.
Otpust bebe pogrešnoj porodici nalazi se u grupi događaja s mogućim teškim posljedicama. Razlog zbog kojeg se desio mora biti precizno ispitan. Epilog će, vjerovatno, biti pokretanje disciplinske odgovornosti protiv osobe ili osoba koje su odgovorne.
U ovim i sličnim slučajevima, obaveza medicinskih radnika je da prijave neželjeni događaj. Na taj način moguće je preduzeti mjere kako se slične situacije ne bi ponavljale.
Tražiti odgovornost direktora Klinike za ginekologiju i akušerstvo i čelnih ljudi crnogorskog zdravstva, zbog nečega na šta nijesu mogli uticati, je neopravdano. Protokol koji definiše način na koji se bebe otpuštaju iz bolnice postoji i mora se poštovati. U ovom slučaju očigledno neko nije poštovao pravila, ali to nisu čelni ljudi crnogorskog zdravstva, a prije svega ne direktor Klinike. Mnogo je drugih i ozbiljnijih razloga zbog kojih bi čelni ljudi crnogorskog zdravstva morali snositi odgovornost. Ova konstatacija se ne odnosi samo na aktuelnog ministra zdravlja, već i na mnoge njegove prethodnike, njihove saradnike, poslovne partnere i sve one koji godinama urušavaju zdravstveni sistem naše zemlje. U posljednje vrijeme, nažalost, mediji i kompletno javno mnjenje daju značajan doprinos ovom procesu.
ANALITIKA: Da li je moguće odrediti liniju – ne samo u ovom slučaju, već uopšte – gdje se završava odgovornost ljekara, a gdje počinje odgovornost sistema?
MUGOŠA: U društvu u kome živimo, za sada, ne postoji odgovornost sistema; postoji isključivo odgovornost ljekara. Sistemske greške u zdravstvu su konstantno prisutne u skrivenoj formi, i u toj situaciji greška ljekara samo čeka da se desi. U nesređenim sistemima ljekar je u toku obavljanja svoje svakodnevne prakse izložen različitim interesima iz kojih mogu proisteći pitanja njegove odgovornosti. Direktorica Kliničkog centra nedavno je izjavila da nikada nije radila pod većim pritiskom nego u posljednjih 18 mjeseci. Znate da ona nije ljekar, da već dugo godina obavlja odgovorne državne poslove i da je veoma iskusna. Šta onda mislite kako je nama ljekarima raditi u uslovima u kojima je cjelokupna javnost i svaki pacijent potencijalni tužilac?
ANALITIKA: Izabrani doktori nedavno su se žalili na sistem elektronskog zakazivanja pregleda. Iz Ministarstva zdravlja su najavili da će ga poboljšati novim servisom zakazivanja/otkazivanja uz pomoć telefonskog automata. Može li to olakšati probleme s kojima se suočavaju nezadovoljni ljekari i još nezadovoljniji pacijenti?
MUGOŠA: Od momenta kada sam stupio na funkciju predsjednika Ljekarske komore, mnogo vremena sam proveo u razgovoru s izabranim ljekarima. U jednom nastupu na televiziji nazvao sam ih trenutno najvećim mučenicima crnogorskog društva, zbog čega im se duboko izvinjavam.
Trećina crnogorskih ljekara radi na nivou primarne zdravstvene zaštite. Svi oni su već godinama izloženi različitim kritikama s različitih nivoa, naravno, u ogromnoj većini slučajeva potpuno neopravdano. Pritisnuti su lošom organizacijom i paralelnim pravnim sistemom koji se nad njima sprovodi kroz naredbe i pravilnike koji im gotovo svakodnevno nameću nove obaveze. Kulminacija njihovog ponižavanja, ljudskog i profesionalnog, je sistem elektronskog zakazivanja pregleda, koji ih je definitivno onemogućio u njihovoj želji da se bave humanom profesijom zvanom ljekar.
Sistem elektronskog zakazivanja pregleda je loš, iz prostog razloga što se desio u lošem trenutku i što se praktično sprovodi na silu. Drago mi je da su se ljekari konačno oglasili. Nadam se da će im odgovorni izaći u susret, jer ako i njih izgubimo, izgubili smo sve.
ANALITIKA: Kako bi, kao ugledni kardiohirurg, ocijenili kvalitet našeg zdravstva?
MUGOŠA: Mislim da je kvalitet crnogorskog zdravstva još uvijek na većem nivou ukoliko bismo ga uporedili s kvalitetetom crnogorskog školstva – tu prije svega mislim na stanje na Univerzitetu Crne Gore – sudstva, bezbjednosti... Govorim o javnom zdravstvu. Prioritet svake patriotske vlasti je da obezbijedi adekvatnu zdravstvenu zaštitu građana, što je vjerovatno jedan od težih zadataka. Zdravstvo je skupo, ono svakoj vlasti liči na ogroman usisivač koji usisava javni novac.
Zdravstvo je kompleksno – zamislite šta svakom od nas, našim bližnjima i svim ljudima koje poznajemo može da se dogodi od trenutka rođenja do nekih 70-ak godina, kolika je prosječna dužina života u Crnoj Gori. Sve je više bolesti i stanja koja ugrožavaju naše živote. U svim tim lošim trenucima, u svim tim bolestima i stanjima potreban nam je ljekar. Često dobar ljekar. Ljekari svoj maksimum postižu, u zavisnosti od oblasti kojom se bave, s 50-tak godina. Jasno je da ne možemo svi odjednom imati toliko godina i dugo se zadržati na tom nivou.
Od ljekara se očekuje najveći stepen moralnosti, stručnosti, požrtvovanja i entuzijazma. S druge strane, svjedoci smo da naše društvo živi u bijedi, nemaštini i sveopštoj eroziji morala. Jednostavno, kao društvo ne primjećujemo da smo zagazili u duboku nepravdu prema ljekarima, jer kako je moguće da se u istom društvu, u istom trenutku, u istim istorijskim okolnostima dešava takav paradoks? Podsjećam vas da je proces promjena u zdravstvu samo refleksija procesa promjena u društvu.
ANALITIKA: Kako spriječiti sve češće odlaske naših najboljih ljekara u inostranstvo? Sindikat doktora medicine je, podsjetiću Vas, nedavno objavio da su od 2014. čak 74 doktora napustila Klinički centar, bolnice i domove zdravlja.
MUGOŠA: Odliv ljekara iz javnog zdravstva je problem s kojim se crnogorsko zdravstvo suočava, a potencijalno se nameće kao moguće nerješiv problem u budućnosti. Razlozi zbog kojih ljekari napuštaju javno zdravstvo su brojni, pokušaću da navedem samo najznačajnije: niski lični dohoci, nemogućnost stručnog usavršavanja i napredovanja u ustanovama u kojima rade, preopterećenost poslom, česti fizički i verbalni napadi na ljekare, mobing, loše uređen zdravstveni sistem, negativan stav medija i javnosti prema ljekarskoj profesiji... Zbog svega navedenog, smatram da se hitno moraju sprovesti mjere za suzbijanje ovog negativnog fenomena.
Daću vam primjer Instituta za bolesti djece. Nisam primijetio da se neko nekad zapitao ko su ljudi koji su odlučili da život posvete liječenju djece. Da li uopšte možete zamisliti humanije i odgovornije zanimanje? Institut je ustanova u kojoj se liječe sva crnogorska djeca, ustanova koja daje mogućnost svim crnogorskim pedijatrima da ozbiljnije bolesnu djecu upute na dalje liječenje. U Institutu imamo jednog dječjeg hematologa, dva nefrologa, dva gastroenterologa, jednog neurologa, jednog dječjeg ortopeda, jednog oftalmologa, jednog alergologa, tri endokrinologa, tri kardiologa, tri pulmologa, jednog otorinolaringologa i to je sve. Neću preskočiti kolege dječje hirurge koji operišu svu našu djecu starosti do 16 godina, neke od njih i u prvim satima života. Godišnje urade oko 1.400 operacija u opštoj anesteziji. Šta ćemo da radimo ako bilo ko od nabrojanih kolega kaže „dosta!“?
Nisam slučajno započeo nabrajanje činjenicom da imamo samo jednog dječjeg hematologa. Najmanje tri su razloga za to: prvi je činjenica da su hematološki bolesnici u dječijem uzrastu najozbiljniji i najugroženiji pacijenti; drugi činjenica da je doktorka Maja Kavarić već devet godina jedini subspecijalista u Crnoj Gori odgovoran za njihovo liječenje; treći, vjerovatno najvažniji u ovom trenutku, pokušaj njenog javnog linča koji se dogodio prije petnaestak dana (slučaj smrti trogodišnjeg dječaka prim. nov). Nisam pročitao niti jedan jedini medicinski opravdan razlog da bi se tako surovo atakovalo na integritet doktorke Kavarić.
Sličan slučaj imali smo nedavno i s kolegom dječjim hirurgom. Prošao je dvije komisije, ispitivan je u tužilaštvu, a sve s ciljem da se dokaže da je možda i on kriv što je neki bolesni bračni par odlučio da ubije bebu. Možete zamisliti u kakvom apsurdu mi živimo i radimo i kojim smo sve rizicima izloženi radeći svoj posao. Nisam primijetio mnogo naslova u kojima piše da je kolega dječji hirurg uradio sve što je trebalo i, što je najgore, nisam primijetio da mu se neko javno izvinio zbog toga, koliko god to bilo kasno. Hoće li se konačno neko izviniti doktorki Kavarić ako se dokaže da je uradila medicinski sve što je u tom trenutku mogla da uradi za preminulo dijete?
Dakle, sve češće se dešava da mišljenje o radu ljekara veoma kritički saopštavaju osobe koje nemaju nikakvog profesionalnog dodira s medicinom. U sredstvima javnog informisanja senzacionalističke osude ljekara po pravilu se pojavljuju preuranjeno, u vrijeme kada neispravnosti u njihovom radu još nijesu dokazane. Takva javna stigmatizacija ljekara može imati teške posljedice za njihovu dalju profesionalnu aktivnost, čak i kada se u sudskom procesu sa sigurnošću otkloni njihova odgovornost.
ANALITIKA: Kako gledate na epilog slučaja infekcije beba u bjelopoljskoj bolnici?
MUGOŠA: Šta, u ovoj situaciji, reći o osuđenim bjelopoljskim ljekarima? Četvoro kolega osuđeno je na zatvorsku kaznu u trajanju od godinu dana. Tvrdim da moje kolege – za troje od četvoro njih sam siguran – nisu krive za djelo koje im se stavlja na teret ili barem sud nije dokazao njihovu krivicu. Zbog čega oni odlaze u zatvor i kakva je poruka njihovim kažnjavanjem poslata ljekarima i crnogorskom društvu uopšte? Za sada sam čuo samo jednu poruku, a to je da su malo kažnjeni. Čuo sam i da su crnogorski ljekari ubice. Osim nas ljekara, niko nije osudio do sada nezabilježen govor mržnje. Kao da svima u Crnoj Gori odgovara da se ljekari nazivaju ubicama i, u konkretnom slučaju, da troje ljekara, kojima nije dokazana krivica, odlaze na odsluženje zatvorske kazne.
ANALITIKA: Ministarstvo zdravlja odbija da dȃ saglasnost na Statut Ljekarske komore i Pravilnik o dobijanju i obnovi licenci. Smatrate li to nastavkom opstrukcija, koje su bile evidentne i prilikom Vašeg izbora za predsjednika Komore?
MUGOŠA: Ministarstvo zdravlja konačno je dalo saglasnost na Statut Ljekarske komore i omogućilo početak našeg autonomnog rada. Do sada smo uradili mnogo u izgradnji naše autonomne institucije: održali smo dvije Skupštine, nekoliko sjednica Izvršnog odbora, (odnosno vlade Ljekarske komore), formirana su sva najznačajnija tijela, formirane su stalne komisije u čiji rad se za sada uključilo i desetak profesora Medicinskog fakulteta u Podgorici.
Ono što je najznačajnije za građane i državu Crnu Goru je da smo pripremili kompletan postupak i svu neophodnu dokumentaciju za konačno otpočinjanje registracije svih crnogorskih ljekara i ljekara koji nemaju prebivalište u Crnoj Gori a imaju želju da liječe naše građane. Zakon o zdravstvenoj zaštiti Crne Gore se mora poštovati, svi ljekari koji se neposredno bave životima građana u Crnoj Gori moraće biti članovi Ljekarske komore. Moraće se najprije upisati, kako bi bili u mogućnosti da provjerimo njihov identitet, nivo obrazovanja, stručne i naučne reference. Uvešćemo red u zdravstvenu djelatnost u Crnoj Gori. Obezbijedićemo kontinuiranu edukaciju svim crnogorskim ljekarima i to će u budućnosti biti ne stvar dobre volje, već obaveza svih nas. Radićemo na izradi protokola za liječenje različitih bolesti i stanja, što će svakako podići standarde u liječenju građana. U taj projekat uključićemo veliki broj ljekara. Potpuna integracija privatnog sektora u zdravstveni sistem je cilj koji moramo što prije ostvariti, jer ćemo tako značajno proširiti kapacitete bez bilo kakvih novih ulaganja.
Ono što je možda i najznačajnije je da ćemo konačno postaviti pravila igre koja će biti poznata, dostupna i jednaka za sve. Očigledno kršenje postavljenih pravila neće se tolerisati, bez obzira na kolegijalne odnose. Pitanje je samo koji će način sankcionisanja u pojedinačnim slučajevima biti svrsishodan, ali svakako, dok postoji zakon, moraće se poštovati.
Foto: Ivana Božović/Pobjeda; fosmedia.me; ljekarskakomora.me
