Ovdje se otvara ne mali problem za podnosioca zahtjeva jer je prekršen zakon o zaštiti kulturnih dobara, koji oni već decenijama ne poštuju i tvrde da od njega za njih nema nikakve koristi. Čak su i zabranjivali državnim službenicima da vrše bilo kakav nadzor nad zaštićenim kulturnim dobrima, uporno izjednačavajući zaštićena kulturna dobra stara vjekovima sa novosagrađenim sakralnim objektima i radovima koje su izvodili na njima.
Priču o ilegalnoj gradnji koja se odvija uz Manastir Dajbabe pokrenula je nedavno Pobjeda, a nakon toga je reagovala Uprava za kulturna dobra tražeći hitnu reakciju inspektora za kulturna dobra.
Tada je saopšteno da Uprava za zaštitu kulturnih dobara nije izdala nikakvu dozvolu Srpskoj pravoslavnoj crkvi da se uz kulturno dobro Manastir Dajbabe izgradi bilo kakav objekat i uputila je dopis Upravi za inspekcijske poslove za hitno postupanje inspektora za kulturna dobra, u ovom slučaju.
Iz Uprave su istakli da se radi o nelegalnoj gradnji, a reakcija je uslijedila nakon što je Pobjeda objavila informaciju o gradilištu u Dajbabama i fotografije na kojima se vidi objekat sa skelama, na kojem je već „nikla“ pozlaćena kupola, u maniru ruske arhitekture.
"Mitropolija radove izvodi bez saglasnosti Uprave, dakle suprotno Zakonu o zaštiti kulturnih dobara", istakli su tada iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara.
Po tom zahtjevu Inspektor za kulturna dobra u Upravi za inspekcijske poslove utvrdio je da Srpska pravoslavna crkva ilegalno gradi objekat u Podgorici u blizini Manastira Dajbabe koji je proglašen kulturnim dobrom, ali, prema njegovom nalazu, nije bilo moguće utvrditi da ta građevina narušava vrijednosti manastira zato što nijesu precizirane granice zaštićene okoline.
Nakon toga iz Uprave su saopštili kako smatraju da je u ovom slučaju učinjen propust pošto inspektor za kulturna dobra nije pečatirao objekat, uz pojašnjenje da to nije mogao da učini zato što u rješenju o proglašenju za kuturno dobro nijesu precizirane zaštićene granice Manastira Dajbabe.
Rekli su da je, dok se ne izmijeni rješenje, jasno da je prostor oko ovog kulturnog dobra svakako pod zaštitom, te da je inspektor mogao da reaguje.
Sa tim stavom se, ipak, inspektor nije saglasio, jer je ponovio da u rješenju mora biti jasno precizirano da je prostor na kome se gradi ilegalni objekat pored Manastita neodvojivi dio kulturnog dobra.
Moramo istaći da svo vrijeme dok traje ovo pregovaranje između nadležnih institucija SPC i dalje nesmetano radi na objektu za koji su svi konstatovali da je nelegalan i da narušava izgled kulturnog dobra.
Možda za ovaj slučaj divlje gradnje na zaštićenom kulturnom dobru I pregovaranju koje traje danima što je čija nadležnost nije nebitno istaći I činjenicu da se i Uprava i nadležni inspektor nalaze u istoj zgradi. Sve u krugu sto koraka.
Tada su iz Uprave podsjetili su da je Uprava za zaštitu kulturnih dobara u julu 2017. godine izradila Studiju zaštite kulturnih dobara za potrebe izrade Detaljnog urbanističkog plana ,,Dajbabska gora“ u kojoj su jasno iskazane konzervatorske mjere i režim zaštite kulturnog dobra manastira. Nesumnjivo je, kako ističu, da novi objekat devalvira vrijednosti kulturnog dobra.
"Manastir Dajbabe je specifičan sakralni objekat, koji pripada tipu pećinskih crkava i novosagrađenom objektu apsolutno nije mjesto na ovoj lokaciji", istakli su oni, dodajući da Uprava preduzima sve mjere iz svoje nadležnosti propisane Zakonom o zaštiti kulturnih dobara.
Prošle nedjelje je Pobjeda objavila da nelegalno izgrađena kapela u dvorištu Manastira Dajbabe neće biti „pečatirana“ i da će umjesto da prijave SPC za nelegalnu gradnju, nadležni čekati zahtjev za legalizaciju.
- Urbanističko-građevinska inspekcija Ministarstva održivog razvoja i turzima nije pečatirala objekat koji je Srpska pravoslavna crkva izgradila mimo zakona uz Manastir Dajbabe, jer će ova crkva sljedeće sedmice predati zahtjev za njegovu legalizaciju.
Tako da je namjerno ili ne SPC zahtjevom za legalizaciju priznala da je vršila nelegalnu gradnju na zaštićenom kulturnom dobru.
Pošto od jula 2017. godine postoji Studija zaštite kulturnih dobara za potrebe izrade Detaljnog urbanističkog plana ,,Dajbabska gora“ u kojoj su jasno iskazane konzervatorske mjere i režim zaštite kulturnog dobra manastira sada će se vjerovatno postaviti pitanje koga su SPC i nastojnik Išmatov koji je izvodio radove pitali smiju li i postoje li uslovi da grade objekat na zaštićenom kulturnom dobru.
U svoj ovoj priči čovjek koji je nastojnik ovog manastira Danilo Išmatov i koji je “adresa” za ovaj nelegalno podignuti objekat stalno u razgovorima navodi neke, domaćim rečnikom rečeno “poštapalice” kojima pokušava da iskrivi istinu. Međutim, nekoliko istina teško da mogu postojati u isto vrijeme i na istom mjestu.
Tako Išmatov 31. marta ove godine u razgovoru za Radio Svetigora govoreći o životu u manastiru i o njegovom prvom susretu sa moštima Svetog Simeona i Manastirom Dajbabe kaže i sljedeće:
“Postoji neka tajanstvenost i sakritost Sv. Simeona, vjerovatno je i on bio takav. Nikad on nije javno tvorio čudesa. I to tako traje. To je kako mi kažemo pećinski stil, nema ovdje zlata i srebra. Sve je prosto, kao u pećini.”
I to sve izgovara i poručuje preko medija u isto vrijeme kada privodi kraju zidanje i ukrašavanje nelegalnog objekta u dvorištu manastira Dajbabe. Sa sve zlatnim kupolama.
Iz Uprave za inspekcijske poslove su bili pojasnili , takođe, detaljno kako se odvijala inspekcija I susret sa starješinom manastira arhimandritom Danilom Išmatovim.
Nadzoru je, kako su naveli, prisustvovao starješina manastira arhimandrit Danilo Išmatov. Kada je inspektor sa njim obišao lokaciju, konstatovao je da je podignut vjerski objekat (spomen-kapela) na katastarskoj parceli 2659 sa LN 212 KO Dajbabe, te da je podignut van platoa manastira koji je proglašen za nepokretno kulturno dobro.
“Prema riječima prisutnog starješine manastira arhimandrita Danila, radi se o vjerskom objektu, tačnije o spomen-kapeli. U toku je izvođenje završnih radova na novopodignutom objektu, a isti podrazumijevaju freskopisanje spoljne fasade spomen-kapele”, naveli su iz Uprave za inspekcijske poslove.
Arhimandrit Danilo je inspektoru ispričao, kako su naveli, da je gradnja spornog objekta počela još 1993. godine, odnosno da je tada postavljen kamen temeljac, ali da zbog manjka novca nijesu mogli da završe radove.
“Kad sam došao na božju službu u manastir Dajbabe 2013. godine, vidjevši zatečenu situaciju, došao sam na ideju da prikupim novčana sredstva kojim bih završio započeto”, kazao je on inspektoru.
O tome da li je kao izvođač radova pitao nekoga ili se interesovao koga bi pitao za radove na zaštićenom kulturnom dobru Išmatov je istakao , takođe, da se na listu nepokretnosti ne nalazi bilo kakva zabilježba da se katastarska parcela na kojoj se izvode radovi nalazi u zoni kulturnog dobra.
S obzirom na to da se radovi ne izvode direktno na Manastiru Dajbabe, naveo je, smatrali su da nijesu bili u obavezi da se obraćaju Upravi za zaštitu kulturnih dobara za konzervatorske uslove, na osnovu kojih bi izradili konzervatorski projekat.
“Smatrali su da nijesu bili u obavezi da se obraćaju Upravi za zaštitu kulturnih dobara” - kaže Išmatov bez ikakvih problema. Njemu je data očigledno prilika da divlje i nelegalno sagrađeni objekat prikaže kao nešto nešto najnormalnije. Zakoni, dozvole to je za stanovnike ove države normalno i potrebno. Za Išmatova to su očigledno sekundarne potrebe, u starom maniru SPC - važno je samo da posao ne trpi.
Međutim da nije sve tako jednostavno sa zaštićenim kulturnim dobrima možemo vidjeti u slučaju palionice svijeća u Manastiru Morača 2014. godine. Slučaj od prije nekoliko godina sa istim zakonom o zaštiti kulturnih dobara i istim inspektorskim službama.
Naime tada je iz porte Manastira Morača uklonjen sporni objekat palionice svijeća i suvenirnice za koji je 2012. godine Mitropolija crnogorsko primorska SPC dobila saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara, ali je nju poništilo Ministarstvo kulture Crne Gore.
Tadašnja Direktorica Uprave Ružica Ivanović kazala je tada da je troškove demontaže objekta snosila Uprava, kao i naknadu finansijskih sredstava koje je Manastir Morača utrošio za njegovu izgradnju, s obzirom da je postojala saglasnost instititucije.
Podsjetimo, izgradnja palionice svijeća i suvenirnice u Morači izazvala veliku pažnju javnosti jer je tadašnja direktorica Uprave Snježana Simović potpisala rješenje kojim se daje saglasnost za gradnju. Ministarstvo kulture je rješenje ukinulo, a ona je smijenjena.
Ivanović je tada rekla da je sporni objekat u izgradnji demontiran kamen po kamen, da je sve uklonjeno bez teške mehanizacije, uz očuvanje kamenih ploča, te da je poštovan manastirski život Morače koju posjećuje veliki broj vjernika i turista. Radove je izveo D.O.O „Građevinar“ iz Podgorice.
Direktorica Uprave je tada istakla da su svi pravno-administrativni poslovi koji su predhodili izvođenju radova na uklanjanju objekta u izgradnji protekli uz korektan odnos Mitropolije crnogorsko-primorske i uprave Manastira.
Ona je objasnila da je troškove snosila Uprava jer je MCP SPC imala saglasnost na projektnu dokumentaciju ove institucije iz maja 2012. ali se pokazalo da ona narušava integritet ovog kulturnog dobra.
Objekat prodavnice suvenira i svijećarnice je svojim položajem, volumenom i izgledom degradirao prostorne, arhitektonske i ambijentalne vrijednosti kompleksa Manastira Morača, koji ima zaštićen status od 1957. godine. Oslobađajući portu od takvog objekta, kompleksu Manstira je vraćen pređašnji izgled, sačuvana njegova autentičnost i integritet, kao i kulturna vrijednost, kazala je tada Ivanović.
Da Crna Gora nije država koja ne brine o svojim kulturnim dobrima pokazao je i ovaj slučaj iz 2014. godine. Autoru nije poznato da se mijenjao institucionalni način postupanja sa kulturnim dobrima kao ni zakon o zaštićenim kulturnim dobrima.
