Novinarka rubrike Društvo u najstarijem crnogorskom listu, Pobjedi, Katarina Janković, rođena je Cetinjanka.
Specijalističke studije - odsjek Novinarstvo - završila je na Fakultetu političkih nauka i diplomirala s temom „Prepreke za razvoj istraživačkog novinarstva u Crnoj Gori“.
Za vrijeme studija radila je u Crnogorskom narodnom pozorištu i to je, kako priznaje, za nju bilo divno iskustvo - jer je upoznala mnogo talentovanih glumaca, muzičara, kao i neke poznate svjetske izvođače.
- Stekla sam i prijatelje, što je valjda najbitnije - uz osmijeh dodaje Katarina.
Prvo novinarsko iskustvo imala je baš u Pobjedi, u kojoj i danas radi. Naime, za vrijeme druge godine studija, njena tadašnja profesorica Nataša Ružić predložila je nekoliko studenata među kojima je bila i Katarina da stažiraju u Pobjedi. U tom periodu je radila u Gradskoj hronici.
Nakon toga, radila je u časopisu Medical, da bi pripravnički odradila na portalu Roditelji.me.
Takođe, više od pola godine bila je dio ekipe portala MNEmagazin, i za to vrijeme je radila intervjue uglavnom sa poznatim izvođačima, kako sa domaće scene, tako i iz regiona.
Priznaje da joj je najdraži intervju koji je odradila u pomenutom mediju bio onaj sa glumcem Emirom Hadžihafizbegovićem koji je oduševio profesionalnošću i harizmom.
Nakon toga vratila se tamo gdje i počela - u Pobjedu - i član je redakcije koja se bavi aktuelnostima i temama iz društvenih oblasti.
- Zaista imam sreću, jer je novinarstvo posao koji volim. Najbolje od svega je što su i ljudi kojima sam okružena dobronamjerni. Ostalima ne dozvoljavam da mi se približe - kazala je Katarina.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Ono za što su, nažalost, današnje generacije uskraćene, ili što zanemaruju dijelom zbog napretka tehnologija - igra žrmurke i planova od jutra do mraka, pravljenje kućice za ptice, gledanje u zvijezde i sva ta bezbrižnost koju dijete jednostavno ima. Nijesam imala kompjuter, ni firmiranu odjeću, ali sam bila srećna što imam drugare i što sam na moje: „Hoćemo li napolje“? - uvijek dobijala potvrdan odgovor. Za sreću nam je bilo potrebno tako malo. Stvarno je bilo tako.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Zapravo, više je onoga što ne volim u tome što sam odrasla. Danas, kao odgovorna osoba u kakvu smatram da sam izrasla, mogu da budem nekome oslonac i to je ono što me ispunjava. Samostalna sam.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Kao djevojčica bila sam talentovana za umjetnost. Voljela sam da slikam, pravim mozaike i nakit. Ima nekih koji mogu da potvrde da sam u tome bila dobra, nije da se hvalim, ali… :-)
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Nestrpljivost. Želim sve odmah, ništa kod mene ne može polako, a to me često košta živaca, koji se znamo, ne mogu nadoknaditi.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost. Ljudima uvijek prilazim otvorenog srca i uvijek se nanovo razočaram kad s druge strane ne naiđem na isto… Ali, čovjek se uči dok je živ…
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Film bi bio sigurno uzbudljiv, ali još uvijek ne znam kako bi se zvao, ni ko bi me glumio. To ću znati da kažem tek kad ostvarim sve što sam zamislila.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Komunikativna, dobronamjerna, brižljiva, pouzdana i paničar.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Princes krofna. Možda, jer imam meko srce :-)
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da učinim da svako ima srećno djetinjstvo. Ono je ključno za sve što dolazi.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Ni sa kim se ne bih mijenjala. To sam što sam. I srećna sam.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Čitam, šetam sa Lavom, družim se sa prijateljima, ili porodicom.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Jessie Ware - „Wildest moments“. Grupa Muse - „Feeling good“. Vjerovatno, jer se pronalazim u njoj. :-)
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Knjiga „Kafka na obali mora“ i „1Q84“ - Haruki Murakami. A predstava - „Šćeri moja“, u režiji Ane Vukotić.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Rio de Žaneiro i Tokio.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Voz. Ne podnosim ga. Ako ćemo pravo, ne volim ni autobus :-)
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Nikome ne ispričam baš sve. Irena i Lazar znaju, skoro, pa sve :-)
Čemu se uvijek obradujete?
- Osmijesima. Iskrenim. Onim od srca. I dobrom vinu.
Da li za nečim žalite?
- Da...
Bez čega ne možete?
- Bez porodice.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Najboljem drugu, jer sam kasnila. Ne znam kako uspijem, ali uvijek zakasnim.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Imam samo jednu - da smo uvijek zdravi, moji najbliži i ja. Za sve ostalo ću se potruditi sama.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Ne znam, što god prođe nije teško. Što te ne slomi, ojača te. Baš tako.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Kao i svaki dan.
Kako biste voljeli da umrete?
- Ne bih voljela da umrem. Znam da moram nekad, ali eto, neka ne bude bolno.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- „Follow the sun“.
Priredila: A.POPOVIĆ
Foto: Ivana Božović, Srećko Tadić, Dragan Mijatović i Boris Šekularac
