Rimski graditelji sagradili su vodovod za potrebe antičkog grada Duklja. Izgrađen je, najvjerovatnije, u I vijeku n.e. Kanal se prostirao u dužini od 15 km od vodozahvata na rijeci Cijevna do Duklje. Od vodozahvata na Cijevni (selo Dinoša), trasa vodovoda je prolazila preko Ćemovskog polja, Vrela Ribničkih, Zlatičkog polja i preko rijeke Morače u sami grad. U okviru vodovoda pretpostavlja se da su postojala i dva akvadukta.
Kako je Portal Analitika već pisao zaštićeno kulturno dobro Rimski vodovod je posljednjih godina ozbiljno devastiran, a nadležne službe ne haju za ovo uništavanje kulturne baštine. Na fotografijamma snimljenim ovih dana vidi se da je jedan od zaštićenih djelova ovog kulturnog dobra skoro kompletno zatrpan šutom i smećem.
Arheološko blago: Već je u više navrata od strane stručne javnosti iznesen stav da je teritorija današnje Crne Gore, iako po prostranstvu mala, sa aspekta arheološke nauke izuzetno zanimljiva,o čemu dovoljno ubjedljivo govore rezultati arheoloških istraživanja koja su preduzimana na gotovo svim njenim djelovima. Istraživanja su pokazala da se na ovom prostoru nalaze i tako značajni lokaliteti koji predstavljaju prave dragocjenosti. Ne samo za arheologiju Crne Gore već i za arheološku nauku uopšte.
Međutim, i pored nesumnjivo značajnih rezultata koji su u proteklom periodu postignuti, na tlu Crne Gore i dalje nedostaje znatan broj odgovarajućih podataka i dobar dio arheološke građe, što je, kako je to u više navrata istaknuto, rezultat još uvijek nedovoljnih arheoloških istraživanja. Posebno je skroman broj istraženih lokaliteta iz perioda rimske dominacije.
Gledajući današnje stanje na terenu pojedini lokaliteti za čije se postojanje znalo, neće ni doći na red da se istražuju.
Podgorička megastruktura: Najočigledniji primjer za ovu tvrdnju je prava mala antička “megastruktura” u Podgorici.
Iako je Antički vodovod koji je vodio od Cijevne do Duklje bio prepoznat i istražen, i kao vrijedan 1960. godine bio stavljen pod zaštitu države, ipak nije uspio da preživi najezdu savremenih neimara.Podgorički antički vodovod pripada trasi rimskog vodovoda koji je išao od izvorišta Cijevne, preko Dinoše, pravcem Ribnice, gdje je akvaduktom prelazio preko Ribnice i dalje se pružao prema Duklji.
Uz tok rijeke Cijevne, formiran je niz nepravilnih kamenih blokova (oblutaka), koji su služili za usmjeravanje vode prema vodozahvatu, a zatim kanalom prema Duklji. Vodozahvat je bio formiran od dva zida obrađenih kamenih blokova postavljenih u pravilnom nizu.
Kanal se pružao desnom obalom rijeke Cijevne, ukopan u pećine na nekim mjestima do dubine od preko tri metra. U dijelu kroz Ćemovsko polje pa do obale Morače kanal je bio ukopan u zemlju do dubine dva metra.
Zidovi kanala: Bočni zidovi kanala do visine jedan metar, zidani su od pritesanih kamenih blokova kvadatnog oblika, ređani u pravilne horizontalne redove, spajani krečnim malterom sa krupnijim rječnim agregatom, a potom oblagani vodonepropustivim malterom .Podgorica se ovom infrastrukturom ubraja u neveliku grupu gradova koji se mogu podičiti okolnošću da usred grada, posjeduju ostatke ovakvog jednog značajnog antičkog vodosistema. Međutim isto tako se može i reći da obilujemo kulturnim dobrima koja su dovedena na granicu propasti ili su teško unakaženi pogrešnim potezima naših savremenih neimara.
Danas je ovaj antički vodovod u lošem stanju, većim dijelom devastiran savremenom izgradnjom (naročito zapadni dio trase od Vrela Ribničkih do Morače) . Za svo vrijeme od kada je otkriven nije definisana njegova trasa.
Današnja saznanja o vodovodu imamo samo na osnovu uvida u devastirano stanje prilikom izgradnje savremenog vodovoda ili ugradnjom podzemnih elektro ili ptt instalacija. Pretpostavlja se da je relativno sačuvan na trasi kroz Ćemovsko polje (od skretnice za Omerbožoviće do mosta na rijeci Cijevni u dužini od 3 km).
Vodozahvat je u skorije devastiran zbog eksploatacije šljunka, čime je nepovratno izgubljena šansa za cjelokupnu prezentaciju ove, kod nas vjerovatno najveće antičke megastrukture. Danas su i ostaci ostataka počeli da se prekrivaju novim nanosima šuta i šljunka, tako da vjerovatno za godinu-dvije neće biti vidljivi ni u naznakama.
Vodovod devastiran: Nedavnom izgradnjom putne, vodovodne i ine infrastrukture ovaj kanal je devastiran do neprepoznavanja. Bukvalno je preoran bagerima da bi se u njemu našle nove vodovodne cijevi. Na kraju je ponovo zatrpan sa ostacima onoga što je ostalo od njega. O svijesti da se sve to radilo sa zaštićenim kulturnim dobrom naši moderni devastatori se “nijesu razumali”. Važno je bilo da budu efikasni i da u roku obave poslove. Što je antička “megastruktura” u odnosu na njihovu megastrukturu kojom su nas zadužili. Ali bojati se da će nas zaduživati i dalje. Jer njihovoj mašti i kreativnosti kada treba nešto uništiti što ima status Zaštićenog kulturnog dobra od nacionalnog značaja očigledno nema granica.O uznapredovanim radovima da se dovede do neprepoznavanja možete se uvjeriti na fotografijama, to je današnje stanje kulturnog dobra Antički vodovod koji je vodio od Cijevne do Duklje.
Ovo zaštićeno podgoričko kulturno dobro preživjelo je milenijume, ali sudeći po trenutnom stanju i brizi današnjicu neće.
Ivan KERN
Foto: Azra Šabotić
