Posljednji put se pitanje zašto bi neko “kupio” crnogorsko državljanstvo postavilo prije dvije godine, kada je tadašnji premijer Milo Đukanović najavio da će Crna Gora uvesti ekonomsko državljanstvo. Nije to bio prvi pokušaj vlade da uvede ekonomsko drzavljanstvo - prije sedam, osam godina Vlada je planirala da crnogorsko državljanstvo košta pola miliona eura.
Čeka se mišljenje EU: Evropska unija, tada, nije direktno tražila od Vlade u Podgorici da ukine program, ali je podvukla da pravila u toj oblasti mora uskladiti sa evropskom Konvencijom o nacionalnosti. Vlada je nakon te sugestije odustala od ekonomskog državljanstva.
Vlada je sada odlučila da omogući investitorima da steknu crnogorsko državljanstvo i naložila nadležnim institucijama da obave sve neophodne pretpostavke kako bi program ekonomskog državljanstva mogao početi da se primjenjuje 1. oktobra 2018. godine.
Program ekonomskog državljanstva će tako biti dostupan za najviše 2.000 najreferentnijih aplikanata iz zemalja koje ne pripadaju Evropskoj uniji i to tokom ograničenog perioda od tri godine.
Zainteresovani pojedinci će imati sljedeću opciju: da ulože 250.000 eura u neki od razvojnih projekata prethodno odobren od strane Vlade u nerazvijenom području Crne Gore ili 450.000 eura u neki od razvojnih projekata prethodno odobren od strane Vlade u razvijenom području Crne Gore.
Naknada: Vlada će, pored toga, naplaćivati naknadu do 100.000 eura po podnesenom zahtjevu. Naknada će biti usmjerena u poseban fond za razvoj nerazvijenih područja.
No, Vlada će i sada imati problem da ubijedi EU da je program ekonomskog državljanstva dobar za Crnu Goru. Šef Delegacije EU u Crnoj Gori Aivo Orav, kazao je da Vlada treba vrlo pažljivo da razmotri projekat ekonomskog državljanstva, kako ne bi stvorila prepreke na putu ka EU.
Portal Analitika saznaje da je Crna Gora intezivno lobirala po pitanju i da joj je ključni argument u pregovorima da će program trajati samo tri godine.
Potpredsjednik Vlade Milutin Simović kazao je da Vlada želi da ovaj projekat bude potpuno transparentan i da žele da imaju o tome komunikaciju sa evropskim partnerima.
"Mislim da je realno očekivati da se razumije potreba Crne Gore da ispuni kriterijume iz evropske agende", rekao je on novinarima.
Zlatna prilika: Iz kompanije Arton Capital, globalne kompanija za uspostavljanje i promovisanje programa ekonomskog državljanstva sa sjedištem u Kanadi, Portalu Analitika je saopšteno da je Vlada uradila pravu stvar pokretanjem programa za privlačenje stranih investicija i da može biti zlatna prilika za zemlju.
Navodeći da se radi o moćnom sredstvu za privlačenje potrebnog kapitala, iz kompanije ističu da ne bi iznenadilo da makar desetak zemalja uvede ekonomsko državljanstvo u naredne dvije godine.
“Tržište postaje konkurentno jer se sve ove zemlje takmiče kako bi privukle najbolje kandidate. U Crnoj Gori imamo sve što nam je potrebno za uspjeh”, navode iz kanadske kompanije.
Atraktivna zemlja za ekonomska državljanstva: I ekonomski stručnjak dr Vasilije Kostić kaže da ne vidi razlog zašto Crna Gora ne bi uvela ekonomsko državljanastvo.
“Naravno da postoje opasnosti od zloupotrebe, ali to nije dovoljan razlog da se od stvari koje vam mogu donijeti korist odustaje. Iskustva ekonomskog državljanstva su poznata u svijetu i dobro razrađena. Nema razloga da ih ni mi dobro ne apliciramo na naše uslove, tim prije što moramo kao mala zemlja biti uvijek atraktivniji od drugih ili različiti od drugih”, kazao je on za Kostić za Portal Analitika.
Kostić, koji je profesor na Fakultetu za menadžent u Herceg Novom, kaže da strah da nešto može biti zloupotrebljeno ne smije biti ključni kriterij odabira - strah je dobar saveznik, a loš gospodar.
Mnoge zemlje su pribjegle konceptu ekonomskog državljnstva i u svijetu postoji već nekoliko decenija. Na tlu Evrope uvele su ga Velika Britanija, Austrija, Portugal, Španija, Grčka, Kipar i Malta. Od iznosa novca koji ste spremni da investirate zavisi država u kojoj možete da se nastanite. Državljanstvo je najjeftinije u Dominikani, 75 hiljada dolara. Na Kipru košta od 1,5 miliona do dva miliona, Malti do četiri do pet miliona. Neke zemlje, poput SAD, Kanade, Australije, nude velikim investitorima stalno boravište, što ih na kraju može dovesti do državljanstva.
Izdavanje crnogorskog držaljanstva strancima izazvalo je niz kontroverzi i mimo ekonomskog državljanstva. Najpoznatija je vezana za Taksina Šinavatru, bivšeg tajlandskog premijera, koji je 2009. godine dobio papire po skraćenom postupku, bez objašnjenja zašto. Kao osoba od posebnog značaja za državni, naučni, privredni, ekonomski i drugi interes Crne Gore, crnogorska dokumenta ima i Vej Seng Pua iz Malezije. Državljanstvo je dobio i nekadašnji palestinski ministar bezbjednosti Mohamed Dahlan, koji, iz političkih ili nekih drugih razloga, tek u svojoj zemlji je optužen za pronevjeru desetina miliona dolara iz državnih fondova.
I iz Vlade, ali i stručnjaci, kažu da u današnje vrijeme nije naročito teško imati uvid u bilo čiju biografiju. U tom pogledu su, i ranije se upozoravalo „namjerne greške“ moguće, ali transparentnost postupka i strogo zakonsko sankcionisanje moraju biti imperativ.
