Piše: prof. dr Draško Došljak
Vojvoda Gavro Vuković (Lijeva Rijeka, 1852 – Berane 1928) je sin jednog od najznamenitijih crnogorskih vojvoda - vojvode Miljana Vukova.
U svojim memoarima, Gavro Vuković zapisuje geneologiju svoga oca vojvode Miljana: Miljan Vukov, Vuko Spahov, Spaho Vešov, Vešo Radulov, Radule popa Rakete, Raketa Rajkov, Rajko Manojlov, Manojlo Đurov, Đuro Rajev, Rajo Vasov. ..
Gavro Vuković je učio osnovnu školu u manastiru Đurđevi stupovi, kod Berana i na Cetinju. Gimnaziju započinje u Nici, a završava u Beogradu.
Prvi diplomirani pravnik: Na Velikoj školi u Beogradu je diplomirao prava 1873. godine, čime postaje prvi diplomirani pravnik iz Crne Gore. Nakon studija se vraća u Crnu Goru gdje radi veoma odgovorne poslove: sekretar Senata, a zatim član Velikog suda.
Po završetku ratova 1876-1878, gdje je i učestvovao, imenovan je za poslanika u Carigradu, u period sprovođenja odluka Berlinskog kongresa. Nakon ovih poslova, Gavro Vuković postaje ministar inostranih djela Crne Gore (1889-1905).
Dužnost predsjednika Državnog savjeta obavljao je od 1906-1908. godine, kada je i penzionisan. Bio je, 1906. i 1914. godine narodni poslanik, a nakon 1918. godine i opunomoćeni ministar u Carigradu.
Posljednju deceniju svoga života proveo je u Beranama.
Milovan Đilas, beranski gimnazijalac, u svom romanu “Besudna zemlja”, zapisuje: “Vojvoda Gavro je živio na vrhu varoši. (Berane –D.D.) Njegova nova kuća, u kojoj je i stanovao, tek ako je bila gotova; gradila se dugo kao da je bila velika građevina, a ne vilica, privlačeći pažnju cementnim lavovima na njenoj kapiji. Bio je niskog srednjeg rasta, već star i islabio. Tih i mio čovjek, kojemu nije bilo, što se kaže, zazorno ni s djetetom da progovori. Uprkos tom povučenom držanju, bilo je kod njega utoliko više nečeg dostojanstvenog i na dlaku odmjerenog.
Držao je do svakog pokreta i svake riječi. Vidjelo se po njemu da je iz glavarskih kuća trebalo da se odnjeguje plemstvo, da su te kuće nastale prije koju stotinu godina. Prije podne vojvoda Gavro nikada nije izlazio. Ali je kasno popodne uvijek kretao u šetnju, s polucilindrom i u crnim naočarima. Išao je lagano kao da pipa štapom, niz ulicu, pa dalje k starom manastiru. Tu oko stare nemanjićke zadužbine, odvijale su se najkrvavije borbe s Turcima pod vođstvom njegovog oca. Vojvoda se, što se bliže primicao smrti, sve žudnije spajao s prošlošću; trebalo je da bude veliko nevrijeme pa da on ne prošeta k manastiru. U mrak bi se vratio. A noću je dugo tinjala lampa iza zavjese na njegovu prozoru. Vojvoda je čitao ili pisao svoje uspomene. Živo je od sjećanja, čekajući smrt…”
Utemeljivač moderne crnogorske diplomatije: Gavro Vuković je utemeljivač moderne crnogorske diplomatije. On je uvijek prepoznavao poziciju Crne Gore u geopolitičkim prilikama u Evropi i svijetu, i nije bio zagovornik održavanja odnosa između država na bazi “istorijskih sentimenata, mitova ili iluzija bilo koje vrste”, o čemu svjedoče i njegovi memoari, koji, takođe, predstavljaju i dobru građu za proučavanje i razumijevanje prilika u ondašnjoj Crnoj Gori, ali i sire.
„Jedna od najznačajnijih karakteristika Vukovićevih pogleda na ulogu diplomatije“, piše prof. dr Slobodan Tomović „ jeste njegovo stalno insistiranje na organskoj povezanosti ekonomskih i političkih pitanja. Vuković nije zaslijepljen nijednom političkom dogmom.
On je u svojoj djelatnosti isključivo rukovođen dobrom i napretkom crnogorske države. Koristio se političkom mudrošću, odmjerenošću i taktičnošću, tipiziranom rječitošću klasičnih diplomata. Ličnom kulturom, smirenošću, uviđavnošću i šsrmom impresionira svoje kolege, tim više što potiče iz ratničke sredine za koju se još vjerovalo da dovoljno ne poznaje norme ophođenja visokog društva“.
Vuković je umro u Beranama, u zoru, 29. jula 1928. godine, a sahranjen je kod manastira Đurđevi stupovi, tu pored igumana Mojsija Zečevića (1780-1850).
U Spomen kući vojvode Gavra, u Beranama, od 2007. godine se, u organizaciji Ministarstva vanjskih poslova Vlade Crne Gore, uz podršku Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) u Crnoj Gori, odrzava međunarodna Ljetnja škola za mlade diplomate. Ovo je projekat koji se organizuje u čast velikog Gavra Vukovića!
(Autor je profesor na Filozofskom fakultetu UCG i član Matice crnogorske)
