Iz Italije je najmladji član i jedina žena članica prestižnog američkog udruženja MACULA Society. Uža specijalnost su joj najkomplikovanije bolesti oka - bolesti retine i makule.
Dr Vujošević je rodjena na Cetinju, živjela je u Podgorici gdje je završila Gimnaziju, nakon čega je završila Medicinski fakultet u Padovi i ostala da živi i radi u Italiji. U razgovoru za Portal Analitika kaže da je njeno opredjeljenje da se bavi medicinom poteklo iz porodice. Iz porodice potiče i njen odnos povjerenja i empatije koji gaji sa pacijentima.
Nakon što je u martu upoznala ministarku nauke Sanju Damjanović, koja je pokrenula projekat registracije crnogorskih naučnika u svijetu, dr Vujošević je pokrenula inicijativu da se Medicinski fakultet u Podgorici uključi u veliki međunarodni projekat koji se odnosi na istraživanje iz oblasti oftalmologije, endokrinologije i neurologije i koji bi bio finansiran iz sredstava EU. Crna Gora je jedina zemlja, koja nije članica EU, koja je uključena u taj projekat.
Sa dr Vujošević smo razgovarali u Budvi, gdje svake godine dolazi da se odmori, kako kaže da „dođe kući“.
ANALITIKA: Dr Vujošević, završili ste Gimnaziju u Podgorici. Kako ste odlučili da studirate medicinu u Italiji?
DR VUJOŠEVIĆ: U Padovi je najstari Medicinski fakultet u svijetu. Odmah nakon što sam zavšila srednju školu polagala sam prijemni kako bih studirala na Medicinskom fakultetu u Beogradu i bila sam primljena. U isto vrijeme polagala sam prijemni i na fakultetu u Padovi i kada su mi javili da sam položila prijemni, opredijelila sam se da tamo studiram. Već sam učila italijanski, išla sam kod profesorice Mileve Tapušković i išla preko ljeta da učim jezik u Italiji, tako da sam već imala dobru osnovu…
ANALITIKA: Zašto baš oftalmologija?
DR VUJOŠEVIĆ: Tokom fakulteta sam se opredijelila za oftalmologiju, jer je to specijalizacija koja obuhvata klinički, ali i hirurški dio. Iako je oko mali segment/organ kada se uporedi sa cijelim organizmom, on se pak smatra prozorom u ljudsko tijelo/organizam, jer se na oku manifestuju mnoge sistemske bolesti.
ANALITIKA: Bavite se bolestima retine, kako vi to doktori stručno kažete. Ja ću pokušati da prevedem – to su bolesti mrežnjače, komplikacije koje nastaju usljed dijabetesa, zatim takozvana žuta mrlja. Koliko su bolesti oka, nastale kao posljedica loše kontrolisanog dijabetesa, što je vaša uža specijalnost, teške?
DR VUJOŠEVIĆ: Dijabetična retinopatia se smatra jednim od glavnih uzroka sljepila u svijetu i to pretežno kod ljudi koji su u najboljim radnim godinama, što im jako komlikuje život. Problem je u tome što su i najteži stadijumi bolesti često asimptomatični, tako da se kod pacijenta ako se redovno ne kontroliše, mogu razviti komplikacije koje je teško liječiti i koje neminovno vode do gubitka vida. Trajan gubitak vida ili sljepilo se danas smatra jednim od najvećih hendikepa. Zato je jako bitno da ljudi koji imaju dijabetes idu na redovne preglede očnog dna kod oftalmologa.
Mi sada radimo na razvijanju telemedicinskog projekta “screening” dijabetične retinopatije u Novari, kakav smo razvili u Padovi još prije deset godina, a po modelu programa iz Skandinavskih zemalja i iz Engleske, gdje je redovni screening i kontrola pacijenata sa dijabetesom, dovelo do značajnog smanjena gubitka vida (to jeste, dijabetes i komplikacije izazvane dijabetesom nijesu više glavni uzrok sljepila kod ovih pacijenata). Znači, screening podrazumijeva napraviti snimke/fotografije očnog dna (taj posao rade obučeni zdravstveni radnici), koji se zatim šalju ljekarima specijalistima da bi odlučili šta dalje raditi.
ANALITIKA: Koliko savremeni način života, korišćenje kompjutera, telefona utiče na vid? Često se čuje kako, posebno roditelji kažu djeci – ne gledaj non stop u taj telefon, izgubićeš vid. Je li opravdan taj strah?
DR VUJOŠEVIĆ: Savremeni stil života, koji podrazumijeva izmedju ostalog dugo korišćenje kompjutera, tableta i telefona u zatvorenom prostoru, doprinio je povećanoj potrebi za upotrebu korekcionih sredstava (naočare, sočiva). Zato je jako bitno za djecu ograničiti njihovu upotrebu i usmjeriti ih na aktivnosti u prirodi.
ANALITIKA: Imate li utisak da je djeci problem da nose naočare, da se stide, da ih druga djeca zadirkuju?
DR VUJOŠEVIĆ: Ne više, naočare su postale modni detalj i djeca često hoće da stave naočare i ako nemaju dioptriju.
ANALITIKA: Šta vi preporučujete – je li bolje da se nose sočiva ili naočare?
DR VUJOŠEVIĆ: Za malu djecu su bolje naočare, jer se mora biti oprezan u higijeni, dužini korišćenja, količini suza, zbog mogućih alergijskih reakcija, itd.. pa mislim da za malo dijete to nije optimalno rješenje.
Ali, kasnije da, naravno. Danas postoje razne vrste sočiva, ima i onih za koje su samo dnevnu jednokratnu upotrebu, koje umanjuju te probleme.
ANALITIKA: Rijetko ovdje ljudi idu na preventivne preglede oka, koliko je to ustvari bitno?
DR VUJOŠEVIĆ: Mnoge osobe ne idu kod oftalmologa, preventivno. Tek poslije 40-te, kada počinje da slabi vid za čitanje, obrate se prvi put. Ja bih savjetovala da idu kod oftalmologa mnogo ranije, makar jednom u dvije godine. Za dijete bi bilo dobro da to bude u trećoj/četvrtoj godini, pod uslovom da nema problema. U Italiji su obavezni sistematski pregledi djeteta oko treće, četvte godine koji uključuju i kompletan pregled oka…
Želim da istaknem da savremena medicina nalazi da su preventivni pregledi i screening najbolji način poboljšanja kvaliteta života i uspješnog liječenja. To bi trebalo da postane sastavni dio zdravstvene kulture civilizovanog čovjeka.
ANALITIKA: Može li oftalmolog koji liječi odrasle liječiti i djecu?
DR VUJOŠEVIĆ: Naravno da može, ali je današnja tendencija da se poštuju subspecijalizacije i zato mislim da je dječji oftalmolog najkompetentniji za taj uzrast…
ANALITIKA: Koliko je za vas kao ljekara bitan odnos sa pacijentom?
DR VUJOŠEVIĆ: Empatija je jako bitna. Imam puno pacijenata u Padovi, iako više ne živim tamo, ali jednom mjesečno im se posvetim, jer ne želim da ih ostavim…to su moji dugogodišnji pacijenti, koji mi stalno govore – doktorka, nemojte slučajno da nam “odete”. Mora se uspostaviti odnos povjerenja između pacijenta i doktora, jer drugačije to ne funkcioniše.
ANALITIKA: Dr Vujošević, jeste li razmišljali da se vratite u Crnu Goru?
DR VUJOŠEVIĆ: Ja sam otišla prije 25 godina. U inostranstvu sam zavšila studije, specijalizirala, doktorirala. Nijesam razmišljala da se vratim za stalno, ali bih voljela da sarađujem sa mojom zemljom, s obzirom da sarađujem sa cijelim svijetom. Često me kao gostujućeg predavača pozivaju na internacionalne kongrese, članica sam komisija za internacionalne doktorate (PhD) u Danskoj i Engeskoj, članica sam borda više naučnih organizacija (EASDec, LIGHT, PUBS Committee-ARVO, European Reading Center Expert Committee, SOI, FEBO, etc) i naučnih časopisa (IOVS, Acta Ophthalmologica, Medicine, BMC).
U Crnoj Gori sam poslovno bila posljednji put prije par godina na kongresu koji je okupio oftalmologe iz Jugoistočne Evrope. Što se tiče regiona, uključena sam za stručne konsultacije pacijenata iz Beograda, Skoplja, Rijeke, kao i predavač na kongresima u Sloveniji, Srbiji, Hrvatskoj, Makedoniji.
Zato bi mi bilo jako drago da moja inicijativa naučne saradnje, preko Ministrastva nauke, urodi plodom.
ANALITIKA: Kako je došlo do toga da Medicinski fakultet u Podgorici uključite u veliki međunarodni projekat koji se odnosi na istraživanje iz oblasti oftalmologije, endokrinologije i neurologije, a koji bi bio finansiran iz sredstava EU?
DR VUJOŠEVIĆ: U martu sam upoznala ministarku nauke Sanju Damjanović, koja je pokrenula projekat registracije crnogorskih naučnika u svijetu, za koji mislim da je sjajan. Nakon toga sam došla na tu ideju i evo, sada čekamo da nam iz EU odobre sredstva…
ANALITIKA: I za kraj, da li ste se nekada pokajali što ste se odlučili za medicinu?
DR VUJOŠEVIĆ: Ne, naravno.. Medicinu smatram naukom i umjetnošću, posebno ako ste u vodama naučnih istraživanja, što je za mene jako inspirativno…Možda sam i zbog toga vezana za Italiju, kolijevku umjetnosti.
