Sportski publicista, Zoran Poleksić, rođen je 10. decembra 1972, u nekadašnjem Titogradu.
Osnovnu, srednju školu i Pravni fakultet, završio je u rodnom gradu, a postdiplomske studije iz oblasti sportskog menadžmenta, u Novom Sadu.
Diplomu višeg sportskog trenera Poleksić je zavrijedio na Fakultetu za sport i fizičko vaspitanje u Beogradu.
Pored više stručnih radova Zoran je napisao ukupno 23 knjige, uglavnom iz oblasti sporta, ali i dva romana, uz koautorstvo u publikaciji iz oblasti ekonomskog regionalnog razvoja.
Pored crnogorskih gradova, promocije Poleksićevih knjiga su održane u više navrata u Beogradu, Splitu, Novom Sadu, Kijevu...
Nekadašnji sportski novinar nekoliko medija, prethodno i advokatski pripravnik, te stručni saradnik, u mladosti se bavio boksom, a zatim obavljao razne funkcije u više crnogorskih sportskih klubova i saveza.
Učestvovao je u organizacijama značajnih sportskih i sportsko-turističkih događaja u Crnoj Gori.
Posljednjih godina Poleksić se isključivo bavi pisanjem publikacija sportske tematike, s posebnim osvrtom na Crnu Goru i države regiona.
- Posebno mi je drago što su na mojim promocijama, a bilo ih je dvadeset, govorili neki od najvećih sportista nekadašnje SFRJ: Mate Parlov, Tadija Kačar, Branko Cikatić, Deni Lušić, Slavko Obadov, Anto Vasović, Goran Kasum, te naravno, čitava plejada crnogorskih asova, stručnjaka i zvaničnika: Vladimir Gojković, Dragan Adžić, Igor Vušurović, Andrija Popović, Miodrag Perunović, Dragan Kopitović, Mirko Vičević, Marina Raković, Dušan Simonović, Igor Tomić, Dragan Drobnjak - naglasio je Poleksić.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Zaista nedostaju bezbrižnost i spokoj svakodnevice svojstveni sedamdesetim i osamdesetim godinama prošlog vijeka.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Godine donose životna iskustva, bolje sagledavanje ljudi, situacija, relacija, sigurnost i odmjerenost. Tako je i u mom slučaju. Ili, mislim da je tako.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Riječ je o talentu u sportu, recimo košarci, i posebno u boksu, budući da sam par godina bio takmičar „Budućnosti“. U jednom trenutku morao sam se opredijeliti između boksa i nastavka studija na Pravnom fakultetu. Kako mi diploma pravnika ništa ne znači, izbor je mogao biti i drugačiji...
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Povremenu pretjeranu samokritičnost, ali i povremenu bespotrebnu konfliktnost.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Hrabrost, samouvjerenost i iskrenost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Poznajem se sa više vrsnih glumaca, Šerbedžijom, Franom Lasićem, Bekjarevom... Ipak, jedan je bio jedinstven i neponovljiv. Bio mi je prijatelj, govorio je na promocijama mojih knjiga u Podgorici (2005) i Beogradu (2012). Malo ko je znao da „dešifruje“ moju ličnost kao on i zato bih volio bih da me može odglumjeti. Nije više sa nama, ali legenda živi. Dragan Nikolić...
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Nemojmo preko telefona o meni - eto, pet riječi!
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Voće s egzotičnih destinacija.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Moć srednjevjekovnih vitezova sa pripadajućim im kodeksima
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- To bi mogao biti Vilijam Volas, kojeg je briljantno odigrao Gibson u kultnom filmu „Hrabro srce“.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Inkliniram samoći, razmišljajući o predstojećoj sedmici.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- To je definitivno „Rapsodija“, instrumental Jelene Rozge.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Knjiga, to je „Hajdučka priča“, djelo mog kolege iz Splita, Blaža Duplančića o bivšem čuvenom fudbaleru „Hajduka“ i reprezentacije SFRJ, Ivanu Gudelju koji je snagom volje, morala i vjere savladao tešku bolest.
Nedavno sam ponovo pogedao „Osvetu“, sa sjajnim Kevinom Kostnerom. Beskrajno volim taj film.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Svugdje gdje se osjeća miris mora i aromatični maestral. Uvijek sam raspoložen za primorsku varijantu. More, to ogromno prostranstvo opušta, relativizuje, konačno, predstavlja mi i stvaralačku inspiraciju, jer svaka moja knjiga nastaje na morskoj obali.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Ironijom sudbine automobil, jer svjesno nemam vozačku dozvolu.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Apsolutno sve - nikome.
Čemu se uvijek obradujete?
- Vanserijskim sportskim postignućima i apolitičnošću vrhunskih sportista i umjetnika.
Da li za nečim žalite?
- Za ponečim, svi mi (za) žalimo, htjeli to priznati, ili ne...
Bez čega ne možete?
- Jutarnje kafe, šuštanja štampe, par cigareta dnevno... Bez ljubavi, i naravno, mora.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Juče, u pošti, prilikom slanja knjiga u Srbiju i Hrvatsku. Valjda sam htio preko reda, no, uljudno sam se izvinio starijem gospodinu.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Ništa posebno, poželio bih kamenu kućicu na otoku Krku, proljeća u Beogradu, i voljenu osobu - ama, baš do kraja života.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Prije petnaestak dana, istrčanih petnaestak kilometara na trim stazi, a zatim petnaestak zgibova na vratilu. Bilo je vraški teško, jer, koračam petom decenijom.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Na isti način kao i prethodne mjesece i godine.
Kako biste voljeli da umrete?
- Pa, reći ću vam, recimo za 30 godina, da razmislim malo.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Bez teksta sam.
Priredila: A. POPOVIĆ
Foto: Privatna arhiva
