Aktuelno stanje Srba u CG, autor, upoređuje sa „buđenjem hrvatskog nacionalnog ponosa“ kao prethodnica „užasnog zla“ jer, Crna Gora „sve više iskaljuje bes na sve što je srpsko “.
Bajić za svoje tvrdnje ima „dokaze“, tipa rekla –kazala, za sada se, taj bijes iskaljuje na automobilima srpskih registracija; polijevaju se kiselinom, buše se gume, lome retrovizori. To,šatro, tvrdi Radošev poznanik koji ljetuje u Crnoj Gori, više od decenije(sic). Tome slijedi „skrnavljenje crkvenog reda“SPC na Ivanovim koritima čime je dokazano, tvrdi reditelj, da je Irinej bio u pravu kada ustvrdio da se nad Srbima u Crnoj Gori sprovodi „ustaško-fašistički teror“ i imao je pravo što se nije izvinio.
Slučaj Sare Vidak: Ignorisao je Radoš činjenicu, da je „premudra sveta glava“ izjavila da će povući izjavu o „ugroženim“ Srbima u Crnoj Gori, ako se država Crna Gora odrekne zahtjeva za povraćajem otete i „ugrožene“ imovine CPC od strane SPC.
Ali, nastavlja autor serije „Selo gori a baba se češlja, „apsolutni vrhunac nacionalnog ludila koje očigledno trese Crnu Goru“ je slučaj Sare Vidak.
To je „primer oholosti,bahatosti i etida uterivanja straha u kosti svima koji pokušaju da ospore ili se poigraju sa pravosudno- bezbednosnim sistemom zemlje koja je rasadnik kriminala i mobilizacioni kamp za najokorelije ubice“.
Zanimljivo bi bilo otkriti genezu ovog infektivnog mentalnog političkog ispljuvka Radoša Bajića. Čini se da je u Srbiji za neke njene javne djelatnike došlo „sretno“ vrijeme, kada je u pitanju Crna Gora, za koje Tacit kaže „kad je slobodno misliti šta hoćeš i govoriti što misliš“. U ovom slučaju, očigledno je da se sloboda koristi bez „SAPERE AUDE“- pokušaja da se koristi vlastiti razum (Kant).
Robert K. Merton je pokušao obajasniti kako predrasude utiču na mišljenje i ponašanje, pomoću tzv. procesa „self-fulfillingprophecy“ ili „samoispunjavajućeg proročanstva“ .
“Najprije se daje pogrešna definicija stanja što izaziva novo ponašanje, koja na kraju dopušta da prvobitno pogrešna predstava postaje tačnom“. Lansira se lažno željeno stanje, a onda se konstruišu dokazi da se LAŽ dokaže.A kada se uspostavi lažna dijagnoza sledi terapija-vođena politikom drugim sredstvima.
O lažima u srpskoj političkoj misli i „infantilnom palanačkom duhu“ stručno i izvorno su objasnili viđeniji Srbi od Radoša Bajića, Ćosić i Konstantinović.
Ideologija zla: Navodna, ugroženost Srba u CG se uklapa u „samo ispunjavajuće“ proročanstvo ideologije Velikog Zla.
„Postojanje“ nepostojeće ugroženosti Srba u Crnoj Gori.
Time se priprema alibi za oslobađanje ugrožene braće u „srpskoj Sparti“ kad nastupe povoljni geopolitički uslovi u regionu.
Opet se priželjkuje„samoispunjavajuće proročanstvo“ iz 1918 godine. Opet su lešinari i psi rata počeli da šetaju regionom. Šatro ugroženi Srbi u CG, oduševljeno organizuju političke anti crnogorske seanse.
Zna Bajić da su te „pametne svete glave“ imale preči posao, od političkog pamfleta o „ustaško-fašističkom teroru“ nad Srbima u Crnoj Gori. Preče bi im bilo da uljude svoje vladike i mitropolite, da se okanu pedofilije ,šverca narkotika, čupanja brada jedan drugome.I to zna Radoš Bajić, da su vjesnici Zla koje se desilo u bivšoj Jugoslaviji bili; nosanje svetih Lazarevih mošti po srpskim zemljama i blagoslov Balvan revolucije u Hrvatskoj.
Obračuni sa sudijama: Naravno, da su građani Srbije, kao stranci u Crnoj Gori, dužni da poštuju njene propise i da im ne pada na pamet da se fizički obračunavaju sa sudijama u stranoj državi. To ne čine ni u Grčkoj, Njemačkoj, SAD ili Turskoj. Represivno imunološki sistem svake države dužan je da zaštiti lojalne građane svoje države i goste, od svih oblika ugrožavanja njihove bezbijednosti i mira.
To što pojedinci iz Srbije pokušavaju da sa infantilno- palanačkom nadmenošću i prepotentnim primitivizmom pokušavaju da ponižavaju i vrijeđaju dostojanstvo CG i njenih lojalnih građana,nije problem CG, to je problem nepodnošljive mržnje prema temeljnimvrijednostima milenijumskog trajanja CG i njene slobodarske prošlosti.
Posebna su priča građani Crne Gore koji sebe proglašavaju ugroženim. To su pristalice ideologije Velikog Zla koja razarajuće djeluje u crnogorskom društvu, do ekstremnih pokušaja smjene vlasti nasilnim putem.
Suština toga Zla je u sukobu „misticizma srpskog nacizma“ sa „misticizmom večno plemenskog“ koji je „u samom korenu srpskog nacionalizma“ i u stalnom „sukobu sa istorijom“i nasilnim pokušajem „povratku u van-vremensku prošlost“ (RK).
t
Navodna ugroženost: Nosioci toga Zla u Crnoj Gori trebalo bi da su ugroženi a, očigledno, da nijesu. Njihovi antidržavni i anti crnogorski postupci i djelovanje spadaju u neprijateljsku djelatnost koju svaki ozbiljan sistem mora, ne samo da ugrozi, nego i zabrani.
Dakle u Srbiji i dijelu CG postoji politički interes da se proglase ugroženim, oni koji ugrožavaju slobodu i samostalnost i demokratski izabrane organe vlasti u CG. Koji nijesu dostojni Čovječnosti i Čestitosti Crnogoraca i trajanja njene fundamentalne istosti kroz vrijeme.
I u Srbiji i u Crnoj Gori postoji manjina specijalista koji „laju samo na Crnogorce“. To su spin doktori za pogrešnu dijagnozu o stanju Srba u CG, oni su spremni za predlog još lošije terapije, tipa „sedmi bataljon“. Valja primijetiti da je i dijagnoza i terapija međuzavisna sa jačanjem borbene gotovosti Vojske Srbije.
Tim Kerberima ideologije Velikog Zla, po pravilu, sleduje nagrada izideološke radionice u Knez Mihailovoj u vidu;prestižnih nagrada, zvanje akademika i sa srednjom školom, savjetnikana višim nivoima u vlasti Srbije ili ambasadora Srbije i sl.
Oni su pod moralnom anestezijom sluganstva, spremni da simuliraju ugroženost Srba u Crnoj Gori kao alibi za eventualno „ubijanje“ Crne Gore.
