Pčelari iz Crne Gore i Srbije izložili su ovog vikenda svoje proizvode na sajmu koji je održan na Trgu nezavisnosti u Podgorici. Posjetioci sajma su imali mogućnost da isprobaju domaći livadski i brdski med, preparate od propolisa, sać, ali i da pazare nezaobilazne proizvode ručnog rada. Posjetili smo vrijedne domaćine i razgovarali sa njima o utiscima sa sajma, prodaji njihovih proizvoda ali i problemu koji predstavlja takozvani švercovani med.
Prljević Ljubica izlagala je med iz Lutova, vlasnika Dragana Radojevića. Ona je u svojoj ponudi imala šumski med koji se dobija iz drugog vrcanja preko paše lipe, medike, drače i koji je po svojoj karakteristici jačeg ukusa. Dodatno u ponudi izdvaja i livadski med, malko slabijeg ukusa iz paše maslačka, pelina, proljećnog cvijeća i svog voća. Ona je uvijek konzumirala pravi, domaći med te ni ne zna kako izgleda švercovani ali za svoje kupce ima mali savjet.
''U švercovanom prave svašta i stavljaju svašta, to je obična voda i šećer, to nikada ne može biti pravi med kao što ga pčela donese. Pravi med je poznat po kristalizaciji. Onaj koji nije pravi možete ga držati pet godina i on se neće kristalisati. Za zimski period je bolje koristiti šumski med, sastav mu je jači, dok je za proljeće i ljetnje varijante livadski. Najviše sastava, cvjetova i svih biljaka ima u livadskom'', kazala je Prljević.Deset eura kilogram meda: Jedan kilogram meda košta 10 eura, a Prljević kaže, da nije zadovoljna prodajom po sajmovima, a najveći prihod ima prodajući med stalnim mušterijama.
''Nisam zadovoljna sa prodajom, nema nikog, narod nema para, odmori su bili a i počinje škola. Tegla meda se od kilo se kreće 10 eura. Nema razlike u cijeni između šumskog i livadskog. Najviše prodajemo med preko svojih mušterija. Naravno uvijek se odazovemo kada nas pozovu na sajam. Trebala bi gradska uprava organizovati malo više ovakvih aktivnosti i trebali bi smanjiti cijene. Šestović je naravno novi organizator koji nas je zvao ali recimo jedan stol košta 40 eura, a 30. kada bude sajam stol će biti 80 eura'', istakla je Prljević.
Nakon razgovora sa gospođom Prljević naišli smo na Blaža Varagića, čovjeka koji se pčelarstvom bavi 18 godina. Varagić je kako nam je ispričao posjetio sve dosadašnje sajmove u Crnoj Gori, ali je prvi put učesnik na ovom u Podgorici. Od pčelarstva kaže, može da se živi uz veći broj košnica.
''Od ovog posla se može živjeti ako imate veći broj košnica i ako je veći uljanik. Ja imam oko 200 košnica. ''Rodi'' fino, ali ipak zavisi od godine. Ove godine je recimo sjever podbacio totalno tamo su čak i gladovale pčele, dok je jug bio dobar, okolina Podgorice takođe. Ja sam u Mrtvici gdje su bile pčele dobio oko 10 kilograma po košnici'', govori Varagić.
I kod njega je med 10 eura po kilogramu. Objašnjava da cijena na prvu loptu izgleda kao velika, ali obećava, ko jednom proba pravi domaći med, nikada više ga neće kupiti od nepouzdanog proizvođača.
''Većinom sam prodavao na kućnom pragu i to prolazi uspijem da prodam sve. Ove godine su me zvali drugari da uveličamo skup i došao sam. Vrijedi pokušati i probati sve. Cijena meda je 10 eura po kilogramu. Neko prodaje 12 neko 15 ali kod mene je 10. Za tu teglu treba mnogo pčela da radi. Jedna pčela u toku cijelog svog života ne može da prinese jednu kašičicu meda jer ona živi 34 dana. To je kratak period života ali ona ne staje zato i kratko živi jer puno radi. Ko je uzeo jednom i ko je probao osjetiće razliku i sve će mu jasno biti'', kazao je Varagić.
Šverc se mora zaustaviti: On smatra švercovani med predstavlja veliki problem u Crnoj Gori i da se to nekako mora zaustaviti. I on nudi savjet kako da prepoznate razliku između domaćeg i švercovanog meda.
''Ja bi volio da se švercovanom medu stane na put i da se iskorijeni jednom za vazda. Onima koji švercuju i rade da im se zabrani da to rade. To je veliki problem, mio pčelari gubimo posao zbog njih. Vi svuda pored ulice možete naći da neko prodaje med a to je u većini slučajeva švercovani. Mislim da bi trebalo sprovesti veće kontrole prilikom plasiranja meda na tržište i ako nema etikete na tegli da se zna koje proizveo i odakle je med to bi trebalo da se zabrani prodaja. Mi pčelari možemo da znamo ali ovi koji se ne bave tim malo teže će uočiti razliku. Recimo kada se tegla prevrne pa kada se stvori ovaj mjehur i kada na kašičici uzmete med i ako ima neprekidnu nit onda je med pravi a ako kaplje onda je švercovani'', navodi Varagić.
Pogrešan datum za održavanje sajma: Pčelar iz Leskovca, Nenad Cocić, koji je redovan gost smatra da je možda odabran pogrešan datum za održavanje sajma.
''Za sada sajam nije nešto naročito posjećen, možda je izabran pogrešan datum, kraj je mjeseca penzioneri još uvijek nisu primili penzije, tu su izdvajanja za ogrjev, djeca polaze u školu, to su neki loši momenti. Potražnja domaćeg meda je dobra ali je fakat da su ljudi u besparici i u Srbiji i ovdje u Crnoj Gori'', govori Cocić.
Kako objašnjava ne radi se konstantno u toku godine, a uz dobru sezonu zarada može biti i više nego zadovoljavajuća.''Pčelari nemaju svakodnevan rad oko toga. Bavljenje pčelarstvom je sezonski posao od februara, marta pa do septembra. Šest mjeseci se radi aktivnije a šest mjeseci se malo manje radi. Ja sam ljekar pred penzijom tako da imam 90-tak društva. Od stotinjak se može opslužiti jedan iskusan pčelar a da radi dva do tri sata dnevno. Od svih mojih košnica 60 do 70 odsto su proizvodna društva. Ove godine je bilo tonu i po do dvije. Od prilike oko 30 kilograma po košnici. Prošla i pretprošla godina je bila malo slabija a nadam se da će buduće biti još bolje. Profesionalni pčelari mogu da žive sa 200 do 250 košnica. 100 je malo ali uz neku penziju ili neke prihode može pristojno da se živi a za idržavanje samo od pčela najmanje 200 do 250 košnica uz kontinuiran rad'', ističe Cocić.
Ovaj ljekar pred penzijom pojašnjava da suprotno mišljenju, med nije lijek ali može da bude dodatak koji ima svoje ljekovite benefite.
''Pčela preradi nektar koji sakuplja iz cvjetova, fermentiše ga, ubacuje fermente, ubacuje dio propolisa, polena. Svaki med se razlikuje po svojevrsnom polenovom zrncu. Najmanje zrnaca polenovih ima bagremov med koji je svijetle boje, a što je tamniji on ima više. O hromatografskim metodama i nekim savremenim metodama mogu da se otkriju razni dodaci u medu prije svega saharoza. Ali ne bukvalno dodavanje saharoze nego se kod tih sumnjivih proizvođača i prodavača ubacuje šećer u vrijeme paše. Tako da se otkriva recimo da je saharoza do 10 procenata u bagremovom medu a kod ovih pomenutih proizvođača se išlo i do 25 odsto, što je četvrtina od ukupne vrijednosti saharoze i normalno da taj med nema ona ljekovita svojstva koja ima svaki prirodni med. Med nije lijek ali je pomoćno ljekovito sredstvo koje može u raznim stvarima pomoći: kod anemije, dijabetesa, nehranjenosti... Odličan je za malu djecu, za starije osobe. Livadski med je dobar za srednju generaciju dok je šumski pošto ima deset puta više minerala i vitamina, dobar za sportiste i za one koji se bave težim fizičkim radom. Kod vas ima bagremovih zasada ali ne medi toliko pa su vaši kupci malo skeptični prema njemu ali je kod nas to glavna paša i on je najcjenjeniji na zapadu i najviše se traži i najskuplji je'', navodi Cocić.
Razotkrivanje: Kada je švercovani med posrijedi, Cocić govori da su u Srbiji pokrenuli akciju i da javno razotkrivaju nesavjesne proizvođače.''Mi smo u Srbiji pokrenuli jednu dobru akciju i već je par velikoprodavnih firmi otkriveno koji su se bavili tim takozvanim švercovanim medom koji ima veći procenat šećera. Taj med nema vitamine i minerale i sve te benefite koje nudi pravi med (7 do 10 eura zavisno od tržišta). Tako da je kod nas to suzbijeno dosta i narod kupuje od svog poznatog proizvođača i imaju sve manje povjerenja prema medovima koji se nalaze na policama u prodavnicama. Svi pčelari su angažovani na tom planu i uvijek kada se osjeti neki pad u cijeni meda, zna se koliko treba da košta med, onda se reaguje i dolaze kontrole i nađeno je par firmi koje su se bavile nedozvoljenom trgovinom i one su javno prozvane na svim medijima i teško da će dalje prodavati svoje proizvode'', zaključuje Cocić.
