Prvaci idu u školu u 8h, starija djeca (od drugog do petog) u 13h. Većini roditelja koji imaju dvoje ili više djece, kad mlađe dijete pošalju u prvi razred, starije je u nekom od razreda koji počinju od 13h.
I onda provode dane trčeći u školu, iz škole, u školu, iz škole. Ako su zaposleni, to je ogromni problem. Ako nemaju baka servis, imaju opciju produženog boravka, gdje nema toplog obroka i djeca sjede u nekoj učionici i jedu sendviče. Potpuno zanemarivanje stvarnosti, u kojoj su oba roditelja zaposlena, a često i babe i djedovi.
Problematične smjene: Ovako je svoj dan nakon što joj djeca krenu u školu opisala jedna od podgoričkih majki.
Zapitala se: Valjda je normalno da svi mlađi đaci, od prvog do petog razreda, idu u istu smjenu, i to ujutru, pa ćemo se za poslije lakše snaći! Jer ne mogu da budu kući sami cijelo jutro, i ne mogu sami do škole!
Ona je samo jedan od roditelja koji ovih dana putem društvenih mreža i portala ukazuju na problem smjena posebno u podgoričkim škola. Muku muče i u Baru a u Tivtu đaci četvrtog razreda roditelji nijesu pustili na nastavu prvog školskog dana, jer su nezadovoljni odlukom uprave na nastavu idu u popodnevnoj smjeni.
Roditelji učenika II razreda OŠ “Štampar Makarije” iz Podgorice uputili su otvoreno pismo ministru prosvjete Damiru Šehoviću i tražili mu da se uključi u rješavanje situacije nastale zbog odluke uprave da njihova djeca, koja kreću u drugi razred, idu na nastavu popodne, odnosno da budu u drugoj smjeni. Pojašnjavaju da će njihova djeca biti u školi od 14 sati i 30 minuta do 18 sati.
“Ako taj segment života posmatramo izolovano, ili sa stanovišta rukovodstva škole, ne uviđa se nikakav problem. Međutim, kad sve to smjestimo u realan kontekst porodičnog života prosječnog sedmogodišnjaka, stvari se drastično mijenjaju. Ako je većina roditelja pomenute djece zaposlena, a radno vrijeme im, logično, nije fleksibilno, ovakav model organizacije direktno šteti funkcionisanju porodice, jer su roditelji i djeca „osuđeni“ na svega dva i po sata druženja dnevno. Mislite li da je dva i po sata dnevno dovoljno da se dijete kvalitetno zbrine?”, pitaju oni.
Da li je zaista riječ o toliko ozbiljnom problemu, da li i u kojoj mjeri utiče na funkcinisanje porodice? I da li roditelji uopšte znaju šta da rade sa djecom cijelo prijepodne, ako nemaju baka servis? Ostaje im da plaćaju pomoć ili neki od preskupih privatnih produženih boravaka.
Gdje je problem: Kristina Mihailović iz Udruženja Roditelji.me kažu da su popodnevne smjene problem za djecu do četvrtog razreda osnovne škole.
“Mala djeca, odnosno djeca od sedam, osam godina, koja idu u popodnevnu smjenu najveći dio svoga vremena provode bez roditelja i van kuće. Smjene su im od 1:30, 2, a ponegdje i od tri sata, tada kreću u školu, prije toga su u produženim boravcima – znači nisu sa roditeljima, onda su u školi, a onda tek oko 5 ili 6 sati dolaze kući i provode to vrijeme s roditeljima. Roditelji su u pravu, dijelimo njihovo mišljenje da bi to trebalo mijenjati”, kaže ona.Kako dodaje, više puta su od Ministarstva prosvjete zahtijevali da se to promijeni, bezuspješno.
“Imamo primjer Hrvatske koja je to riješila na drugačiji način. Oni takođe imaju prebukirane škole kao i mi, a problem su riješili tako što njima starija djeca idu popodne, a mlađa ujutru. Ponavljam: ne znam da li je to dobar model, sigurno ima onih koji bi sve to mogli da procijene i vide da li je to moguće kod nas i da li je to dobro. Znamo da su i u crnogorskim opštinama, gdje nema prebukiranosti u školama, smjene tako regulisane”, kazala je ona za Portal Analitika.
Bolja opcija: Psihološkinja Tijana Ignjatov kaže da roditelji imaju puno pravo da traže opciju koja če im obezbijediti bolju mogućnost organizacije i više provedenog vremena sa djetetom.
“Najvažnije je ipak kako se provodi vrijeme sa djetetom. Samo vremenski kriterijum kontakta sa djetetom nije dovoljan. Često se fokusiramo na sadržaj a ne na proces. Sadržaj može biti isti – npr zajednicka večera roditelja i djeteta poslije čitavog dana obaveza, a da se procesno dešava u dvije kuće nešto sasvim različito: ritualno jedenje obroka za istim stolom ili bliskost i pravi verbalno/emotivni kontakt izmedju članova porodice. Pogotovo je ovo važno ako pričamo o djeci mladjeg uzrasta i važnosti i biološke potrebe za vremenom i kontaktom sa porodicom. Da zaključim, naravno da je važno obezbijediti zajedničko vrijeme roditelja i djeteta i da treba uvek vidjeti koje su opcije da bi se to ostvarilo (kroz npr uskadjivanje satnice i rasporeda škole i posla), ali fokus na čisto vremenski kriterijum i sadržaj treba proširiti i na to šta se tokom tog vremena procesno dešava”, kazala je ona za Portal Analitika.U nekim podgoričkim školama djeca u drugom razredu jedan mjesec idu u prvu, drugi mjesec u drugu smjenu. Prva smjena počinje od 7.30. Koliko mijenjanje smjena može biti problematično za tako malu djecu? Ignjatov kaže da adaptacija na promjenu prijepodnevne i popodnevne smjene mora postojati i da zavisi od djeteta do djeteta.
“Ako je organizmu teže da se biološki adaptira na promjene koje nose smjene u školi, to će uticati i na psihološki plan pa onda i na uskladjivanje raspoloženja, ponašanja , motivacije ... Medjutim, mjesečne promjene nijesu u većini slučajeva problematične. Djeci jeste potrebna jasna struktura ali sa druge strane je potrebno i postepeno učenje mehanizama aktivnog prevladavanja stresa i promjena koje su svakako sastavni dio života”, kazala je ona.
Kada se god otvori neko od ovih i sličnih pitanja najčešće se čuje i kontraargument- pa i u naše vrijeme smo išli po smjenama i niko nas nije vodio do škole. Pa ipak, okolnosti su se promijenile. To je ono čega svi moraju biti svjesni.
