Pored nje, i jedna porodica pokazala je svoju humanost, te spasila čak pet života odlukom da potpišu saglasnost o kadaveričnoj transplantaciji organa, to jeste presađivanju organa sa praktično preminule osobe na živu.
Ipak, preko 40 pacijenata je i dalje na listi čekanja...
I pored pozitivnih primjera koji nam stižu posljednjih dana, donacija organa je u Crnoj Gori još uvijek tabu tema. Malo je porodica preminulih osoba koja daju pristanak za eksplantaciju organa.
“Crnogorci su dobar narod, ali je potrebno vrijeme da bi se nešto promijenilo. Iako polako, počinjemo da sazrijevamo kao društvo, mi smo tradicionalna zemlja, velika je povezanost između porodica, ne samo najuže, nego i šire”, objasnila nam je nacionalna koordinatorka za transplantaciju, nefrolog dr Marina Ratković.
Nina i Ilija idu u Tursku u oktobru: Nina Maraš i Ilija Bulajić u oktobru idu u Istanbul, da obave zahtjevnu operaciju transplantacije bubrega. Oni za Portal Analitika poručuju da straha nema, samo sreće i ushićenja, jer će uskoro sve biti gotovo. Hrabra Nina Maraš nam objašnjava da je od prvog momenta znala da će moći da pomogne Bulajiću.
“Prije toga, javila sam se porodici Mijušković da bih donirala bubreg Nikoli, ali u tom trenutku je Tatjana Vukićević već radila analize i ispostavilo se da mu ona odgovara. Srećom, sve to je prošlo kako treba”, objašnjava nam ona. Brzo nakon toga je iz medija čula za Ilijin slučaj, te se nijednog momenta nije dvoumila da li da pomogne.
“Odmah sam ga pozvala i pitala koja je krvna grupa i tako je počela naša misija. U oktobru idemo na transplataciju, na sve to gledamo sa pozitivne strane. Ja bih poručila svim ljudima da potpišu donorske kartice jer nema ljepšeg osjećaja od onoga kada nekome pokloniš život. I taj osjećaj nema cijenu. Ljudi moraju da shvate da u životu postoje stvari koje se ne kupuju”, ističe Maraš koja je odlučila da, tada nepoznatom momku produži život.
S druge strane, Ilija kaže da je sve što je proživio teško objasniti, od tuge do nevjerice, te neopisive sreće kada mu je Nina rekla šta će uraditi za njega.
“Odjednom vam stiže poziv od nepoznate osobe koja vam daje bubreg. Bio sam srećan, a sa druge strane sam se pitao “Da li je ovo moguće i realno? Na kraju su nalazi pokazali da postoji podudarnost i da ona može da bude donor bez problema što je bila velika sreća za mene i moju porodicu”, objašnjava Bulajić.
Novi život: Bulajić i Maraš željno iščekuju odlazak na operaciju. Ubijeđeni su oni da će nakon nje sve biti dobro. Ilija je poručio svima koji se bore sa nekom bolešću da se suoče sa problemom.
“Svi koji su na dijalizi moraju otvoreno i bez kompleksa da prihvate. To je jedini put za rješavanje. Dijaliza jeste naporna, ali moramo pozitivno da gledamo, jer i pozitivne misli mogu da nas izliječe”, dodaje Bulajić.
Nina se već dokazala kao organizator brojnih humanitarnih akcija, te je i isplanirala šta će raditi nakon oporavka.
“Imam akciju novogodišnjih paketića koju godinama radimo i planove za realizaciju projekta Narodna kuhinja. Što se privatnog života tiče, možda vas ja i moja druga polovina pozovemo na svadbu, jer je i ona tu negdje u planovima”, govori nam Maraš kroz smijeh.
Potrebno promijeniti svijest kod građana: Dvije hrabre Nikšićanke su nam svakako svima održale lekciju o humanosti. Ovih dana nas je pozitivno iznenadila i odluka jedne crnogorske porodice da potpiše saglasnost o eksplantaciji organa. Izvršena je eksplantacija srca, pluća, jetre i oba bubrega sa moždano mrtvog pacijenta, a time spašeno čak pet života. Ipak, svijest crnogorskih građana je i dalje na vrlo niskom nivou.
Sa dvije posljednje, u KCCG je urađeno 39 transplantacija bubrega, saopšteno je za Portal Analitika iz Ministarstva zdravlja. Od toga, 36 je živih, a samo tri kadaverična donora.
Porodice su još uvijek u strahu, te odbijaju da potpišu saglasnost.
“Potrebno je promijeniti svijest. Mnogi ljudi nijesu spremni za darivanje, ali ne vidim razlog zašto ne bi porodice dozvoljavale uzimanje organa sa preminulih. To je zaista neophodno kako bi imali zdravije društvo. Porodica treba da razmišlja da će jedan organ od njihovog člana i dalje da živi”, govori nam Bulajić.
Zakon naišao na oprečna mišljenja: Takođe, sam zakon o uzimanju i presađivanju ljudskih organa u svrhu liječenja je naišao na podijeljena mišljenja. Nacionalna koordinatorka za transplantaciju, nefrolog dr Marina Ratković za Portal Analitika objašnjava šta tačno znači pretpostavljena saglasnost.
“To znači da pacijent nije za života rekao i stavio svoje inicijale u Ministarstvo zdravlja da neće da se to radi, a samim tim je potencijalni donor. Međutim, članovi porodice uvijek će imati zadnju riječ. I u slučaju da neko ima donorsku karticu, porodica to može da stopira”, objašnjava Ratković.
Na listi čekanja za transplantaciju bubrega se nalazi oko 30 pacijenata, jetre deset, a srca dva, saopšteno nam je iz Ministarstva zdravlja. Donorske kartice je kod izabranih ljekara potpisalo nešto preko 200 pacijenata.
“Crnogorci su dobar narod, ali je potrebno vrijeme da bi se nešto promijenilo. Polako počinjemo da sazrijevamo kao društvo. Mi smo tradicionalna zemlja, velika je povezanost između porodica, ne samo najuže, nego i šire. Na primjer, u Hrvatskoj je apsolutno iznenađenje kada neko kaže – Ne želim da se od moje porodice uzimaju organi, zbog toga što imaju uređeniji sistem”, objašnjava Ratković.
U javnosti je dosta polemike izazvalo i pitanje što se radi u slučaju kada pacijent nije potpisao izjavu da ne želi da mu uzimaju organe, a nema porodicu.
“Prvo čekamo da se neko javi od dalje rodbine. U slučaju da se niko ne javlja, mi onda taj slučaj prezentiramo etičkom komitetu koji broji 12 članova. Kada pregledamo sve, donosi se odluka o davalaštvu”, zaključuje Ratković priču za Portal Analitika.
Crna Gora postala je članica Eurotransplanta, čime će crnogorskim pacijentima, organi za presađivanje, biti dostupniji, a vrijeme čekanja na transplantaciju značajno smanjeno.
