Glumac Goran Slavić rođen je 1984. godine u Mostaru. Diplomirao je na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, u klasi profesora Bora Stjepanovića.
Bio je stalni član ansambla Gradskog pozorišta. Kao samostalni umjetnik igrao je u brojnim predstavama:
Centar za kulturu Tivat: „Kanjoš Macedonovć” (uloga: Kanjoš – glavna uloga) u režiji Slavenka Saletovića, „Nenagrađeni ljubavni trud” (uloga: Tikva) u režiji Nikite Milivojevića, „Jelena Savojska” (uloge: slikar i vojnik) u režiji Roberta Raponje, „Bokeški D-mol” (uloga: Stanka) u režiji Milana Karadžića, „Hotel Boka“ (uloga: Mirko – glavna uloga) u režiji Đurđe Tešić, „Mediterano“ (uloga: Mirko – glavna uloga) u režiji Erola Kadića, „Don Kihot“ (ulog: mazgar) u režiji Erola Kadića, „Betula u malu valu“ (ulga: Melo) u režiji Milana Karadžića.
Crnogorsko narodno pozorište: „Smrtni grijesi” (uloga: dječak) u režiji Ane Vukotić, „Kako se ko rodi“ (uloga: unuk) u režiji Blagote Erakovića, „Everyman Đilas“ (uloga: Amerikanac) u režiji Radmile Vojvodić.
Gradsko pozorište, Podgorica: „Tom Sojer i đavolja posla” (uloga: Tom Sojer - glavna uloga) u režiji Nikole Vukčevića, „Lažljivci“ (uloga: Prečasni Šendi - sveštenik) u režiji Nenada Manojlovića, „Instant seksualno vaspitanje“ (uloga: Žuga) u režiji Nikole Vukčevića, „Dobri zloćko“ (uloga: dječak Vuk) u režiji Petra Pejakovića, „Oro iz bake“ lutkarska predstava (uloga: animira 5 lutaka) u režiji Bonja Lungova, „Petar Pan“ (uloga: trubač) u režiji Nikole Vukčević, „Porodične priče“ (uloga: Andrija) u režiji i proukciji Gradskog pozorišta i Teatra mladih, „Mogli“ (uloga: Mogli - glavna uloga) u režiji Bonje Lungova, „Pinoki“ (uloga: Fitiljko) u režiji Snežane Trišić, „Kinez“ (uloga: Kinez) u režiji Anje Suše, „Romeo i Julija“ (uloga: Merkucijo) u režiji Emilije Mrdaković, „Kod Nojeve barke u osam“ (uloga: Pingvin) u režiji Robert Waltl, „Modro blago“ (uloga: Brbo) u režiji Staše Koprivice, „Prodavnica Igračaka“ (uloga: Odžačarčić) u režiji Jaroslaw Antoniuk.
Kraljevsko pozorište „Zetski dom”, Cetinje: „Čarobnjak” (uloga: Nino) u režiji Milana Karadžića, „Luča mikrokozma“ (uloga: Satana) u režiji Radmile Vojvodić i Paola Mađelija.
NVO „OFF Projekat“: „Ne igraj na Engleze“ (uloga: Žule), u režiji i produkciji NVO „OFF Projekat“, „Lista za ljubav“ (uloga: Bil), u režiji NVO Teatar Mladih, „Cvrčak i mrav“ (uloga: Ezop) u režiji Branka Ilića.
Hercegnovsko pozorište: „Naš čovjek“ (uloge: Blagoje, Milan, Goran), u režiji Slađane Vujović.
Goran se s uspjehom oprobao i na filmu, pa je tako glumio u ostvarenjima: „Pare ili život“ (uloga: Nino), TV film, u režiji: Milana Karadžića; „Anina beba“ (uloga: Anin momak), studentski film, u režiji: Nemanje Bečanovića; „Ljubav i ožiljci“ (uloga: Petar), diplomski film reditelja Miloša Pušonjića; „Igla ispod praga” (uloga: Rade), TV film u režiji: Ivan Marinović; „Asimetruja - Tri teritorije“ (uloga: hirurg) TV film u režiji: Maša Nešković.
Takođe, bio je dio glumačkog ansambla i u serijama: „Daj baba glavu“ (uloga: Bojan), TV serija, u režiji: Slobodan Bobo Stanišić; „Jedne letnje noći“ (uloga: Italijan), TV serija, u režiji: Ivan Stefanović; „Sumnjiva lica„ (uloga: Kalenić), TV serija, u režiji: Darko Lungulov
Za ulogu Augusta Strindberga u ispitnom zadatku druge godine „Noć Tribada“, Goran je proglašen za najboljeg mladog glumca na Sterijinom pozorju mladih.
Pored te nagrade, za ulogu Tikve u predstavi „Nenagrađeni ljubavni trud“ dobio je i priznanje za glumačku bravuru na drugom festivalu mediteranskog teatra „Purgatorije“ u Tivtu, 2007. godine.
Takođe, za izuzetan doprinos u razvoju pozorišnog izraza pripala mu je „Plaketa Ivane Tomičić“, koju dodjeljuje tivatski Centar za kulturu.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Nedostaje mi selo, i radost igre sa drugovima po šumi. Bježanje iz vrtića sa đedom i odlazak na pijacu sa njim. Boje su bile vedrije i svijet je bio nekako veseliji.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Mislim da sam se oslobodio jedne moje boljke... bio sam strašno povučen i stidljiv. Odrastanje uz sport, a potom i glumu, pomoglo mi je da to prevaziđem. Mogu da majstorišem po kući s alatkama... Nema više: „Gorane, ostavi to... povrijedićeš se, pokvarićeš... ostavi to“.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Volim da majstorišem, tačnije da radim sa drvetom. Mislim da bih pravio dobre stvari od drveta. I, druga stvar - pisanje. Trenutno pišem scenario za film... Po riječima kolega koje su pročitale prvih 30 strana koje sam napisao, dobro mi ide.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- A, borba sa samim sobom je najteža. Nikad budalu ubijedit' kako treba, a kako ne. Previše razmišljam da li treba nešto, ili ne. „Ma sjutra ću to“. Ćeraćemo se nas dvojica još, pa ko pretekne.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Kad mi kažeš da ćeš nešto uraditi, pa onda to i uradiš. Iskrenost. Humor. Topla prijateljska riječ.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „Žitije jednog Hercegovca“, a glumio bi me Glogovac, da je živ. Možda Ljubo Bandović.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Preko telefona?! „Ja sam... crkla mi baterija, pih :-). Veliki radnik, zanatlija, tvrdoglav.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Meso, roštilj, meso, pršut, paradajz, boranija, riba, vino.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da letim.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Zoro. Da mogu da „fiknem“ malo ovo naše društvo... Da se nekome potpišem mačem - „Z“. Da mu više nikad ne padne na pamet.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Zavisi šta imam isplanirano. Najviše volim da provedem vrijeme sa svojim kćerkama i suprugom. Da idemo na barku, u park, naravno na Škver. I, volim kad se okupi cijela familija i padne neki roštilj.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Ima ih više... „Kapetane tribali bi doma“... „Ribar san stari“ - sad je sezona ribanja.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Knjiga - „Knjiga o Milutinu“. Predstava - „Hadersfild“. Gledao sam je prije pet godina i ne odgledah do sada ništa bolje. Deset dana sam konstantno razmišljao o njoj... I, dan danas volim da odgledam film, iako mi je predstava bolja.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Na Kubu, Aljasku, a trenutno mi se sad ide u Mostar, na selo.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus, lokalni... „Nemah oni biljetić sa štambiljem, ma se ja nekako ugura u onu gužvu. Kace mi nekako smjestismo u oni dio đe se stoji, a da velim ti, čoče, mišljah neću živ otolen izisti koliko tu bješe svakojake fele, sve puno ka oko.“
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Svojim najbližima. Zavisi što i koga se najviše tiče to što imam da ispričam.
Čemu se uvijek obradujete?
- Povratku kući poslije napornog posla. To mi daje snagu za dalji život... Radujem se: „Tata, pričaj mi priču“. Porodica je izvor života.
Da li za nečim žalite?
- Rano je za žal... Ima do 114 godine toliko toga da se uradi.
Bez čega ne možete?
- Bez društva i dobrog zezanja. Bez sevdaha i ćevapa, što bi rekao Edo Majka.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Izvini, molim te... ali, u pravu sam ;-).
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da smo zdravi i veseli, a za ostalo ćemo se sami potrudit.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Ništa mi nije teško.Volim da radim, ne drži me mjesto. Uvijek nešto moram da majstorišem. Kao neki podvig, mislim da je to dan kad sam sam odlučio da ću se baviti glumom. Sam sam se spremao i krvavo vježbao, otišao na prijemni i bio prvi na listi.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Isto kao da mi je ostalo 114 godina još da živim. Neke ljude bih poveo sa sobom, tamo gore da čovječanstvo ljepše živi. A, neke ljude bih vratio dolje da upriliče ovu zemlju kako Bog zapovijeda.
Kako biste voljeli da umrete?
- A što ste ga umračili sa ovim posljednjim pitanjima, brate mili... Tamo gdje sam se i rodio, uz čašu hercegovačke žilavke i žubor Neretve.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- „Hercegovac“.
Priredila: A. POPOVIĆ
Foto: Privatna arhiva
