Bivši fudbaler, novinar i sportski menadžer, Miloš Pavićević - Pavi, rođen je na Međunarodni praznik rada - 1. maja 1986. godine, u Podgorici.
Horoskopski je Bik, a pored maternjeg, govori još i engleski i njemački jezik. Nakon završene osnovne škole „Savo Pejanović“ u rodnom gradu, upisuje srednju ekonomsku školu „Mirko Vešović“, poslije koje se opredjeljuje za beogradski Fakultet za menadžment u sportu „Univerzitet Metropolitan“.
- Skoro 15 godina sam igrao fudbal noseći dresove Budućnosti i Mladosti (gdje sam pet sezona bio kapiten), prošao sam sve mlađe reprezentativne selekcije Crne Gore, dok sam bio kadetski reprezentativac Srbije i Crne Gore. S obzirom na to da sam uvijek objektivan i realan, tako sam i na vrijeme odlučio da prestanem da profesionalno igram fudbal, jer sam shvatio da ne mogu da napravim vrhunsku karijeru (iako se očekivalo mnogo od mene, jer potičem iz fudbalske porodice). Odlučio sam da upišem fakultet, nakon čega sam počeo da radim u Areni kao sportski novinar - otkriva Miloš našim čitaocima i dodaje:
- Potom sam prešao u sportsku redakciju Dnevnih novina, nakon čega sam od kolega dobio priznanje za najboljeg mladog novinara u državi. Neposredno nakon toga je uslijedila saradnja sa najboljim rukometnim menadžerom na svijetu, Sašom Bratićem i njegovom agencijom iz Frankfurta. Iskreno, od prvog dana sam vjerovao da će biti uspješna, i ona traje već šest godina - a iz godine u godinu je sve jača.
Miloš nam je kazao i da je cijelog sebe dao u taj projekat, prosto, jer se u svemu tome pronašao. To je, kako ističe, njegov „pravac, život, izazov, adrenalin“ koji ga čini srećnim, ali i poziv koji je bez dileme - privilegija.
- Biti menadžer i to uspješan iz male Crne Gore u moru „aždaja“, vjerujte nije lako, međutim do uspjeha je potrebno proći i te kako trnovit put.
U svijetu rukometa, naša agencija je broj jedan na planeti. Nedavno smo odradili najveći transfer u istoriji ovog sporta - prelazak najboljeg golmana Evrope, Andreasa Volfa, iz njemačkog Kila u poljsko Kielce. On će biti najplaćeniji rukometaš na planeti. Imamo i vrhunske igrače poput Momira Ilića, Marka Vujina, Uroša Zormana, Luke Cindrića, Luke Stepančića, Stipa Mandalinića, Žarka Markovića, Žarka Šešuma, Gorana Stojanovića, Kristijana Cajca, Dominika Klajna, Benjamina i Senjamina Burića, Ilije Abutovića, Andi Šmida, Marina Marića, Marka Mamića, Mijajla Marsenića, Petra Đorđića, Pavela Atmana, Ilije Brozovića, Ivana Čupića, Igora Karačića, Blaženka Lackovića, Draga Vukovića, Filipa Talevskog, Filipa Kuzmanovskog ...
Zaista ih ima mnogo da ih ne mogu baš sve nabrojati, a posebno sam ponosan što sam mladim igračima iz moje Crne Gore, zajedno sa svojim partnerom, omogućio da se oprobaju u najjačim evropskim ligama - poput Vuka Borozana (koji je od strane COK-a proglašen za najboljeg sportistu Crne Gore u protekloj godini), Vladana Lipovine, Stefana Čavora, Nebojše Simića, Miloša Božovića, Branka Vujovića, Jova Damjanovića..., dok sa dosta uspjeha radimo i fudbalske transfere u ozbiljnim ligama. Ono u što sam se definitivno uvjerio, kada je ovaj posao u pitanju, jeste da se svaki rad i trud kad tad isplati. Za nas jednostavno nema nemogućih stvari, prepreka i predaje, to nas čini najboljima na planeti, ponavljam, iz tako male države - kazao je Miloš.
U srećnom je braku sa suprugom Jelenom i ponosni je otac blizanaca Vuka i Dunje.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Mnogo toga - bezbrižnost, babine priganice, radovanja malim stvarima, odlazak na poligon gdje sam igrao fudbal s drugovima poslije škole, do sumraka.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- To što sam zasnovao porodicu. Supruga i ja uživamo u odrastanju Vuka i Dunje. Takođe i što zahvaljujući svom radu ne zavisim od drugog.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Jednostavno nijesam dozvolio da dođe do toga. Uvijek sam znao što želim i što mogu. Sve ono za što sam bio talentovan ispoljavalo se u određeno vrijeme i na određenom mjestu.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- U većini slučajeva to što sam perfekcionista i što isto očekujem od drugih.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Cijenim inteligentne, odgovorne, lojalne i sposobne ljude. Takođe cijenim širokodrudost. Što bi Njemci kazali „Nemen un geben“ (uzimati i davati).
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Volio bih da me glumi Denzel Vašington. Sjajan je, njegove uloge su mi karakterno najbliže, a žanr filma da bude, po mogućnosti, triler.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Uporan, hrabar, realan, odgovoran, komunikativan.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Biftek srednje pečen, eventualno neki italijanski specijalitet, a povremeno i kolač.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da zaustavim vrijeme, jer je meni 24 časa u jednom danu zaista malo :-)
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Kasperom (duhom). Šalim se :-) Ne bih se mijenjao ni sa kim. Volim svoj život!
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Ako nijesam zauzet poslovnim obavezama (stadion, dvorana, inostranstvo), sve slobodno vrijeme provodim sa porodicom.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Ne mogu da se odlučim za jednu, na mojoj plej-listi među prvima je Laura Pausini, koja je zadužena za opuštanje, tu je svakako i Eros Ramacoti.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- „Red Sparrow“ („Crveni Vrabac“) - sjajan film!
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Putovanja su sastavni dio mog posla, ali ipak volio bih vrijeme da provedem na Kubi, u Meksiku, Brazilu...
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus...
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Ljude oko sebe ne opterećujem svim svojim dešavanjima i razmišljanjima. Smatram da negdje u sebi trebate imati svoj kutak za neke stvari, a svakako da imam prijatelje koji me žele saslušati, dok je majka uvijek tu za mene.
Čemu se uvijek obradujete?
- Osmjehu svoje djece!
Da li za nečim žalite?
- Žalim što nijesam uspio da napravim bolju fudbalsku karijeru i sebe u potpunosti ostvario u tom dijelu. Što se ostalog tiče, sva životna iskustva do sada, bilo prijatna ili neprijatna, su me učinila jačim, hrabrijim, pametnijim, tako da ne mogu žaliti za nečim. Nakon svega bih samo kazao - bolje znati, nego imati! :-)
Bez čega ne možete?
- Ljubavi, pažnje, sporta (rukometa, fudbala..), putovanja, mobilnog telefona...
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Svojoj ženi - vjerovali ne biste za što :-)
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Brzo bi se dogovorili ;-) Da moje najbliže služi dobro zdravlje, da budu materijalno obezbijeđeni i da mi je sreća uvijek naklonjena.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Nalazio sam se u dosta teških situacija i nosio se s njima. Jednostavno, takvim se poslom bavim da sam spreman na raznorazna neprijatna iznenađenja, razočaranja, izdaje, podvale - kroz koje sam naučio da se uhvatim u koštac s problemima i nastojim da ih riješim. Često se sjetim riječi mog prijatelja i partnera Saše Bratića kada sam počeo da se bavim ovim poslom: „Sine, za ovo moraš imati dobar želudac, da bi opstao i bio uspješan“.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Ništa ne bih mijenjao, živio bih kao i do tada, jer volim svoj život. Samo bih se trudio da se manje nerviram, a pritom bih više obraćao pažnju na sitnice.
Kako biste voljeli da umrete?
- Ne razmišljam o načinu, nije još vrijeme za to.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- „Život je lijep!“
Priredila: A. POPOVIĆ
Foto: Privatna arhiva
