Maslinari širom Primorja gube bitku sa maslinovom muvom tako da će ovogodišnji rod biti desetkovan, a ulje ni približnog kvaliteta i prinosa kao lani. To je za Pobjedu potvrdio i Said Seferović, jedan od barskih maslinara koji je proteklih godina prikupio zanimljiva zapažanja koja mogu biti od koristi u borbi protiv ove, s obzirom na srazmjere problema, slobodno se može reći, pošasti.
- Ova će godina, prema mom iskustvu, ostati zabilježena po nezapamćenom prisustvu maslinove muve. Uspijevao sam zaštititi svoje masline i kad drugi nijesu, 2013/14. kao i pretprošle 2016. I pored petšest prskanja, polako gubim bitku sa štetočinom, čija 3. generacija, koja traje najduže, čini da svakim danom sve više plodova „crni“, odnosno otpada. Jedini spas u ovakvoj situaciji, prema njegovim riječima, je prijevremena berba, odvajanje preostalih zdravih plodova za jelo, a za ulje – što ostane, koje sigurno neće biti kvalitetno kao prošle godine – ističe Seferović za Pobjedu.
RAZLOZI
Prema njegovim riječima, postoje dva ključna razloga koja su se poklopila u istoj godini i uticala na problem koji je pričinila maslinova muva: meteo prilike i neadekvatna primjena agrotehničkih mjera. - Zima je bila izuzetno blaga, pa nije uništila larve maslinove muve koje se nalaze u zemlji. Uslijedilo je ljeto sa umjerenom temperaturom i visokom relativnom vlažnošću vazduha, što pogoduje ra zvoju i letu. To su globalni, odnosno meteorološki razlozi.
Sa druge strane, pojedinačno veliko prisustvo muve u mom maslinjaku uzrokovano je činjenicom da vjerovatno preko 90 odsto maslinara ne primjenjuje mjere hemijske ili ekološke zaštite, tako da pojedinačni pokušaji ne mogu uroditi plodom. Zato bi ovaj problem trebalo rješavati na nivou države ili čak regije, odnosno na nivou istočne obale Jadrana. Na pitanje zbog čega crnogorski maslinari ne prskaju masline, Seferović ističe da postoji više razloga, a najvažniji je što veliki broj maslinara nije u mogućnosti da „dobaci“ jer su masline otišle u visinu i do 10 m, što je opet uzrok neadekvatna rezidba. - Drugi je razlog tradicija. Mnogi maslinari kažu: ,,Moj đed i otac nijesu nikad prskali masline pa neću ni ja!“ Treći je, naravno, lijenost. Onaj opravdani razlog je što se jedan dio maslinara bavi drugim djelatnostima, a samim tim najviše je posla vezanog za turizam, baš ljeti u julu i avgustu, kad bi trebalo početi sa zaštitom maslina - navodi Seferović. Sagovornik ističe da je rješenje, što su ukazale i neke njegove kolege, u složnoj zaštiti maslina kao u razvijenim zemljama. Kako to izvesti, poseban je problem, smatra Seferović.
RJEŠENJE
- Po mom mišljenju, treba primijeniti kombinaciju „batine i šargarepe“. Dakle, Ministarstvo treba da organizuje edukativne skupove o značaju hemijske i ekološke zaštite maslina, zatim da pruži podsticajne mjere za nabavku opreme, motornih prskalica i atomizera, što već čini.
Od onih represivnih mjera, trebalo bi uvesti dodatni porez na zapuštene maslinjake (primjer ovogodišnji požar u Valdanosu) i na maslinjake gdje se ne primjenjuju savremene agrotehničke mjere, u što spada i zaštita od bolesti i štetočina (bolest masline je individualna, ali štetočine nijesu), odnosno usloviti podsticajne mjere za maslinare primjenom navedenih mjera – smatra Seferović.
SERVIS Dodaje da bi pri Savjetodavnoj službi trebalo formirati neku vrstu servisa za zaštitu maslina. - To bi mogao da bude, na primjer, traktor sa priključnom velikom prskalicom, koja bi po primorskim opštinama išla i obavljala zaštitu, a maslinari plaćali pri preradi maslina, kako je to već ranije rađeno kod avionskog zaprašivanja. Naravno, maslinari bi mogli učiniti maslinjake dostupnim, probiti puteve do maslinjaka, gdje to nije do sada učinjeno – zaključuje Seferović.
