Crnu Goru je, kao i zemlje regiona, zahvatio talas obračuna kriminalnih klanova u kome je stradalo više desetina ljudi, od kojih su četiri bile slučajne žrtve. Nedavni slučaj brutalnog prebijanja dvije Podgoričanke, i česti napadi na imovinu takođe su aktuelizovali potrebu što skorije primjene Zakona o naknadi štete žrtvama nasilja. Portal Analitika podsjeća javnost na bitne odredbe ovog zakona, uz osvrt da će, ako ne bude izmjena, zakon važiti od dana priključenja Crne Gore Evropskoj uniji (EU).
Skupština Crne Gore usvojila je, sredinom 2015. godine, Zakon o naknadi štete žrtvama krivičnih djela nasilja, kojim se definiše način i postupak za ostvarivanje prava na naknadu štete žrtvama u koje spadaju i krivična djela protiv polne slobode i krivična djela trgovine ljudima. Prema slovu propisa i u slučaju nepoznatog počinioca, žrtvama nasilja slijedi pravična naknada iz budžeta Ministarstva pravde, po više osnova.
Međutim, njegova primjena je odložena do dana priključenja Crne Gore EU. Kada je zakon usvojen, stručna i laička javnost su očekivale da će propis početi da se primjenjuje 1. januara 2019. ili 1. januara 2020. godine, budući da su ta dva dana figurirala kao datumi mogućeg priključenja Crne Gore EU.
Tri i po godine kasnije, zbog više razloga, jasno je da Crna Gora neće pristupiti EU prije 2025. godine, pa će vrlo značajni propis, koji je u EU implementiran daleke 2004. godine, početi da se primjenjuje tek za sedam godina. A možda ni tada.
U međuvremenu, Crnu Goru je, kao i zemlje regiona, zahvatio talas obračuna kriminalnih klanova u kome je stradalo više desetina ljudi, od kojih su četiri bile slučajne žrtve. Nedavni slučaj brutalnog prebijanja dvije Podgoričanke, takođe je aktuelizovao potrebu što skorije primjene ovog zakona.
Zakon pomenut u Nacrtu strategije: Zakon o naknadi štete je pomenut u najnovijem Nacrtu strategije za borbu protiv trgovine ljudima za period 2019 - 2024.godine i Akcionom planu za njenu implementaciju za 2019. godinu. Dokument se od 12. novembra nalazi na javnoj raspravi, i eto prilike da se zakon aktuelizuje."Zakonom o naknadi štete žrtvama krivičnih djela nasilja uređuju se uslovi, način i postupak za ostvarivanje prava na naknadu štete žrtvama krivičnih djela nasilja, u koje spada i trgovina ljudima. Iako je usvojen u julu 2015. godine, njegova primjena je odložena do dana ulaska Crne Gore u Evropsku uniju", piše u Nacrtu strategije za borbu protiv trgovine ljudima.
Propis, koji je po svemu evropski, definiše da je nasilje djelo izazivanja opasnosti po život ili tijelo ljudi ili po imovinu opšte opasnom radnjom ili sredstvom, koje ima za posljedicu smrt, tešku tjelesnu povredu ili teško narušenje fizičkog i psihičkog zdravlja jednog ili više lica, a propisano je Krivičnim zakonikom Crne Gore kao teži oblik osnovnog krivičnog djela učinjenog sa umišljajem.
Takođe, pod nasiljem se podrazumijeva krivično djelo učinjeno uz primjenu fizičke sile ili drugih radnji, kojima se narušava psihički integritet i krivično djelo protiv polne slobode.
Propis definiše da je žrtva krivičnog djela nasilja lice kod koga je usljed krivičnog djela nasilja nastupila smrt, teška tjelesna povreda ili teško narušenje fizičkog i psihičkog zdravlja.
Naknade u našem i hrvatskom zakonodavstvu: Radi pravovremenog otklanjanja štetnih posljedica teškog fizičkog i psihičkog stanja, žrtva ima pravo na naknadu štete iz budžeta.
I to naknadu izgubljene zarade, naknadu troškova zdravstvene zaštite, kao i troškova liječenja i boravka u bolnici, i naknadu troškova sahrane koje se refundira osobi koja je platila te troškove.
U slučaju smrti žrtve, lice koje je žrtva izdržavala, u skladu sa zakonom kojim se uređuju porodični odnosi, ima pravo na naknadu po slovu ovog zakona uz naknadu zbog gubitka zakonskog izdržavanja.
Recimo, u hrvatskom zakonu žrtva ima pravo na naknadu za izgubljenu zaradu, koje se priznaje u jednokratnom iznosu od najviše 35.000 kuna (4.700 eura).
Hrvatski propsi predviđa i pravo na naknadu uobičajenih pogrebnih troškova, u iznosu od najviše 5.000 kuna (700 eura), ima osoba koja ih je platila.
Naknada ne može biti veća od 10 neto zarada: Prema tekstu zakona, pravo na naknadu ima žrtva koja jec rnogorski državljanin; državljanin države ugovornice Evropske konvencije o naknadi štete žrtvama krivičnih djela nasilja, državljanin države članice Savjeta Evrope sa stalnim boravkom u Crnoj Gori i državljanin ili lice koje zakonito boravi u državi članici Evropske unije.
Pravo na naknadu može se ostvariti samo ako je krivično djelo nasilja prijavljeno policiji ili državnom tužilaštvu.
Na zahtjev žrtve odnosno izdržavanog lica, policija - odnosno državno tužilaštvo - će izdati potvrdu da je djelo prijavljeno kao krivično djelo. Pravo na naknadu može se ostvariti i u slučaju kad postoje okolnosti koje trajno isključuju krivicu, odnosno krivično gonjenje i bez obzira da li je učinilac krivičnog djela nasilja poznat ili da li je pokrenut krivični postupak.
"Pravo na naknadu izgubljene zarade ima žrtva kod koje je kao posljedica krivičnog djela nasilja nastupila nesposobnost za rad u smislu propisa o penzijskom i invalidskom osiguranju, i to u jednokratnom iznosu koji ne može biti veći od deset prosječnih neto zarada u Crnoj Gori utvrđenih za prethodnu godinu u odnosu na godinu u kojoj se naknada utvrđuje, prema podacima organa uprave nadležnog za poslove statistike", piše u propisu.O pravu na naknadu odlučuje Komisija za naknadu štete žrtvama krivičnih djela nasilja. Komisiju čine predsjednik, pet članova i njihovi zamjenici. Predsjednik i zamjenik predsjednika Komisije su sudije Vrhovnog suda Crne Gore.
Članovi Komisije, odnosno njihovi zamjenici imenuju se iz reda državnih tužilaca u Vrhovnom državnom tužilaštvu, predstavnika Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore, predstavnika Ministarstva pravde, predstavnika organa državne uprave nadležnog za poslove socijalne zaštite i predstavnika organa državne uprave nadležnog za poslove finansija.
Postupak za ostvarivanje prava na naknadu pokreće se pisanim zahtjevom koji se podnosi Ministarstvu pravde.
Podsjetimo, grupa NVO najavila je prije dvije godine uspostavljanje fonda za žrtve nasilja koji će biti samoodrživ i koji neće zavisiti od državnog budžeta, već će se finansirati iz drugih izvora.
Od tada se nije pojavila nijedna informacija koja bi tretirala ovu značajnu oblast.
