Sve više incidenata u zatvorima- Posljednjih dana incidenti u zatvoru u Spužu pune stupce crnih hronika. Gotovo svakodnevno čitamo da su se potukli zatvorenici, da mobilne telefone i drogu praćkama ubacuju u dvorište, te da je neko od zatvorenika pokušao samoubistvo.
Tako je prije dva dana zatvorenik Žarko Dakić zadobio teške povrede. Kako prenose mediji, nakon svađe i tuče na njega je improvizovanim bodežom nasrnuo i više puta ga u predjelu grudi i stomaka ubo osuđenik Željko Ivanović.
Krajem oktobra u Spužu je štrajkovalo 70 zatvorenika, palili su inventar i izazvali požar. Nije im se svidjala zdravstvena zaštita koju su dobijali, malo im je bilo sati za odmor. a i solidarisali su se sa Vladimirom Ulamom, koji je tvrdio da mu nije adekvatan tretman u zatvoru. Uprava zatvora je stvar riješila tako što je četvorica zatvorenika prebačena u Bijelo Polje.
Nije ovo prvi put da su zavorenici seljeni u Bijelo Polje. I ranije, uvijek, kada je bilo nemira u Spužu uprava zatvora je pribjegavala takvoj mjeri.
NVO tvdi da je visok nivo nasilja medju zatvorenicima - Ali, kako su incidenti postali gotovo svakodnevni, postavlja se pitanje da li su zatvorenici sigurni u zatvorima i može li im se stati na put. U opširnom izvještaju Gradjanske alijanske objavljenom u julu, se navodi da posebno zabrinjava izrazito visok nivo nasilja među osuđenicima.
Kriminolog i čovjek sa dvadesetogodišnjim iskustvom rada u policiji i zatvoru, prof.dr Velimir Rakočević kaže, međutim, za Portal Analitika da su incidenti u zatvoru, pa makar bili i učestali, sasvim normalna stvar, čak i u mnogo opremljenijim ustanovama širom svijeta.
Rakočević: Nemiri uobičajni medju zatvorenicima - ''Nemiri među zatvorenicima su uobičajena stvar i u najčuvanijim zatvorima u svijetu. Neredi, tuče, konflikti, pa nije uzalud rečeno - toliko kriminogenih lica na jednom mjestu. Nema zatvora u svijetu gdje nema tuča, različitih oblika kršenja kućnog reda zatvora itd. Zato je veliki zadatak na upravi i službenicima da to drže pod kontrolom. Kroz dugogodišnje iskustvo znam sve ljude i odgovorno tvrdim da nema većih profesionalaca. Znajući znanja, iskustva i sposobnosti tih ljudi mogu da garantujem da to rade u skladu sa najvišim mogućim standardima”, kazao je Rakočević, koji je i dekan Pravnog fakulteta.
Osudjenici nijesu što su nekad bili - Kako dodaje, druga je stvar što nijesu ni osuđenici ono što su nekad bili. “Imamo nove forme i kriminaliteta i nove tipologije kriminalaca, tako da je najveći izazov boriti se sa njima. Kada imate na jednom mjestu toliko kriminogenih ličnosti, u takvoj sredini održati red i disciplinu to je podvig u najmanju ruku. Ne bih volio da se pogrešno shvati, bilo bi nekorektno reći da je to slabo zatvorsko objezbjeđenje, ne, to je samo i pored svih aktivnosti koje se preduzimaju, ove stvari se ne mogu isključiti. Odgovorno tvrdim da su naši zatvori najbezbjedniji u Evropi sa najmanje incidenata. To nije nikakva glorifikacija već činjenice i možemo slobodno uporediti i volio bih da me neko demantuje'', kazao je Rakočević.
Pa ipak, dešava se da su “glavni” službenici zatvora koji švercuju telefone, ali i na svaki drugi način “pomažu” zatvorenicima.
''Nažalost u velikom sistemu uvijek ima neko ko tu prosto rečeno zaluta, ko nije dosledan te funkcije. To je teška povreda i takvom čuvaru ne može biti mjesta ne samo u ZIKS-u već u bilo kom državnom aparatu, jer to je nešto krajnje neprihvatljivo da može da se desi bilo kom časnom službeniku. Za to nema opravdanja i istog momenta, takva lica treba da se odstrane iz službe. To se ne bi smjelo dešavati čak i ako je čuvar ucijenjen. Ako neko nema rezistenciju odnosno otpor na takve ucjene on ne treba da radi taj posao i ne smije da bude ovlašćeno službeno lice”, smatra Rakočević.
Problem zemljište oko zatvora - Rakočević objašnjava da je čuvanje zatvorenika otežano, nakon što je zemljište oko zatvora vraćeno ranijim vlasnicima.
''U vrijeme dok sam ja tamo radio, nama je mnogo lakše bilo jer je svo zemljište oko zatvora bilo, da kažem, državno i nije nam niko mogao pristupiti i nisu se mogla motati oko zidina nepoznata lica. Međutim kada je došlo do vraćanja zemljišta ranijim vlasnicima, ti privatni posjedi su se bukvalno primakli ogradnom zidu i to je veliki bezbjednosni problem koji se mora što prije riješiti. To znači da takve osobe koje to rade mogu krišom preko privatnih posjeda da se primaknu samoj zaštitnoj zoni koja je tik uz bedeme. Očigledno je da to neko zloupotrebljava, '', ističe Rakočević.
Prema posljednjim informacijama, započeti su radovi na povećanju bezbjednosti kao što je podizanje zida visine tri metra oko cijelog zatvora i posebno prema privatnim imanjima
EU: Uslovi u zatvorima loši - Ipak, oni koji prate stanje u zatvorima u izvještajima navode da stanje i nije baš tako dobro.Tako se u izvještaju Evropske komisije za Crnu Goru za 2018. godinu navodi da su uslovi u zatvorima poboljšani, ali da su u cjelini i dalje loši.
U izvještaju o stanju u zatvorima koje je uradila Gradjanska alijansa se navodi da se ljudska prava i slobode poštuju ali da je potrebno preduzeti dalje korake u smislu edukacije službenika, popravljanja materijalnih uslova, poboljšanja zdravstvene zaštite i primjene alternativnih sankcija. U Izvještaju o radu ombudsmana za 2017. godinu se navodi da su im zatvorenici podnijeli 145 pritužbe, ali da nije riječ o pogoršanom uslovima i tretmanu ovih lica već je pokazatelj da nemaju straha od posljedica obraćanja Zaštitniku.
Ima li povlašćenih zatvorenika - Sa druge strane, osim tuča i droge, sve češće se čuje da ima “povlašćenih” zatvorenika, koji ustvari “vladaju” zatvorima i koji iza brave nastavljaju da završavaju i organizuju poslove, nerijetko ii ubistva.
Rakočević, medjutim, smatra da takve tvrdnje nijesu osnovane. Ipak, kako objašnjava, pojavljuju se drugi aspekti ''regeneracije kriminala''.
''Preventivno bezbjednosni aspekt u zatvoru je dosta dobro razvijen i oni rade sve na razbijanju grupa i klanova. Ipak, sve te veze koji dolaze iz ''spoljašnjeg svijeta'' teško da mogu da se prekinu i isključe u potpunosti, to je gotovo fizički nemoguće. Uvijek ima prostora za razmjenu nekih informacija koje po pravilu ne bi smjele doći do osuđenih i pritvorenih lica. Tako da, iako vođe i članovi klanova ne mogu da nastave sa svojim nečasnim poslovima dok su u ZIKS-u, svakako da kroz te veze, ovi koji su iza rešetaka narede drugima koji su ostali spolja da nastave sa kriminogenim radom. To je neka vrsta regeneracije i tome je prosto teško stati na put, nažalost”, smatra on.
Manje pritužbi na torturu - Osim što se zatvorenici medju sobom biju, često su i zatvorski službenici bili ti koji biju. U Izvještaju Gradjanske alijanse se, medjutim, navodi da su osuđenici uglavnom pozitivno govorili o odnosu službenika ZIKS-a prema njima. Navodi se i da su registrovali smo samo četiri navoda o neprofesionalnom postupanju službenika ZIKS-a koji se može okarakterisati kao zlostavljanje. Ipak još uvijek nije do kraja procesuiran slučaj iz 2015. godine kada kada je došlo do opšte tuče između osuđenih lica i službenika ZIKS-a.
