Ljubav prema pčelarstvu mu je, kaže, “usadio” otac, na čiji nagovor je nabavio prve košnice.
On ističe da u Crnoj Gori postoji uvriježeno mišljenje po kojem se pčelarstvo više doživljava kao hobi i napominje da je u njegovom slučaju spojeno lijepo i korisno- radi posao koji voli i koji mu donosi zaradu.
Fatić, koji živi u okolini Podgorice, je prije par mjeseci otvorio manifestaciju Pčelarski dani, na insistiranje resornog ministra Milutina Simovića.
ANALITIKA: Koliko dugo se bavite pčelarstvom? Zašto ste izabrali pčelarstvo, a ne neku drugu oblast poljoprivrede?FATIĆ: U našoj porodici su vazda bile prisutne pčele, nekad više, nekad manje,.. Nije to bio neki znatan broj. U martu prošle godine je Ministarstvo poljoprivrede objavilo javni poziv za podršku mladim farmerima, sebe sam vidio u tome. Konkurisao sam za 50 društava, za košnice i osnovnu opremu- vrcalice, kante i ostalo. Nakon što mi je odobrena finansijska pomoć kupio sam pčele kod Mila Šestovića, našeg najvećeg pčelara.
Trenutno imam 60 društava. Moj otac je inače stolar i pomaže mi u izradi košnica i opreme potrebne za pčelarstvo. Ta podrška mi je bila najvažnija, jer na početku morate imati nekog ko će da stane iza vas. Imao sam podršku i kolega pčelara, kako mlađih tako i starijih.
Član sam udruženja “Crnogorska pčela”, koje organizuje razne manifestacije, izložbe, dane meda, razne edukacije… Pčelari su uglavnom stariji ljudi, ali je Ministarstvo poljoprivrede u proteklom periodu podržalo stotinak mladih pčelara sa po tri pčelinja društva, tako da se pčelarstvo polako širi i obnavlja mladim snagama.
ANALITIKA: Konkretno, da li biste uspjeli da povećate pčelinji fond da nije bilo institucionalne podrške?FATIĆ: Ne. Da nijesam dobio 10 hiljada eura bespovratne pomoći od Ministarstva poljoprivrede ne bih mogao. I savjetodavne službe su nam izašle u susret oko potrebne dokumentacije, savjeta gdje da nabavimo pčele i opremu… Izuzetno su bili korektni prema nama.
Bio je uslov da se završila Srednja veterinarska ili poljoprivredna škola ili fakultet, kao i da smo evidentirani na birou rada. Podrška je obezbjeđena na principu samozapošljavanja. Isplata pomoći je u tri etape- tri hiljade, pet hiljada i dvije hiljade eura, po biznis planu. Komisije su izlazile na teren i nakon toga se isplaćuje naredna rata.
Bespovratna pomoć mnogo znači, jer sam ne bih mogao tolika sredstva da obezbijedim. Objavljuju se i novi javni pozivi gdje mi ostvarujemo pravo na 50 odsto povraćaja u narednim invsticijama ako se odlučimo za njih. Mislim da ta saradnja ide u pravom smjeru.
ANALITIKA: Kakvu finansijsku korist imate od uzgajanja pčela?FATIĆ: U pčelarstvu se profit ostvaruje ne samo od meda, ima još puno opcija. Proizvodnja matica, zatim matična mliječ, proizvodnja rojeva za prodaju… Tako da ne moramo da zavisimo od meda i očekivanja da li će godina biti medonosna.
Planiram da, dugoročno, od ovoga napravim ozbiljan porodični biznis.
ANALITIKA: Otvorili ste manifestaciju Pčelarski dani. Kako je došlo do toga da govorite na tom skupu? Da li sarađujete sa Kućom meda?
FATIĆ: Ministar poljoprivrede Milutin Simović je preporučio da ne govori on na otvaranju, već da to bude neko od mladih pčelara. Zvali su me i zamolili da ja govorim. Pristao sam, ali sam imao veliku tremu…
Manifestacije poput Pčelarskih dana su za nas bitne jer se okupimo, promovišemo i prodajemo svoje proizvode… Upoznamo se, družimo, razmjenjujemo iskustva.
Što se tiče Kuće meda, tu kao članovi udruženja imamo razne povoljnosti, a organizuju se i edukacije,
ANALITIKA: Koliko ima posla oko pčela i koliko je zahtjevan?FATIĆ: Jedan stariji pčelar mi je na početku rekao da u pčelinjak ne moram biti vazda, ali da moram biti tu kad treba. Sve to vuče jedno drugo. Tretiranje pčela od raznih bolesti koje ih napadaju, naročito varoe koja je najopasnija bolest. Varoa je parazit koji napada pčelu i onda se tretira preparatima, Tu ako zakasnimo gubimo pčelinja društva, jačinu pčelinjih društava. Tu su razne prihrane, tačno se zna ako godina nije medonosna kad se pripremaju…
Svaka pčelarska godina počinje u avgustu. Tada pripremamo pčele za zimu, ako godina nije bila medonosna. Ako čovjek teži nekom napretku i želi da ostvaruje bolje rezultate mora se posvetiti poslu.
Tu je i dodavanje nastavaka na vrijeme, sprječavanje rojevog nagona i razni drugi poslovi koji nastupaju od proljeća do jeseni.
ANALITIKA: Imamo dobre uslove za bavljenje pčelarstvom i naš med spada među najbolje na Balkanu. Kakav je kvalitet uvoznog meda i kontroliše li se med koji se ne prodaje u prodavnici, već pored puta?
FATIĆ: Naši pčelari prodaju med po cijeni od deset do 12 eura, dok se uvozni med može naći u trgovinskim lancima i za pet- šest eura. Kvalitet ovih proizvoda se ne može porediti, ali pretpostavljam da je kod nas problem standard ili materijalna situacija.,, Svi odu da kupe taj jeftiniji.
Ima pomaka vezano za kontrole. Ministarstvo je ove godine organizovalo kontrole prodaje meda pored puta, Prodaje se kao naš, domaći med, a ustvari je pitanje odakle je. Ide se u pravcu da se zaštite domaći pčelari.
