Osnivač NLP Network-a i licencirani trener, Danka Pješčić Ćetković, do 13-te godine je živjela u Bosni i Hercegovini, u vrijeme, kako navodi, najljepše države - SFRJ.
Bila je pionirka i polagala je zakletvu... Omiljena školska sekcija, pored dramske, bila joj je „Titovim stazama revolucije“ i kako nam je priznala - dan danas se naježi kad čuje: „Hej Sloveni“.
Srednju školu Danka je završila u Baru, a Pravni fakultet u Podgorici. Kad već nije upisala akademiju i završila glumu, namjeravala je da se bavim pravosuđem.
- Srećom, nijesam uspjela da se zaposlim u sudu, već u Zavodu za zapošljavanje, gdje sam radila 13 godina. Vrlo brzo sam shvatila da pravo nije za mene, ali da jeste rad sa ljudima, savjetovanje, informisanje, podrška kako da se brže zaposle. Radila sam puno i sa poslodavcima, pomažući im u procesu selekcije i zapošljavanja. Najljepše mi je bilo da radim sa malim preduzetnicima, tek osnovanim, koji nemaju svoje HR službe, koji sve sami rade... Njima pomoći da zaposle najadekvatnijeg kandidata je posebno važno, jer njima jedan radnik može da podigne ili uruši poslovanje - otkrila je Danka i dodala:
- Posljednje tri godine sam radila kao PR ZZZCG, posao koji donosi puno dinamike, iskustva, poznastava, ali i koji puno troši - i mene nije ispunjavao. Prije četiri godine sam osjetila zasićenje i da to više nije za mene, pa sam tada i odlučila da dam otkaz u zavodu, napustim javni i pređem u privatni sektor - i tada sam zapravo osnovala NLP Network. Podrška porodice i prijatelja je bila ključna.
Na NLP edukaciju je krenula, da bi kod sebe unaprijedila neke vještine, izborila se sa stresom, radila na sebi, međutim...
- Vrlo brzo sam se „zaljubila“ u efekte koje je NLP prvo meni, a zatim i svim mojim kolegama donio. Edukaciju sam završila u Beogradu na NLP Institutu, a završni dio u Brazilu, na Metaforumu i to je bio ključni trenutak da odlučim, da pokrenem svoju priču. Iskustvo iz Brazila je bilo sjajno, ljudi su toliko otvoreni za razna usavršavanja, srdačni, topli, prijateljski - kazala je Danka i dodala:
- Licencirani sam IANLP trener i osnivač NLP Network-a, zajedno sa mojom prijateljicom i kumom Aleksandrom Anđelić, spajamo prijateljstvo i posao. Bavimo se kreiranjem i izvođenjem treninga, radionica, predavanja, savjetovanja, koučinga zasnovanim na NLP metodologiji, koje kombinujemo sa našim iskustvom, ali drugim metodologijama. Radimo sa pojednicima ili kompanijama, preduzetnicima, ženama u biznisu, studentima - u oblastima unapređenja raznih poslovnih vještina - kao npr. komunikacije, interne ili eksterne, jačanja timskog rada i saradnje, prevazilaženja konfliktnih situacija, jačanja otpornosti na stres, unapređenje samopouzdanja, postavljanje prioriteta i sl.
Prošle godine je NLP Network dobio nagradu za doprinos preduzetničkom učenju od strane Direkcije za razvoj malih i srednjih preduzeća.
- Uživam u radu sa ljudima i to me čini i ponosnom i zadovoljnom kad vidim i pratim kakve sve promjene naprave naši polaznici, kako unaprijede svoj život, kako postanu zadovoljniji, hrabriji, odlučniji, jer „nema čovjeka koji ne može više od onoga što misli da može“, ali prvo moramo sami povjerovati u to.
Od toga, da dobiju unapređenje na poslu ili se osnaže i daju otkaz kad nisu zadovoljni, započnu samostalni posao, poprave odnose u porodici, s najbližima, razriješe neke konfliktne i komplikovane odnose, presele se u drugi grad ili državu... jednostavno kao da „procvjetaju“, postanu bolji za sebe, ali i za druge - kazala je Danka.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Onaj osjećaj ili doživljaj života, da „sve je moguće“. Bezbrižno igranje ispred zgrade, osjećaj da dan traje cijelu vječnost, ljeta na selu kod babe i djeda, porodična putovanja i izleti.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Osjećaj slobode, bilo da radiš šta želiš ili da mijenjaš ono što ti se ne sviđa, da putuješ, to što sam majka...
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Mislim da je to gluma. Kako dijete sam bila član dramske sekcije i obožavala sam sav taj proces. Do momenta izbora fakulteta sam vjerovala da ću upisati akademiju, međutim, nije se dalo :-)
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Nestrpljenje, to što bih voljela „odmah i sad“. Iz nestrpljenja može puno toga da se izrodi i nakalemi, npr. odustajanje, nedostatak razumijevanja za druge, ali i za sebe, požurivanje i sl. Učim, da pustim da stvari idu svojim tokom i da prihvatim, da se sve dešava tačno kad treba i da svako od nas ima neku svoju mjeru.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Prirodnost, spontanost, iskrenost u prihvatanju i sebe i drugih.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „Život je čudo“, Meril Strip.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Djetinjasta, energična, pozitivna, iskrena, podržavajuća.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Voće, svježe, sočno, hranjivo, slatko-kisjelo, raznih boja, sa različitih podneblja i sezona.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Supermen, on pomaže dobrima, slabijima, čini svjet boljim mjestom.Vodi običan ljudski život, a kad treba postaje Supermen, što zapravo i jeste svako od nas u nekom trenutku.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa svojim sinom, voljela bi da vidim svijet njegovim očima, da osjetim šta on osjeća, kako mene vidi, šta bih možda mogla da promjenim...
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nedjeljom, najčešće radim. Ali pošto radim najljepši posao i uživam da radim sa ljudima, te nedjelje su mi posebno lijepe. Takođe, pošto sam preduzetnik, sama organizujem svoje vrijeme, pa meni nedjelja može da bude npr. u ponedjeljak ili u srijedu, a tada volim provodim vrijeme sa dragim ljudima, da šetam pored mora, čitam.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Zavisi od raspoloženja, trenutka... „Srce“ - EKV, podsjeća na odrastanje.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Film, „Zvijezda je rođena“ je ostavio snažan utisak, ne samo zbog sjajne priče, muzike, već i zbog iznenađenja, kako jedna pjevačica sjajno glumi, a s druge strane, kako glumac izvanredno pjeva. Koliko takvih skrivenih talenata ima među nama?
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Prije onih dalekih egzotičnih destinacija, kao što su Afrika ili Južna Amerika, voljela bih da u potpunosti obiđem Crnu Goru, kao i zemlje okruženja, toliko ima skrivene ljepote i ovdje u našoj blizini.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Najmanje volim autobus, asocijacija za neka duga putovanja, mali prostor za noge, neudobna sjedišta...
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Ne volim previše da pričam, posebno o sebi, tako da puno toga ni sebi ne kažem. Ali najveći dio ispričam kumi Ani, bratu.
Čemu se uvijek obradujete?
- Lijepom sunčanom danu i „forama“ mog sina.
Da li za nečim žalite?
- Ne. Vodim se onim da radim najbolje što mogu, sa znanjem i informacijama koje imam u datom trenutku, bez obzira šta bude ishod. A stvari na koje ne mogu da utičem i koje mi se ne sviđaju ili nisu prijatne, trudim se da prihvatim i pronađem i u tome nešto pozitivno.
Bez čega ne možete?
- Mogu bez svega, ali neću. Bez osmjeha, bez ljubavi, porodice, bez malo ludosti, bez sunca, opuštanja, dobre knjige, prijatelja, bez slobode, dobrote, hedonizma...
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Ne sjećam se, možda da sam nešto pogrešno razumjela ili neku temperamentniju reakciju :-)
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Ja bih moj kredit kod ribice, poklonila, npr. nekom djetetu, jer ja uživam u biranju svojih želja, isčekivanju ostvarenja, iznađenju kako će ispasti, kako će izgledati...
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Mislim da su najteže, a ujedno i najveće one svakodnevne male pobjede koje sami sa sobom postižemo, koje drugi i ne vide. Npr. naći snage u sebi i kad nam je teško, oprostiti kad smo povrijeđeni, razumjeti i kad smo ljuti, početi iz početka, upustiti se u nešto novo, uraditi po prvi put nešto, biti srećan i kad ne dobiješ to što želiš i istinski vjeruješ da je se sve, ali baš sve što se dešava, za neko dobro.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Vjerovatno bih rekla: „Ma nema šanse, to je neka greška“... Svako svoga posla, živjeću kao i dosad. Za svaki slučaj bih samo više vremena provela sa porodicom i dragim ljudima.
Kako biste voljeli da umrete?
- Bez fizičke boli, ali ako može da prije nego što odem, upoznam Smrt, malo popričamo, postavim joj neka pitanja...
Koji bi bio Vaš epitaf?
- „Vidimo se“ :-)
Priredila: A. POPOVIĆ
Foto: Privatna arhiva
