On dodaje da EU insistira na primjenu zakona koji se usvajaju i dodaje da u tom smislu moramo imati bolje rezultate. „Kada je u pitanju trgovina ljudima mi u posljednjih nekoliko godina nemamo ni jednu pravosnažnu presudu, a mislim i da je broj podignutih optužnica vrlo mali, a to je nešto na čemu EU insistira. Slično je i sa presudama u oblasti pranja novca, kaže prof. dr Vukčević.
On kaže da je u uporednom pravu bilo slučajeva sličnih Branki Milić, koja se od pravosudnih vlasti krije u Ambasadi Srbije, te da su države različito reagovale.
„Diplomatsko pravo kao najoštriju mjeru predvidja i mogućnost da se diplomatsko osoblje i šef misije proglase persona non grate, i da se od njih zahteva da napuste zemlju, pa čak i do toga se prekinu diplomatski odnosi. To su krajnje mjera koja se primjenjuje u nekim izuzetnim, rekao bih vanrednim okolnosti, što u ovom slučaju nijesu. Vjerujem da će Crna Gora i Srbija naći načina da diplomatskim putem, bez zaoštravanja odnosa riješe ovaj problem“, ističe Vukčević.
ANALITIKA: Svakodnevno slušamo kako Crna Gora usaglašava svoje zakone sa zakonodavstvom EU. Za početak, profesore Vukčeviću, da pokušamo da objasnimo čitaocima, što to znači sa stanovišta gradjanina, što to gradjanin dobija time što smo mi usaglasili na stotine propisa sa EU?
VUKČEVIĆ: Crna Gora je sa EU i njenim državama članicama zaključila Sporazum o stabilizaciji i pridrživanju kojim smo se obavezali da ćemo usaglasiti naše zakonodastvo sa zakonodavstvom EU. To je naša politička, ali sada već i pravna obaveza preuzeta SSP-om kao međunarodnim ugovorom. Onog dana kada budemo država članica EU naš pravni sistem mora biti usaglašen sa cjelokupnom pravnom tekovinom EU. Procesom usaglašavanja propisa sa pravnom tekovinom EU naši građani dobijaju ista prava i uživaju njihovu zaštitu kao i drugi građani država članica EU i na taj način se obezbjeđuju bolji kvalitet života.
Uzmimo kao primjer oblast zaštite potrošača u kojoj je proces usaglašavanja sa pravom EU doprinio boljoj zaštiti naših građana kao potrošača u pogledu prava na informaciju o robama i uslugama koje se nude na tržištu, prava na raskid ugovora, prava na reklamaciju robe, kao i boljoj kontroli kvaliteta proizvoda.Takođe, harmonizacija propisa u oblasti ekonomije doprinosi unaprijeđenju poslovnog ambijenta i dovodi do postepenog ukidanja barijera slobodnom kretanju robe, lica usluga i kapitala, usled čega se našim građanima olakšava zapošljavanje u drugim državama članicama, mogućnost školovanja u državama članicama EU, dok privrednici imaju sve veći pristup tržištu EU na kojem mogu plasirati svoje proizvode. Kao primjer možemo uzeti i propise u obasti zaštite od diskriminacije gdje je proces harmonizacije doveo do bolje zaštite naših građana od raznih vidova diskriminacije.
ANALITIKA: Koje su to oblasti u kojima smo najdalje od standarda EU?
VUKČEVIĆ: Podsjetiću vas da faktički pregovaramo u okviru 33 pregovačka poglavlja. Skoro sva poglavlja su otvorena (osim poglavlje 8 konkurencija), ali veliki broj poglavlja još uvjek nijesmo uspjeli da zatvorimo. Neka pregovaračka poglavalja, kao recimo vanjski odnosi ili obrazovanje i kultura ne sadrže u sebi puno pravne tekovine EU, pa smo njih uspjeli brzo da zatvorimo.
Međutim, postoje i poglavlja koja imaju veliki broj evropskih propisa sa kojima treba uskladiti domaće zakonodavstvo i gdje smo najudaljeniji, kao na primjer poglavlje 27 o zaštiti životne sredine koje smo tek otvorili i koje traži ne samo usaglašavanje propisa, nego i obezbjeđenje neopohodnih finansijskih sredstava za implementaciju tih propisa. Postoji mogućnost da će i kada udjemo u EU neka pitanja još uvjek ostati neusaglašena , i da ćemo kao što je bio slučaj sa recimo Hrvatskom imati obavezu da u prelaznom periodu, ispunimo i te uslove.
Naravno tu su i poglavlja 23. i 24. koja se odnose na Pravosuđe i vladavinu prava, odnosno Pravdu, slobodu i bezbjednost koja će se zatvoriti na samom kraju pregovaračkog procesa, i koja su po samoj prirodi stvari najzahtjevnija.
ANALITIKA: Medjutim , često se čuje da mi imamo dobre zakone, ali što će nam kad ih ne primjenjujemo?
VUKČEVIĆ: Crna Gora je u posljednjih pet godina donijela kvalitetne zakone. Ja sam duže od pet godina bio član pregovaračkih grupa za poglavlje 23. i 24. i mogu Vam reći da je većina zakona usaglašena sa pravom EU i medjunarodnim standardima. EU je, medjutim, promijenila politiku pregovaranja, tako da sada nije dovoljno, kao što je to bio slučaj sa Bugarskom i Rumunijom da se evropski zakoni usvoje, već i da se primijene, odnosno da se vide rezultati njihove implementacije. Zato se iz EU snažno insistira na pravosnažnim presudama za pranje novca, za visoku korupciju...traže se finansijske istrage i rezultati u oblasti oduzimanja imovine stečene kriminalom. Mi u tom smislu moramo postizati bolje rezultate.
Recimo, kada je u pitanju trgovina ljudima mi u posljednjih nekoliko godina nemamo ni jednu pravosnažnu presudu, a mislim i da je broj podignutih optužnica vrlo mali, a to je nešto na čemu EU insistira. Slično je i sa presudama u oblasti pranja novca.
ANALITIKA: Često se čuje da Crna Gora samo prepisuje zakone i da se na to svodi, to što vi zovete harmonizacijom, odnosno da se ne prilagadjavaju potrebama Crne Gore?
VUKČEVIĆ: Ne bih se sa tim složio. Proces harmonizacije ne bi smio da se svede na puko prepisivanje normi iz evropskog zakonodavstva. Moje iskustvo rada u državnoj upravi je takvo da smo se zaista trudili da sva ta rješenja iz evropskog zakonodavstva upodobimo na najbolji način sa našim pravnim sistemom.
Posebno kada je recimo riječ o direktivama EU, koje pred državu članicu postavljaju cilj, a državama ostavljaju slobodu kako da urede oblast, odnosno kako da dodju do tog cilja. Zakonska rješenja tako mogu biti različita u državama članicama EU, ali cilj koji se njima postiže mora biti isti. Ponekad se desi, da se zbog potrebe da se određeni propis uskladi u kratkom roku, naprave i odredjeni propusti, a jedan od problema sa kojima se susreće ne samo naša administracija, nego i administracije drugih država koje su bile u pregovaračkom procesu, jeste problem neadekvatnog prevođenja, pa greške mogu biti i jezičke prirode.
ANALITIKA: Imamo li mi unutrašnjih kapaciteta da stranim ekspektma objasnimo da nešto ne treba da bude baš onako kako su oni zamislili?VUKČEVIĆ: Moramo biti svjesni da je naša obaveza da usaglasimo naše zakonodavstvo sa evropskim i tu ne možemo pregovarati. Drugim riječima, pregovori se ne vode u oblasti procesa harmonizacije propisa, već Crna Gora mora u potpunosti usvojiti pravnu tekovinu EU. Međutim, to ne znači da nam eksperti Evropske komisije mogu nametati zakonska rješenja koja nemaju utemeljenje u pravnoj tekovini EU i koja se čak ne primjenjuju ni u njihovm državama članicama EU iz kojih dolaze.
Naša administracija treba da zauzme jasan stav da sve ono što nije u skladu sa našim ustavnim i pravnim sistemom i što ne predstavlja obaveznu pravu tekovinu EU, ne mora po svaku cijenu biti unešeno u nacionalno zakonodavstvo. Moje iskustvo tokom rada u državnoj upravi je takvo, da ako im se to argumentovano objasni, oni ne insistiraju na svom stavu, već znaju i da prihvate naše mišljenje. Na kraju važno je istaći da se najveći dio usaglašavanja odnosi na direktive EU koje za razliku od uredbi EU zahtjevaju od država članica da se ostvari cilj iz direktive, dok im se ostavlja sloboda da same odrede formu i način na koji će ostvariti cilj.
ANALITIKA: Da se vratimo na konkretne koristi koje će gradjani imati osim evropskih zakona. Znamo da već mogu da se žale Sudu za ljudska prava u Strazburu. Hoće li imati još neki vid sudske zaštite?
VUKČEVIĆ: Ulaskom Crne Gore u EU naši sudovi postaju i evropski sudovi i moraće da primjenjuju i pravo EU, pored domaćeg prava. Pravni sistem Crne Gore postaće značajno složeniji. Pored Službenog lista Crne Gore naše sudije, tužioci, advokati, kao i državni službenici i namještenici i građani moraće da čitaju i Službeni list EU u kojem se objavljuju propisi EU. Na pravo EU crnogorski gradjani će se tada moći pozivati pred domaćim sudovima i pravo EU će imati primat u odnosu na naše domaće zakone, ako budu u suprotnosti. To znači da će crnogorski sudija u slučaju sukoba koalizije domaćeg zakona i uredbe EU imati obavezu da „stavi sa strane“ domaći propis i obezbjedi punu primjenu uredbe EU. Ovakvo načelo supremacije i direktog dejstva prava EU, Sud pravde EU u Luksemburgu uveo je još 60-ih godina prošlog vijeka u poznatim slučajevima Van Gend en Loos, Costa Enel, Marshall, Simenthal i dr. Misljenja sam da bi crnogorski sudovi već sada, iako nismo država članica EU, prilikom donošenja i obrazlaganja presuda morali uzimati u obzir pravo EU, posebno ako se radi o primjeni zakona koji su preuzeli rješenja iz propisa EU u procesu harmonizacije ili usklađivanja.
ANALITIKA: Znaju li sudije danas da primijene evropsko pravo?
VUKČEVIĆ: Ponavljam da sve ovo važi kada Crna Gora postane punopravna članica EU. Kako sam i jedan od predavača u Centru za obuku sudija i državnih tužilaca, moram reći da se u posljednje vrijeme dosta radi na njihovoj edukaciji i da se organizuju razne obuke na temu prava EU i prakse Suda pravde i Evropskog suda za ljudska prava. Kod nas se duboko razvila svijest o obaveznosti primjene prakse Suda u Strazburu i Evropske konvencije, ali se nažalost malo govori o praksi Sudu pravde EU u Luksemburgu i primjeni prava EU, jer još uvjek nismo država članica EU.
ANALITIKA: Što dostupnost tog Suda znači za gradjane, kad će moći da se žele tom sudu?
VUKČEVIĆ: Kada je prekšeno pravo pojedinca koje je garantovano pravom EU, gradjani će moći direktno da traže pred crnogorskim sudovima zaštitu tog svog prava. Obaveza je crnogorskog sudije da primjeni pravo EU i obezbjedi zaštitu prava pojedinca, čak i u slučaju sukoba evropske sa domaćom normom. Dakle, prva linija odbrane prava EU su nacionalni sudovi, koji moraju da pruže zaštitu subjektivnog prava građanina. Kao pomoć prilikom tumačenja i primjene prava EU nacionalnim sudovima država članica EU stoji na raspolaganju tzv. prethodni postupak, kada domaći sudovi mogu da zastanu sa postupkom i traže mišljenje tumačenja i ocjene zakonitosti norme prava EU od strane Suda pravde EU.
Sve ovo će važiti i za Crnu Goru kada bude država članica EU. Međutim, mišljenja sam da bi i već sada naši sudovi morali da uzimaju u obzir praksu Suda pravde EU, posebno kada primjenjuju zakon koji je usaglašen sa evropski propisom. Tako se recimo u jednom predmetu od prošle godine Vrhovni sud Crne Gore prilikom primjene Zakona o elektronskom potpisu pozvao na Direktivu EU o elektronskom propisu. Da se pozove na propise EU u svojim presudama zna i Ustavni sud, što je svakako za pohvalu. Ovakvim pozitivnim primjerima iz prakse bi trebalo da se rukovode i drugi sudovi u Crnoj Gori.
ANALITIKA: Većina gradjana kada se pomene EU pitaju, hoćemo li mi onda moći da se slobodno zapošljavamo u zemljama EU i hoćemo li imati bolju zaštitu radnih prava. Koji je odgovor na to pitanje?
VUKČEVIĆ: Dosta prava iz oblasti rada koja sadrže evropski zakoni su već implementirani u naše zakonodavstvo, ali je sigurno da će nakon ulaska Crne Gore u EU prava radnika biti bolje zaštićena. Vjerovatno da odmah nakon ulaska u EU, naši građani neće moći da se zapošljavaju u državama članicama EU kao i domaći državljani, biće sigurno neki prelazni period, ali je sigurno da će kasnije važiti pravilo nediskriminacije, odnosno da će u većini slučajeva naši građani imati ista prava kao državljani tih zemalja, posebno prilikom zapošljavanja u privatnom sektoru.
Navešću kao primjer jedan slučaj koji se izučava iz predmeta Pravo EU gotovo na svim pravnim fakultetima danas u svijetu. Slučaj gospodje Maršal iz sedamdesetih godina koja je penzionisana sa 60 godine jer je tada zakon u Velikoj Britaniji propisivao da se žene penzionišu nešto ranije sa 60, a muškraci sa 65 godina. Medjutim, kako je Velika Britanija bila članica EU, gospođa Maršal se pozvala direktno na Direktivu o jednakom tretmanu muškarca i žene u pogledu pristupa zapošljavanju, te je na osnovu toga nacionalni sud u Britaniji pred kojim se vodio spor direktno primijenio direktivu EU, usvojio njen tužbeni zahtjev kojim je tvrdila da je njenim prinudnim penzionisanjem u mlađoj dobi od one u kojoj se penzionišu muškarci prekršena zabrana diskriminacije proklamovana pomenutom direktivom, uprkos tome što je zakon Velike Britanije propisivao jasno drugačije uslove za njeno penzionisanje.
Dakle, u slučaju koalizije direktive EU i domaćeg zakona sud u Velikoj Britaniji je primjenio Direktivu EU koja garantuje jednak tretman muškarca i žene prilikom ostvarivanja prava na penziju.
ANALITIKA: To bi, ako stvari pojednostavimo, značilo i da se kada budemo članica EU i naš gradjani mogu pozvati na tu direktivu?
VUKČEVIĆ: Naravno, s tim što se od tog perioda 70-ih izmijenilo više direktiva u ovoj oblasti, ali svakako ulaskom u EU građani Crne Gore stiču mogućnost da se direktno pozivaju na evropske propise i traže njihovu zaštitu, ukoliko im tu zaštitu ne pruža domaći zakon. Iskoristio bih priliku da pomenem i oblast ekonomije i unutrašnjeg tržišta. Kada udjemo u EU tržište će biti skroz otvoreno, bez carina, kvota i ostalih ograničenja i nači privrednici moraju da se na to pripreme. Svaka vrsta zaštite domaćih proizvoda od strane države je zabranjena, osim u nekim posebnim slučajevima.
Ima jedan interesantan slučaj iz osamdesetih godina kada je u Irskoj vodjena kampanja „Kupuj Irske proizvode“, koju je vodila jedna nevladina organizacija u Irskoj. Dakle, iako je kampanja „Kupuj Irske proizvode“ vođena od strane NVO, Evropska komisija je zaključila da navedena kampanja ima isto dejstvo kao i kvantitativno ograničenje i da stoga Irska ne smije dozvoliti reklamnu kampanju kojom se podstiče kupovina domaćih proizvoda. Tako da ulaskom Crne Gore u EU nećemo moći da vodimo takvu kampanje, jer se time ograničava pristup tržištu proizvodima iz drugih država članica EU.
ANALITIKA: Ovih dana je otvoreno pravno i političko pitanje u slučaju Branke Milić, koja hapšenje izbjegava boravkom u Ambasadi Srbiji, a Srbija za sada, da podsjetimo, ne odgovara na zahtjev crnogorskih državnih organa da im omogući da udju u zgradu Ambasade. Kako izaći iz ove situacije?
VUKČEVIĆ: Bečka konvencija o diplomatskim odnosima je vrlo jasna. Prostorije misije su apsolutno nepovredive. Čak i da se u tim prostorijama vrši krivično djelo ili da gori požar organi države prijema nemaju pravo da udju u prostorije misije bez saglasnosti šefa misije. Pod prostorijama diplomatske misije se podrazumijeva ne samo zgrada misije, već i dvorište, uključujući i rezidenciju šefa misije. Drugim riječima, ulazak organa teritorijalne države u prostorije misije u cilju preduzimanja radnji radi kažnjavanja počinilaca krivičnih djela u ambasadi, a bez odobrenja šefa misije, ne može se smatrati dopuštenim.
ANALITIKA: Ima li Crna Gora načina da oštrije reaguje?
VUKČEVIĆ: Diplomatsko pravo kao najoštriju mjeru predvidja i mogućnost da se diplomatsko osoblje i šef misije proglase personae non grate, i da se od njih zahteva da napuste zemlju, pa čak i do toga se prekinu diplomatski odnosi. To su krajnje mjera koja se primjenjuje u nekim izuzetnim, rekao bih vanrednim okolnosti, što u ovom slučaju nijesu. Vjerujem da će Crna Gora i Srbija naći načina da diplomatskim putem, bez zaoštravanja odnosa riješe ovaj problem.
ANALITIKA: Je li bilo ovakvih slučajeva u uporednom pravu?
VUKČEVIĆ: Jeste, interesantan je slučaj iz pedesetih godina kada su državne službe bezbjednosti u Sofiji upale u zgradu Ambasade SFRJ u dvorište i oteli jednog jugoslovenskog državljanina bez saglasnosti šefa misije.
Utvrdjeno je su prekršili Bečku konvenciju, Bugarska se branila argumentima da dvorišta nije dio diplomatske misije, što je sud odbio i zaključio da ipak jeste.
ANALITIKA: Koje su posljedice u tom slučaju?
VUKČEVIĆ: Država koja smatra da je država prijema povrijedila Bečku konvenciju o diplomatskim odnosima ima mogućnost da pred Međuanrodnim sudom pravde u Hagu pokrene spor protiv te države (mora postojati njena saglasnost), kao i da eventualno traži naknadu štete u slučaju da je povreda Konvencije imala za posledicu i štetu po državu koja je odaslala misiju.
Ima još jedan interesantan slučaj na ovu temu. Za vrijeme demostracija libijskog šefa Gadafija u Londonu 80-ih, ispred ambasade Libije je ubijena jedna britanska policajka. Istraga je utvrdila da je pucano iz zgrade ambasade Libije, ali Britanska vlada se uzdržala od kršenja Bečke konvencije o diplomatskim odnosima da bez saglasnosti šefa misije njeni organi reda uđu u zgradu Ambasade, nego su šefa misije i kompletno osoblje proglasili personae non grate i insistirali na opozivu kompletne misije, dok su od vlasti u Libiji tražili da sprovedu istragu i kazne počinioca krivičnog djela.
ANALITIKA: Vi ste dekan Pravnog fakulteta Univerziteta Mediteran. Ovih dana ste podnijeli zahtjev za akreditaciju za studije 3+2+3. Portal Analitika je i ranije pisao o toj reformi i ono što smo uspjeli da zaključimo je da će sada svi manje više morati biti masteri, odnosno magistri. Nema više četvorogodišnjih studija a trogodišnje u praksi ništa ne znače? Kako vi na to gledate?
VUKČEVIĆ: Sistem obrazovanja 3+2+3 koji je poslednjim izmjenama Zakona o visokom obrazovanju uveden kao obavezan za sve fakultete, prepoznat je u mnogim državama članicama EU. Mislim da je dobro što je novi sistem obrazovanja uveo obaveznu praktičnu nastava u obimu od minimum 25 odsto od ukupnog fonda nastave. To je nedostajalo našem postojećem sistemu visokog obrazovanja, jer studenti nakon završenih studija nisu posjedovali praktična znanja, niti imali bilo kakvo iskustvo.
Iz tih razloga smo na Pravnom fakultetu Univerziteta Mediteran još od njegovog osnivanja veliku pažnju posvećivali praksi studenata u sudovima i advokatskim kancelarijama, a i kroz simulaciju suđenja na predavanjima i rješavanju hipotetskih predmeta. Jedan smo od rijetkih pravnih fakulteta koji u svom programu ima predmet Tehnika pisanja pravnih akata i podnesaka. Medjutim, ono što se mora uraditi u budućnosti, jeste da se na tržištu rada, posebno kada su u pitanju pravnici, prepozna diploma od 180 kredita i master diploma od 300 kredita. Postojeći sistem poznaje 240 kredita, odnosno četvorogodišnje studije kao uslov da bi se zasnovao radni odnos u državnim institucijama, u sudstvu i tužilaštvu, advokaturi, pa čak i u privatnom sektoru.
Dakle, na tržištu rada potrebno je definisati koja su to radna mjesta koja može obavljati pravnik koji je završio trogodišnje studije i stekao 180 ECTS kredita, a koja su to radna mjesta za koja će se zahtjevati od njega da ima završene master studije u trajanju od 5 godina i stečenih 300 ECTS kredita.
