Crnogorski reditelj mlađe generacije, Gojko Berkuljan, rođen je na Cetinju 13. septembra 1990. godine. Osnovnu i srednju školu završio je u rodnom gradu.
Diplomirao je 2014. godine na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, na odsjeku filmske i televizijske režije.
Kao reditelj Gojko je radio na više kratkometražnih igranih i dokumentarnih filmova.
U saradnji sa Trust agency iz Podgorice i Cinnamon Films iz Beograda napravio svoj prvi dugometražni igrani film “Iskra”, koja je ovogodišnji kandidat Crne Gore za 91. nagradu Američke akademije filmske umjetnosti i nauke - Oskar, u kategoriji Najbolji strani film u 2018. godini.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Djetinjstvo me asocira na mnoštvo autentičnih likova iz mog rodnog grada koji, nažalost, svakim danom polako nestaju, a mnogi od njih su bili nosioci tog prepoznatljivog cetinjskog duha. Eto, nedostaje mi upravo taj duh koji je moj rodni grad nekada imao.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Kad sam bio sredjoškolac, proces stvaranja filma mi je uvijek predstavljao nešto posebno i neobično, nešto o čemu sam često maštao. Eto, sad kada sam odrastao, imam tu sreću i privilegiju da se time bavim.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Kako je moj djed bio slikar i kako sam cijelo djetinjstvo proveo odrastajući okružen njegovim radovima, neminovno je bilo da se kod mene pojavi interesovanje za likovnu umjetnost, posebno crtež i u naznakama slikarstvo. Nažalost, iako sam pokazivao skromno umijeće koje se dalje moglo razvijati, rano sam odustao od toga i nikad se više na adekvatan način nijesam posvetio tome.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Ponekad umijem biti izuzetno naporna osoba, što i nije za pohvalu. Baš umijem da dosađujem drugima. Ali baš… Onoooo, baš… Stvarnooo… Baš, baš, baš.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Sarkazam i ljubav prema Pajtonovcima.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Iskreno, nikad o tome nijesam razmišljao, vjerovatno iz razloga što mislim da sam još na početku života. Ako bi neko sada želio da napravi film zasnovan na mojoj biografiji, plašim se da ne bi mogao da izvuče materijala ni za dvadesetak minuta igranog filma.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Puno priča, ali je podnošljiv.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- SDO Tip C
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Kako smo mi društvo u kojem je normalno da je u fokusu naših interesovanja uvijek život drugih, vjerovatno je to uticalo na moja razmišljanja, pa zato ponekad poželim da mogu da čitam misli drugih ljudi, ali se plašim da bi to relativno brzo dovelo do raznovrsnih poremećaja ličnosti i destabilizacije psihe, tako da je teleportacija možda bolji izbor.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- S bilo kim ko je sada član posade Međunarodne svemirske stanice. Od malih nogu maštam o tome, samo bih se za njihovo dobro nadao da u toku tih 24 sata tamo nešto ne zabrljam.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Uglavnom radim (čak i kad je svetac:-)) ili odem do Cetinja da posjetim svoju porodicu.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- (PROMO - Plaćeni prostor) Ukusi mi variraju u zavisnosti od raspoloženja, tako da nemam neku numeru koja mi je na samom vrhu liste, ali postoji nešto što me uvijek onako iskreno obraduje i oraspoloži, a to je kad ekipa koja čini podgorički sastav “Freedom” objavi neku novu stvar :-)
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- U posljednje vrijeme sam se vratio djelima koja sam davno pročitao. Upravo sada iznova prolazim kroz opus Luiđi Pirandela. Drago mi je što s određene vremenske distance sada iz drugačije perspektive posmatram pojedine detalje u njegovim djelima.
Što se pozorišta tiče, tu već zaslužujem svaku osudu, jer mu se već neko vrijeme nijesam posvetio na adekvatan način, tako da ne mogu da dam konkretniji odgovor. Umor i nedostatak vremena imaju udjela u tome, ali svakako to ne smije i ne može biti izgovor.
Jedan od recentnijih filmova koji je osvježavajuće uticao na mene je “Sorry to Bother You”, posebno zbog toga što na hrabar, maštovit i krajnje bizaran način ilustruje taj orvelovski klasni jaz koji već uveliko postoji u današnjem društvu i koji se nezaustavljivo širi.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Nedavno sam po prvi put posjetio Kinu koja me na određeni način impresionirala, tako da se probudila jaka želja da posjetim razne djelove istočne Azije.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Tako nešto za mene ne postoji, jer jednostavno obožavam sredstva koja mi olakšavaju mobilnost.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Vjerovatno raznovrsnim recidivima UDBA-e, a da toga nijesam ni svjestan.
Čemu se uvijek obradujete?
- Odlasku na spavanje.
Da li za nečim žalite?
- Iskreno, mislim da sam suviše mlad da bih za nečim žalio i preispitivao dosadašnje životne odluke. Kroz nekoliko godina ću sigurno imati konkretniji odgovor na ovo pitanje.
Bez čega ne možete?
- Kofeina, šećera i kofeina.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Teško mi je sada da se sjetim... Dosta radim i često sam veoma umoran, pa se u tako iscrpljenom stanju desi da se prema nekim ljudima ponesem onako kako ne bih smio i kako sigurno ne zaslužuju, zato najmanje što mogu da učinim je da se iskreno izvinim, što u posljednje vrijeme malo učestalije radim.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Za sada imam samo jednu… Tražio bih joj da uradi sve kako bi spriječila suludu ekspanziju vjerovanja u nazadne teorije - kao što je ona koja propagira da je planeta Zemlja ravna ploča. Samo kad bi se taj mali napor napravio, samo kad bi se to obuzdalo i zaustavilo, mislim da bi to bio kvalitetan početni korak ka ozdravljenju svjetske populacije. Šalu na stranu, zaista ne mogu da vjerujem i da se pomirim s tim da se danas u 21. vijeku oživljavaju raznovrsne besmislene i retrogradne ideje koje su se kroz istoriju u više navrata pokazale kao opasne i pogubne.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Ne znam, zaista. Ja sam sa Cetinja, tako da meni sve teško pada.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Možda ću sada zvučati patetično, ali bih se potrudio da svaki trenutak provedem sa meni bliskim ljudima, trudeći se da uživam u tim sitnim i jednostavnim svakodnevnim situacijama. Pokušao bih da se ponašam kao da mi život nema unaprijed definisani rok trajanja.
Kako biste voljeli da umrete?
- Nikako, kao tranzicija u Crnoj Gori.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Zaista o tome nikada nijesam razmišljao, ali su me uvijek fascinirali natpisi na stećcima. Segmet jednog od njih će mi zauvijek ostati urezan. Mislim da je nastao u 13. vijeku, a glasi ovako: “U sobi, gdje bjeh, bješe prozor, a iza prozora beskraj. Al` ja uporno gledah u pod“.
Priredila: A. POPOVIĆ
Foto: Privatna arhiva
