Knežević kaže i da ni on, ni Andrija Mandić, nisu išli kod Aleksandra Vučića da se žale na Mila Đukanovića i Duška Markovića. „Još manje smo tražili njegovu arbitražu ili pomoć na način što bi on nešto “sređivao” s Đukanovićem. Nažalost, institucionalni progon srpskog naroda u Crnoj Gori i njegovih lidera dostigao je onu tačku usijanja, da je svaka elaboracija o tome bilo gdje na kugli zemaljskoj nepotrebna“, kaže Knežević.
Kaže i da ne podržava odluku jednog od lidera tog saveza Nebojše Medojevića da učestvuje u protesnoj šetnji protiv Vučića u Beogradu. „Nikad mi nije palo napamet da u bilo kakvoj imperativnom formi određujem Nebojši Medojeviću da li će ili neće učestvovati u protestnim šetnjama u Srbiji, iako se ne slažem s tom njegovom odlukom“.
On kaže i da je inicijativa o ukidanju granica izmedju Srbije, Crne Gore i Republike Srpske logična reakciju na otvorenu najavu Edija Rame o formiranju Velike Albanije čiji je, kako ističe, Crna Gora po njihovim mapama sastavni dio.
Knežević ističe i da u očekivanju prvostepene presude za pokušaj terorizma, iako smatra da je riječ o političkom progonu, neće tražiti pomoć Srbije ili Rusije.
ANALITIKA: Gospodine Kneževiću, da počnemo od onoga što je posljednje zaokupilo pažnju javnosti. Zajedno sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem unijeli ste na Badnji dan badnjak u zgradu predsjedništva Srbije. Vjerujem da znate simboliku paljenja badnjaka, pa Vas moram pitati – što ste ovim željeli da poručite? Da je Vaš dom Predsjedništvo Srbije?
KNEŽEVIĆ: Moje prisustvo u Predsjedništvu Republike Srbije na Badnji dan predstavlja jasnu poruku, kako konkretnu tako i simboličnu, o neophodnosti jedinstva srpskog naroda u regionu. Moj dom je u Crnoj Gori, ali se i kao većina crnogorskih građana u Beogradu i Srbiji osjećam veoma prijatno. Međutim za razliku od Svetozara Marovića i velikog broja državnih i funkcionera DPS- a, u Beogradu nemam nikakvih nekretnina, biznis planova, niti se skrivam od sudskih odluka. Tako da sam istog dana uspio da u svojoj kući u Zeti naložim badnjak i budem u krugu svoje porodice. A za Božić, u skladu sa rešenjem Suzane Mugoše već u 09.00 h sam bio u Centru bezbjednosti kako bih izvršio obavezu petnaestodnevnog javljanja Odjeljenju za potragu.
ANALITIKA: Tamo su bili predstavnici Srba iz regiona, ali ne i sa Kosova. Jeste li pitali Vučića što nema nikoga sa Kosova i uopšte kako ocjenjujete tu činjenicu, što Vam ona govori?
KNEŽEVIĆ: Predstavnici Srba sa Kosova i Metohije nisu prisustvovali nalaganju badnjaka u Predsjedništvu iz jednostavnog razloga jer su Kosovo i Metohija sastavni dio Republike Srbije i njih je predstavljao predsjednik Aleksandar Vučić.
ANALITIKA: Izašli ste sa inicijativom za ukidanje granica izmedju Srbije, Crne Gore i Republike Srpske. Što podrazumijeva ta inicijativa, kakvo otvaranje granica kad su granice već otvorene, ulazi se sa ličnom kartom, slobodan je protok roba i usluga?
KNEŽEVIĆ: Naša inicijativa predstavlja logičnu reakciju na otvorenu najavu Edija Rame o formiranju Velike Albanije čiji je Crna Gora po njihovim mapama sastavni dio, i to kroz formu navodno otvorenih granica, kako bi njihove ekspanzionističke aspiracije izgledale stilski umivenije. Naravno, crnogorski režim i njegova logističko medijska poltronerija sve vrijeme ćute na ramovsko haradinajavske nacionalističke platforme, a kad mi najavimo sasvim opravdanu nacionalnu, ekonomsku i kulturnu inicjativu, onda kreće medijsko politička histerija čiju kulminaciju predstavljaju otvoreni pozivi na naš linč i likvidaciju. Naša inicijativa osim što predstavlja odbranu od projekta Velike Albanije zasnovana je i na ekonomskim pokazateljima koji govore o neophodnosti stvaranja mini trgovinske unije kao najboljem odgovoru na globalnu recesiju koja će u 2019. brutalno pogoditi Crnu Goru. Sa rastućim javnim dugom, uništenom ekonomijom, viškom zaposlenih u javnom sektoru, bez direktnih stranih investicija, Crna Gora ozbiljno dovodi u pitanje svoju ekonomsku održivost, i bez radikalnog zaokreta u ekonomiji, plašim se da ćemo teško izdržati ovaj najavljeni globalni udar.
ANALITIKA: U saopštenju nakon sastanka je navedeno sa čim ste sve upoznali Vučića. Medjutim, interesuje me, kada Vi njemu kažete da vlast u Crnoj Gori progoni Srbe, što vam on kaže na to, nudi li vam neku pomoć, kaže li makar- dobro, evo ja ću o tome razgovarati sa Đukanovićem?
KNEŽEVIĆ: Ni Andrija Mandić, ni ja, nismo išli kod Aleksandra Vučića da podnosimo žalbe na Mila Đukanovića i Duška Markovića. Još manje smo tražili njegovu arbitražu ili pomoć na način što bi on nešto “sređivao” s Đukanovićem. Nažalost, institucionalni progon srpskog naroda u Crnoj Gori i njegovih lidera dostigao je onu tačku usijanja, da je svaka elaboracija o tome bilo gdje na kugli zemaljskoj nepotrebna. Svi učesnici sastanka su se složili da ono što se dešava u Crnoj Gori predstavlja klasičan obrazac nasilnog nametanja identitetsko duhovnog i kulturnog inžinjeringa usmjerenog u pravcu stvaranja novog Crnogorca kome su amputirani svi oni djelovi koji su ga činili istinskim Crnogorcem.
ANALITIKA: Zanimljivo je i da vi idete sa Vučićem da nalažate badnjak, dok Nebojša Medojević ide na proteste protiv tog istog Vučića? Kako unutar DF-a na to gledate, jeste li razgovarali o tome?
KNEŽEVIĆ: DF je heterogen politički savez između ostalog formiran i na poštovanju različitosti političkih subjekata koji ga čine. Nikad mi nije palo napamet da u bilo kakvoj imperativnom formi određujem Nebojši Medojeviću da li će ili neće učestvovati u protestnim šetnjama u Srbiji, iako se ne slažem s tom njegovom odlukom. Isto tako Nebojša Medojević nikad nije pokušao da utiče na moje odluke. Inače smatram da je čitav taj “slučaj” predimenzioniran dominantno u crnogorskim medijima, posebno ako se ima u vidu činjenica da se radi o političaru iz druge države, čije prisustvo ne može ništa promijeniti kad su u pitanju opšte političke prilike u Srbiji.
ANALITIKA: Gospodine Kneževiću, pomislite li nekad da sve ovo što radite, posebno ovaj dio koji se odnosi na nalagadnje badnjaka i inicijative za otvaranje granica ide direktno na ruku DPS-u, koji savršeno bitiše na kartu podjela?
KNEŽEVIĆ: Kako se pojačava institucionalni progon DF- a tako određene medijske i nažalost neke opozicione strukture plasiraju tezu- budalaštinu da se radi o strateškom dogovoru sa DPS-om. Po toj izopačenoj logici ja sam u dogovoru s DPS-om robijao četiri mjeseca u Spužu, po dogovoru s DPS-om mi se sudi već godinu i po u montiranom procesu za državni udar, po dogovoru s DPS - om sam bio zatvoren petnaest dana u Skupštini, po dogovoru s DPS - om mi lijepe fotografije po crnogorskim gradovima i pozivaju na moj linč...A upravo kreatori ovakvih bedastoća nemaju nikakvu politiku, niti imaju politički stav o bilo kom pitanju. Moji stavovi su uvijek bili jasni, nikad nisam koketirao ni kalkulisao sa svojim idejama i principima, zato i prolazim kroz ova kafkijanska iskušenja. Zbog toga bih volio da ovi “urbani” i promo političari prožive samo jedan dan mog života, pod uslovom da već prije podne ne počnu skakati sa Blažovog mosta.
ANALITIKA: Da se malo dotaknemo i pitanja koje se odnose na unutrašnju politiku. Hoćete li se vratiti u Odbor za reformu izbornog zakonodavstva? Ako se ne postigne kompromis, odnosno ako ne bude dijaloga, što može biti alternativa?Bojkot? Podsjetiću vas da su opozicione partije odbile vaš predlog za vaninstitucionalno djelovanje.
KNEŽEVIĆ: DF ne snosi nikakvu odgovornost za prekid parlamentarnog dijaloga. Zato i ne pristajemo na kreiranje atmosfere u kojoj će svakih dvadesetak dana lidere i poslanike DF- a otpravljati u zatvor kad god otpočnemo diskusije protiv nepočinstava režima. Jedan od najsvježijih primjera je slučaj Slavoljuba Stijepovića koji je nekoliko dana prije parlamentarnih izbora u oktobru 2016. promijenio 100. 000 dolara preko vozača Duška Kneževića što je dokumentovano i video snimkom. I umjest Duško Knežević i Milivoje Katnić budu procesuirani, suočavamo se sa brutalnim pokušajem zataškavanja ove afere i najave još žešćeg obračuna sa DF-om koji je razotkrio ovu političko pravosudno tajkunsku hobotnicu. Zato mislimo da je slučaj “ Atlas grupe” prava prilika na akciono jedinstvo opozicije i da bi svi lideri opozicionih parlamentranih stranaka trebalo da potpišu krivičnu prijavu protiv Stijepovića, Đukanovića, Kneževića i Katnića. Nakon toga vjerujem da bi mogli razraditi zajedničke modele budućeg političkog djelovanja o ovom i drugim važnim pitanjima.
ANALITIKA: Očekuje se da bi ove godine mogla biti donijeta prvostepena presuda u slučaju, kako ga Tužilaštvo kvalifikuje, pokušaja terorizma. Plašite li se presude? Stalno tvrdite da je riječ o političkom progonu, jeste li razmišljali da tražite pomoć u tom smislu od drugih država, prvestveno mislim na Rusiju?
KNEŽEVIĆ: Još prilikom iznošenja svoje odbrane saopštio sam da ne priznajem sud koji po montiranom političkom nalogu sudi Andriji Mandiću i meni, a posredno i srpskom narodu u Crnoj Gori. Zato ne osjećam nikav strah zbog presude koja je davno napisana i nalazi se u fioci. Čitava crnogorska javnost se uvjerila da nemam namjeru da bježim iz Crne Gore a da sam to želio mogao sam odavno pobjeći. U vrijeme kad je podignuta optužnica protiv mene i dok mi nije bio oduzet pasoš, putovao sam u Srbiju, Rusiju, Republiku Srpsku, Albaniju, kao što sam i nedavno bio u Strazburu, Moskvi i Beogradu. Ni na jednoj od zvaničnih adresa Srbije i Rusije nisam tražio ni pomoć, ni zaštitu, niti mi je to potrebno. Svoju životnu sudbinu sam vezao za Crnu Goru jer je to moja država, iako znam da bi mnogi iz režima i pravosuđa najviše voljeli da se nikad ne vratim kako bi mogli nastaviti nacionalno, ekonomsko i duhovno pustošenje zemlje koja polako postaje njihovo privatno vlasništvo. A jedini odgovor koji umiju da saopšte svodi se na : “ Nikad više 1918!”
