Posebnu pažnju privlači nadgrobna ploča sa prikazom rimskog boga Merkura, koja je nakon što je donešena sa Duklje nastavila svoje bitisanje sa sada dosta izmijenjenom namjenom. U jednom istorijskom momentu postala je nadgrobna kamena ploča pored crkve Sv. Đorđa sa novim vlasnicima, koji su joj dodali i svoj natpis.
Da je lokalitet antičke Duklje odavno za stanovnike Podgorice i njene okoline postao nezaobilazan majdan obrađenog kamena koji se bespoštedno koristio za sve vrste građevinskih radova pisano je i prepoznato mnogo puta do sada.
Duklja je u prošlim vremenima bukvalno razgrađena i preseljena po raznim lokacijama Podgorice i njene okoline. A i šire.
Ti ostaci se mogu vidjeti danas po gradu na mnogim mjestima kao i ova ploča sa predstavom rimskog boga Merkura bez ikakve oznake o njihovoj kulturološkoj vrijednosti.
Sada, ako su pojedini spomenici silom prilika završili na mjestima na kojima se danas nalaze, čini se da bi zbog svih nas a i zbog ljudi koji dolaze u naš grad, odogovorni mogli da ih popišu i da na mjestima na kojima se nalaze obilježe epohu - period kada su nastali i koja im je bila namjena.
NESHVATLJIV ODNOS PREMA BLAGU
Portal Analitika je već pisao o zbilja neshvatljivom odnosu prema ovom arheološkom blagu https://portalanalitika.me/clanak/221101/arheoloska-deponija-u-centru-podgorice-cije-je-ovo-nase.
Može se primijetiti da se loše stanje na ovim „sekundarnim“ kulturnim dobrima do danas nije promijenilo.Jer ipak su ovo ostaci sa jedinstvenog arheološkog kulturnog dobra u Crnoj Gori – antičkog grada Duklja.
Na ovim prostorima još uvijek najznačajnijeg očuvanog urbanog jezgra iz tog perioda. Prvi pomen o antičkoj Doclei nalazi se kod grčkog geografa Ptolomeja u djelu „Geografika“ (drugi vijek naše ere). Mada su najnovija istraživanja sprovedena na Duklji došla i do nalaza iz Ilirskog perioda, koja nesumnjivo potvrđuju njezino istorijsko i civilizacijsko trajanje na ovim prostorima.
U rimskom periodu Duklja je bila najznačajniji urbani centar na teritoriji današnje Crne Gore. O duhovnom životu na teritoriji Duklje u doba rimskog carstva, osobito nam govore natpisi i spomenici posvećeni raznim božanstvima. Jedno od svjedočanstava o tom periodu je i nadgrobna ploča sa prikazom rimskog boga Merkura, koja je nakon što je donešena sa Duklje postavljena kod crkve Sv. Đorđa u Podgorici.
GLASNIK BOGOVA
U rimskoj mitologiji, Merkur (povezan s grčkim bogom Hermesom i germanskim Votanom) je glasnik bogova, i bog trgovine, profita. Njegovo ime je vezano uz latinsku riječ merx ("roba"). Prema njegovim najranijim oblicima, on je povezan i sa etrurskim bogom Turmsom, ali većina njegovih karakteristika i mitova su posuđeni iz grčke mitologije, a odnosi se na Hermesa. Njegov kult je bio raširen širom rimskog carstva pa tako i u Duklji.
Tragovi poštovanja ovog kulta pronađeni su na više lokaliteta u Crnoj Gori, ali za ovaj koji je prikazan na kamenom reljefu kod crkve sv. Đorđa u Podgorici može se reći da odskače od drugih svojom jedinstvenom estetikom i kulturološkom važnošću.Ali, očigledno, to nije bilo dovoljno da se ozbiljnije pristupi njegovoj prezentaciji i valorizaciji. Nažalost ovaj prikaz Merkura u Podgorici i danas je ostao anoniman i nepoznat javnosti kao i mnoga druga arheološka kulturna dobra sa Duklje.
Problem „raznošenja“ Duklje prepoznat je i spominjan nebrojeno puta. Očigledno put do rješenja i pravilnog valorizovanja ovog kulturnog dobra zahtijevaće puno vremena sa ovakvim ponavljanjem grešaka i nemarnim odnosom prema zaostavštini Duklje .
ZAKLJUČCI IZ 1952. GODINE
Kao primjer navodimo zaključke koji su bili donešeni prilikom sastanka Koordinacionog odbora arheologa FNRJ u Budvi maja mjeseca sada daleke 1952. godine. Članovi kordinacionog odbora detaljno su tada obišli samo nalazište u Duklji i konstatovali realno stanje spomenika na terenu:
,,Na antičkom nalazištu u Duklji mogu se zapaziti mnoga oštećenja koja potiču iz dva osnovna razloga: 1) od opšte zanemarenosti samoga lokaliteta, koji se u dovoljnoj mjeri ne čuva a na njemu se ne preduzirnaju ni konzervatorski radovi; 2) od sprovođenja željezničke pruge kroz sam lokalitet. lako ovaj poslednji razlog predstavlja sam po sebi nečuven primjer vandalizrna i neodgovornog odnošenja prema jednom arheološkom lokalitetu svjetskoga glasa, čime je našoj nauci i kulturi nanijeta sramota, ipak se opšta zanemarenost terena mora istaći kao osnovni razlog propadanja i svakodnevnog uništavanja. Ono nastaje na tri osnovna načina: a) prirodnim dejstvom atrnosferilija i voda protiv koga do sada nisu uopšte preduzete nikakve mjere zaštite; b) djelovanjem čovjeka, jer zidine stare Duklje služe kao majdan građevinskog materijala isto onako kako je to slučaj i na mnogirn drugim antičkim lokalitetirna. Ovakvo uništavanje vrši se na očigled, javno, a da, izgleda, protiv toga nisu preduzete odgovarajuće mjere. U momentu kada su članovi Koordinacionog odbora napuštali teren pojavio se na njemu jedan kamion koji je očigledno poslat da sa ruševina antičkog grada uzme građevinski materijal; 3) djelovanjem stoke koja slobodno pase po cijelom terenu antičkog nalazišta i nanosi mu velike štete gazeći po inače rasklimatanirn ruševinama antičkih zidina. Svakako se dejstvu ovih faktora ima pripisati zapažanje prof. Novaka da su mnoge zidine antičkih građevina danas u znatno lošijem stanju nego što su to bile prije II svjetskog rata. Kod ruševina pojedinih zgrada moglo se potpuno jasno vidjeti da je iz njih kamen vađen prilično davno i da oštećenje ne može stajati u vezi sa vandalskim rušenjern radi podizanja nasipa za željezničku prugu.
Što se tiče same pruge ona je: a) nanijela veća ili manja oštećenja pojedinim građevinama antičke Duklje pošto je prošla kroz njih ili se nalazi u njihovoj neposrednoj blizini.Tako je pruga Nikšić - Titograd uništila veći dio inače odlično očuvanih gradskih bedema, čime je oštećena jedna lijepa i rijetka cjelina antičkog spomenika. Napominje da se sva oštećenja ne rnogu u potpunosti ocijeniti, pošto je pruga prošla i preko djelova Duklje na kojirna ranije nisu bila vršena iskopavanja, te se ne zna tačno kakve su zgrade mogle ovdje postojati i u kojoj su mjeri one oštećene; b) upropastila cjelinu arheološkog lokaliteta, unoseći u ambijent jednog dobro očuvanog antičkog nalazišta potpuno neestetsko kvarenje nasipom kojim nekoliko puta dnevno prolazi željeznica.Time je Duklja izgubila ne samo arheološki lokalitet, već i kao turistička atrakcija. U ovom stanju u kome je danas ona se ne smije bez sramote po nas pokazati ni jednom strancu.Zapuštenost Duklje, kako se dalje navodi, dolazi do izražaja i u tome što po cijelom terenu leže rasuti fragmenti arhitekture i skulpture koji su danas izdvojeni od svoje ranije cjeline, pa su pušteni da propadaju a da se za njihovu zaštitu ne preduzimaju nikakvi koraci. Radi objektivne inforrmacije rnoram istaći da na samom terenu postoji čuvar (jedna starica koja stanuje u manjoj kući u samoj Docle-i), ali je ona nemoćna da teren zaštićuje od oštećenja, da kontroliše sve što se na njemu događa i naročito da ga održava."
Da ne bi bilo zabune, ovo su zaključci stručnjaka o Duklji iz 1952. godine, a ne od danas.
Ivan KERN
