Portparol Fudbalskog saveza Crne Gore, Branko Latinović, rođen je 14. avgusta 1984. godine u Podgorici.
Osnovno obrazovanje stekao je u OŠ „Milorad Musa Burzan“. Gimnaziju „Petar I Petrović Njegoš“ u Danilovgradu upisao je 1999. godine, a 2003. je s uspjehom maturirao u podgoričkoj Gimnaziji „Slobodan Škerović“.
Za nastavak školovanja, Branko je odabrao Fakultet politčkih nauka u Podgorici, koji je završio u redovnom roku, 2007. godine.
- Novinarstvom sam počeo da se bavim 2007. godine u redakciji sportskog dnevnog lista „Start“, da bi već u avgustu iste godine započeo radni angažman u redakciji portala „Mondo“. U oktobru 2008. godine počinjem sa radom u Gimnaziji „Petar I Petrović Njegoš“ u Danilovgradu, na mjestu profesora sociologije, dok sam u novembru iste godine počeo honorarni angažman u Odjeljenju za medije Fudbalskog saveza Crne Gore. Od septembra 2011. godine moj radni angažman vezan je isključivo za Fudbalski savez Crne Gore. Posao portparola/rukovodioca Odjeljenja za medije obavljam od aprila 2017. godine - otkrio je Branko našim čitaocima i dodao:
- Sasvim slučajno sam počeo da se bavim novinarstvom i nisam ni slutio da ću, na neki način, biti duži vremenski period vezan za tu profesiju. Kao novinar početnik u redakciji sportskog dnevnog lista „Start“ imao sam piliku da učim od izuzetnih profesionalaca, što je bilo od presudnog značaja za moj dalji razvoj, potovo za obavljanje poslova u Odjeljenju za medije Fudbalskog saveza Crne Gore.
Priznao je i da je za fudbal vezan od malih nogu...
- Kompletno odrastanje obilježeno je aktivnim treniranjem ovog sporta i moj trenutni profesionalni angažman, na određen način, predstavlja ispunjenje dječačkih ambicija - kazao je Branko.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Sati provedeni igrajući fudbal i košarku sa društvom iz kvarta. Partije fudbala ispred „Krstarice“ ili košarke iza „Šargarepe“ trajale su satima, tokom ljeta do kasno u noć, a prekidale su se na poziv sa balkona od strane roditelja i upozorenja da je vrijeme za obrok. Nekako je i taj poziv sa balkona, zajedno sa igrama u dvorištu, obilježio djetinjstvo. Takođe, nedostaje mi vrijeme provedeno kod bake na selu. Radovao sam se svakom raspustu znajući da ću dosta vremena provesti u prelijepoj prirodi sjevera Crne Gore.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Samostalnost i to u svim sferama života.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Rekao bih da je u pitanju talenat za glumu. U osnovnoj školi, do šestog razreda, imao sam nekoliko uloga u školskim predstavama igranim u sklopu obilježavanja dana škole, ali se na tome sve završilo.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Ishitrenost u pojedinim situacijama.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Upornost, stabilnost i duhovitost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Naslov filma bi bio „Forma“ sa Kristijanom Bejlom u glavnoj ulozi.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Racionalan, ambiciozan, uporan, odgovoran i snalažljiv.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Kifla, shodno nadimku koji nosim već četvrt vijeka. :-)
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Putovanje kroz vrijeme. Iskoristio bih je da provedem što više vremena sa ljudima koji su me prerano napustili.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Nikolom Teslom. Da makar na jedan dan posmatram svijet iz ugla najvećeg genija u istoriji čovječanstva.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Trudim se da tokom vikenda pažnju i vrijeme posvetim vjerenici, kumovima i najbližim prijateljima. Nedjeljno popodne je, uglavnom, rezervisano za gledanje fudbalskih ili košarkaških utakmica sa kumovima.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- U posljednje vrijeme pjesma koju često slušam je Lenny Kravitz: „Low“.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Rado čitam djela Tonija Parsonsa, pogotovo njegove kriminalističke romane koje piše posljednjih par godina. Zahvaljujući vjerenici posljednjih godina češće posjećujem pozorište, pa sam imao priliku da odgledam nekoliko izuzetnih predstava, od kojih bi izdvojio „Buru“ i „Šćeri moja“.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Volio bih da jednog dana, kao član neke planinarske ekspedicije, uspješno završim uspon na Mont Everest.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus. Pogotovo ako su u pitanju duže vožnje.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Uvijek i sve ispričam Neveni, budućoj supruzi. Osim nje, o svemu mogu da razgovaram sa kumovima.
Čemu se uvijek obradujete?
- Uspjesima porodice i prijatelja, putovanjima, pobjedama klubova za koje navijam.
Da li za nečim žalite?
- Stvari za kojima žalim iskoristio sam da izvučem pouke.
Bez čega ne možete?
- Bez porodice, prijatelja, sporta i kafe.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Za kašnjenje. Izuzetno rijetko se desi da zakasnim, pa mi uvijek bude krivo kada me neko bespotrebno čeka.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Zdravlje, sreću i lijep život za sve ljude koje volim.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Dosta teško je bilo prestati sa konzumiranjem cigareta. Na svu sreću uspio sam u tome i to je jedna od najboljih stvari koje sam uradio do sada.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Bila bi to izuzetno aktivna i vesela tri mjeseca.
Kako biste voljeli da umrete?
- Nisam razmišljao o tome...
Koji bi bio Vaš epitaf?
- „Naći ćemo se ponovo na boljem mjestu.“
Priredila: A. POPOVIĆ
Foto: Privatna arhiva
