Upravo su more i obala ambijent u kojima je ova nasmijana djevojka svoja na svome, bilo da vesla, trči, pliva bokeškim i norveškim fjordovima, ili je posvećena velikoj ljubavi - ribolovu sa kopna i pod morem.
Pionirka je u podvodnom crnogorskom ribolovu, oblasti koju, uz druge vidove sportske rekreacije, praktikuje godinama.
Nepostejeća podjela: Kako kaže, činjenica da je njena pasija dobila i veliku medijsku pozornost na posredan način govori o jako živim stereotipima i gledanjima koja, po nekom ustaljenom klišeu, dijele zanimanja ili hobije na muške i ženske.
-Ne zato što sam ja žena, nego zaista ne mislim da smo slabiji pol. To nam je malo nametnuto pa se mnoge tako i osjećaju iako mogu biti jednako dobre ako ne i bolje u nekim poslovima ili sportovima od muškaraca - kaže Lidija Vukić.
Ona navodi primjer Norveške (tamo radi minulih godinu) gdje ni u praksi, niti u priči ne možete naići na tu vrstu podjela, pa ni prećutnih.
- Tamo žene voze kamione, autobuse, šlepere i zbog toga nema drame ni panike na putu, niti uvriježenih komentara i pošalica. To je sasvim uobičajena situacija i stvar ličnog afiniteta i odabira zanimanja – pojašnjava sagovornica.
Prema njenim riječima, u našim uslovima niko neće zapaziti i komentarisati ako je neki muškarac slab ili loš u nekom poslu koji „važi za muški“, ali će zato biti čudno ako je ženska osoba toliko jaka i sposobna da obavlja iste poslove.
- To se mora prevazilaziti, a sigurna sam da bi i žene ovdje bile jednako dobre u tim oblastima da ne postoje te nametnute podjele na jači i slabiji pol. Zato vjerovatno većina i ne pomišlja da mogu biti jednake jer još nije probuđena svijest o tome kod nas. Znači, žene treba da bude odlučne, vjeruju u sebe i ako su uz to nezavisne, onda mogu da rade ono u čemu se pronalaze i da budu srećne – poručuje Vukić.
Skica za portret
Lidija Vukić je Cetinjanka koja je školovanjem, poslom i hobijima bila vezana za Boku Kotorsku i Herceg Novi. Trenutno radi u Norveškoj gdje nakon autorizacije bačelor diplome fizioterapeuta, stečene tokom edukacije u Crnoj Gori, planira da nastavi posao u profesiji.
Osim podvodnog ribolova koji je nastavila da praktikuje i u Norveškoj, bavi se i triatlonom. To je disciplina koja je u Boki povezivala njenu ljubav prema trčanju, plivanju i biciklizmu.
Lidija ima vodički sertifikat za kajak, što je u Herceg Novom tokom ljeta bilo njeno dopunsko zanimanje – vodila je grupe turista u obilazak zaliva.
Jednom riječju, energija, neumoran duh i ljubav prema prirodi i sportu ono je što pokreće vedru Cetinjanku.
Nadmašiti sebe: Ona objašnjava da upravo zbog fizičkih predispozicija u skoro svim sportovima postoje muške i ženske kategorije, ali je mentalna snaga koju neko posjeduje i pokazuje - individualna odlika.
- U nekim poslovima ili sportovima jači su muškarci, u drugim žene i kad se to sve sabere i oduzme mislim da nema razlike, nego su oba pola ravnopravna. Kao što rekoh, ne moramo se dokazivati među muškarcima u većini sportova baš zbog te podjele na muške i ženske kategorije. Međutim, u podvodnom ribolovu ne postoji ženska kategorija, makar ne kod nas u Crnoj Gori (izgleda ne mogu da je formiraju samo zbog jedne žene) tako da sam prinuđena da se takmičim sa muškarcima. To mislim da nije u redu jer na svim ozbiljnim takmičenjima i u svim drugim zemljama u tom sportu postoji muška i ženska kategorija – kaže naša sagovornica.
Prema njenim riječima, tu se dolazi do specifične situacije, jer podvodni ribolovci se ne svrstavaju u kategorije po težini, visini ili kapacitetu pluća. Svi su ista kategorija i onda oni sa boljim fizičkim predispozicijama, sa dužim zaronom, ukoliko posjeduju talenat i znanje imaju prednost da stignu do odličja.
-Naravno da u takvim uslovima moram pokazati izvanrednost i nadmašiti sebe da bih bila ravnopravna sa muškarcima. Naglašavam, ne zbog manjka talenta, sposobnosti i sl.nego samo zbog fizičkih predispozicija – ističe sagovornica.
Kaže da je postojanje muških i ženskih kategorija u profesionalnom sportu razumljivo, ali nije odraz činjenice da su žene slabiji dio planete, kakav se atribut često može čuti i pročitati.
- Mi jesmo različita bića, polovi, ali to ne znači da su žene manje vrijedne. Jače su od muškaraca u nekim stvarima i smatram da je nepravedno žene smatrati slabijom polovinom iako je to u našem društvu, nažalost, još prisutno – ocjenjuje naša sagovornica.
Jedina od „svoje vrste“
Lidija ne zna nijednu ženu u Crnoj Gori koja je zainteresovana za podvodni ribolov.
-Zaista ne znam koji je razlog za to. Moguće je da ovaj sport još nije toliko zaživio kod nas i dosta je nepoznat s obzirom da važi za ekstremnu disciplinu. Dobijala sam dosta poruka od muškog svijeta, kako iz Crne Gore tako i iz Hrvatske koji su tražili savjete, ali nikad od neke žene. Žao mi je zbog toga, posebno ako ima interesovanja ili se djevojke iz ovih ili onih razloga ustručavaju. Smatram da svako treba da se bavi i da radi što voli i što mu ide životu, bez obzira što neko kaže ili misli o tome, jer ako to čovjeka čini srećnim to je u stvari ono pravo! Dok god se uz to poštuju zakoni i pravila i ne nanosi šteta nekom drugom – zaključuje Lidija.
Izazov: Nije neuobučajeno vidjeti ženu sa štapom i mašinicom za ribolov, ali u mimikrijski obojenom odijelu, i sa harpunom na podvodnoj puški, za mnoge jeste u Crnoj Gori. Sve dok ne izađe iz mora i ispod maske se ukaže prepoznatljiv osmjeh, Lidijin zaštitni znak.
Kako objašnjava, ribolov štapom i podvodni ribolov su sportske discipline povezane sa prirodom i svaka je lijepa na svoj način, puna adrenalina, izazova.
- To je nešto što moje tijelo traži, nešto što me opušta i čini srećnom. Nema posebne priče kako sam počela da se bavim ribolovom i ronjenjem, jednostavno volim da probam ono što mi izgleda privlačno i ako vidim da je to to, i pritom mi dobro ide - onda me sve više privlači. Takva sam: što je neka disciplina ekstremnija i teža želim oprobati sebe i dokazati da ja to mogu. Uopšte se ne obazirem na to da li je neki sport „muški“ ili „ženski“. Ako se meni sviđa ja ću i da se bavim time – ističe sagovornica.
Ističe da je niko nije odvraćao od podvodnog ribolova uz argumentaciju da je to sport rezervisan za muški svijet.
- Vjerovatno zato što sam od starta bila veoma uspješna i imala zavidne ulove. Bilo je komentara prijatelja i porodice da se plaše za mene jer je to opasna i teška disciplina. A vjerovatno se to još duplo računa za „nježniji“ pol. Nisam dobijala direktne komentare tipa „što će žena sa puškom“ ali većina muškaraca vjeruje da je žena maler na čamcu. Ta je predrasuda nekako opstala. Dok ih ne razoružate ulovima. U mom slučaju su vrlo brzo počeli da me respektuju kao dobrog podvodnog ribolovca-ribolovkinju i nisam se osjećala ništa manje bitna zato što sam žensko. Naprotiv – kaže kroz osmjeh Lidija Vukić.
Kondicione pripreme
Podvodni ribolov, prema Lidijinim riječima, zahtijeva dobru fizičku spremu, pa što ste u boljoj kondiciji to je bezbjednije izlagati se naporima koje ovaj sport iziskuje.
- Bavim se triatlonom, trčanjem i veslanjem i zato nemam posebne pripreme za sezonu podvodnog ribolova. Ali, ako želim da odradim kvalitetno ronjenje onda gledam da odem odmorna i naspavana u tu avanturu – naglašava sagovornica.
