
Brend proizvoda je ime, broj, znak, žig, dizajn ili kombinacija navedenih kojom proizvođač „žigoše“ svoj proizvod i time se deklariše kao njegov stvaralac u cilju diferenciranja svog proizvoda u odnosu na iste ili slične drugih proizvođača, a radi sticanja konkurentske prednosti i efekata po osnovu označavanja proizvoda brendom.
Brendiranje proizvoda: Da bi ovu složenu definiciju pojednostavio, čuveni američki autor Set Godin kazao je da je brend "skup očekivanja, sjećanja, priča i odnosa koji, svi zajedno, utiču na odluku potrošača da u trenutku izbora da prednost jednom proizvodu u odnosu na drugi".
Da bude još jasnije čitaocima: brend na tržištu dostiže veću cijenu jer to znači da kupac prihvata da poznatiji i kvalitetniji proizvod plati više. Upravo su veća cijena, uz priznavanje kvaliteta od stručnog autoriteta, glavni benefiti brenda.
Sa marketinške tačke gledišta, stvaranje brenda je osnov svakog uspjeha. No put do brenda nije lak...

"Proizvod treba da bude izrađen od visoko-vrijednih i ekološki prihvatljivih materijala, da se odlikuje boljom funkcionalnošću, većom upotrebnom vrijednošću, prepoznatljivošću, savremenim dizajnom i dugotrajnošću", navodi se u preporuci Privredne komore.
Put do brediranja - korak jedan: U ovome tekstu, do pojedinosti, ćemo objasniti kako da proizvođač brendira kolektivnim žigom "Dobro iz Crne Gore" jedan do, najviše, pet proizvoda. Drugim riječima - isto košta brendiranje jednog i brendiranje pet proizvoda. Procedura za brendiranje više od pet proizvoda je istovjetna, ali i skuplja.
Najprije, proizvođač mora da podnese zahtjev Privrednoj komori (Službi za kvalitet) za sticanje prava na korišćenje žiga i da uplati naknadu od 600 eura za pokriće troškova rješavanja zahtjeva u postupku dodjele.
Zahtjev se popunjava na originalnom obrascu koji postoji na sajtu Privredne komore. Uz zahtjev se prilaže dokumentacija, grupisana i označena prema grupama sljedeći numeraciju u obrascu Zahtjeva.
Korak dva - popunjavanje zahtjeva: Podnosilac zahtjeva mora uz lične podatke, dostaviti i kopiju izvoda iz Privrednog suda (kao dokaz da je registrovan), pisanu izjavu o crnogorskom porijeklu za proizvode i kopiju uplatnice kojom su uplaćeni troškovi obrade zahtjeva. U pitanju je naknada od 600 eura koju smo već pomenli.
Drugu grupu podataka, koju treba dostaviti se odnosi na dokumentaciju o ispitivanju kvaliteta proizvoda ili usluge. U tu grupu spada dokumentacija o nagradama za proizvod i što je bitno dokumentacija o postojećem sistemu obezbjeđenja kvaliteta.

Ako ne postoji dokumentacija iz neke od navedenih grupa ona se ne preskače, već se navodi da nema dokumentacije.
37 pitanja u zahtjevu: Konkretno, proizvođač mora odgovoriti na 37 pitanja u zahtjevu za brendiranje.
Interesantno je 26. pitanje u zahtjevu u kome se traži od proizvođača da navede kolika je ukupna godišnja prozvodnja, i koliko od toga ide za izvoz.
U 27. pitanju se traži da podnosilac zahtjeva navede sva sprovedena ispitivanja kvaliteta proizvoda, počevši od specifikacije, institucije koja je sprovela ispitavanje i država iz koje potiče ta institucija ili laboratorija.
Grupu pitanja od 30 do 37, podnosilac zahtjeva treba da popunjava sa DA ili NE. Tako u 32. pitanju se traži da proizvođač odgovori vodi li evidenciju o reklamacijama i njihovom riješavanju?
Završna pitanja koja se ponajviše tiču ekologije su zanimljiva i navodimo ih taksativno: 33. Imate li provjerene dobavljače? 34. Znate li sve vaše obaveze u vezi zaštite okoline? 35. Zbrinjava li se proizvod kad postane otpad? 36. Koristite li sirovine koja se mogu reciklirati? i 37. Nosi li se proizvod osim obaveznih i nekih neobaveznih znakova koji ističu svojstva?

U Pravilniku o kolektivnom žigu se navodi da "Savjet odlučuje o dodjeli i oduzimanju prava korišćenja znaka, utvrđuje listu stručnjaka za članove tehničkih komiteta za pojedine proizvode i usluge, imenuje predsjednike i potpredsjednike tehničkih komiteta, utvrđuje iznos koji treba uplatiti za pokriće troškova rješavanja zahtjeva u postupku dodjele ili produženja prava upotrebe žiga". Pored toga utvrđuje i naknadu za pravo upotrebe žiga (licenca) i naknadu za rad članova tehničkih komisija, te rukovodi ostalim poslovima u skladu s dokumentom.
Služba za kvalitet, prema Pravilniku, prima zahtjeve za dodjelu prava upotrebe žiga, obavlja operativne poslove za Savjet i tehničke komisije u postupku rješavanja zahtjeva i dodjele prava upotrebe znaka i vodi registar dodijeljenih znakova.
"Tehnički komitet s predsjednikom ima pet članova od kojih obavezno moraju biti dva stručnjaka iz područja kojem pripada proizvod ili usluga koji su u postupku rješavanja, jedan stručnjak iz područja grafičkog dizajna i jedan stručnjak za oblast kvaliteta". piše u Pravilniku.
Naknada: Proizvođač nakon što dobije žig, plaća godišnju naknadu za pravo upotrebe znaka za jedan do pet brendiranih proizvoda. Naknada iznosi 300 eura za mala privredna duštva, 500 eura za srednja privredna duštva i 700 eura za velika privredna duštva. Iz Privredne komore je najavljeno da se za određene kategorije preduzeća, veliki dio tih troškova refundira.
Iznos godišnje naknade za pravo upotrebe znaka uplaćuju se poslije pozitivne odluke Savjeta, a za već odobrene-po isteku godišnjeg roka za obračun, odnosno uplatu naknade.
Do sada je pravo na korišćenje žiga dobilo 19 kompanija za 92 vrhunska proizvoda, a benefiti su potvrda autoriteta da je proizvod brend vrhunskog kvaliteta...
(Nastavci: Šta kažu stručnjaci Privredne komore, a šta predstavnici brendiranih preduzeća)