Muzejski tehničar Aleksandar Berkuljan podnio je krajem decembra prošle godine tužilaštvu krivičnu prijavu zbog nestanka Njegoševog sobnog sata ukrašenog brilijantima i zlatnog pečata dvorske kancelarije iz Narodnog muzeja na Cetinju. Riječ je o predmetima koji se nalaze na spisku "trezorskih vrijednosti" rečeno je tada.
Aleksandar Berkuljan je tada Tužilaštvu dostavio i tri dokumenta koja potvrđuju da su u Narodnom muzeju nekad čuvani Njegošev sat i zlatni dvorski pečat.
UVID
Zahvaljujući ljubaznosti Aleksandra Berkuljana imali smo uvid u dokumenta u kojima se nedvosmisleno navodi postojanje Njegoševog sobnog sata na spisku muzealija koje čuva
Narodni muzej na Cetinju. Prema njegovim saznanjima kako je naveo ovi predmeti više se ne nalaze u Muzeju.
Tužilaštvo je od Berkuljana tada dobilo „dopis sa priloženim spiskom trezorskih vrijednosti koji je uputio Stanislav Vujošević guverneru Narodne banke Crne Gore, dr Josipu Jaukoviću, br. 01-1639/1 od 10.11.1975; Dopis Stanislava Vujoševića sa spiskom trezorskih vrijednosti i njihovom materijalnom procjenom, upućen Narodnoj banci Jugoslavije, br. 01-735/1 od 20. 5. 1975; Program stvaranja uslova za izlaganje trezorskih vrijednosti (kopija elaborata pohranjenog u ABO NMCG).
Tako da se iz priložene dokumentacije jasno moglo vidjeti da su se nestali predmeti 1975. godine još uvijek nalazili u fondu Narodnog muzeja na Cetinju.
- Da li su ta dva predmeta bila izlagana i kada, ne znam i ne mogu da pamtim, ali znam da je dosta toga što je ranije izlagano takođe nedostajuće, kao što je slučaj sa Njegoševim namještajem.- kazao je tada Berkuljan.
IZGLED SATA
Sad, zbog nedostajuće dokumentacije i zaborava nadležnih službi postavilo se pitanje izgleda nedostajućeg sata.
Na sreću i pored nepoznanica o izgledu sata i eventualnom mjestu njegovog izlaganja o njegovom izgledu smo se mogli osvjedočiti preko njegove reprodukcije iz knjige. Time se nedvosmisleno pokazuje da je Njegošev sobni sat postojao u muzejskoj zbirci.
Kao što možete vidjeti Njegošev sobni sat je publikovan 1974. godine u Monografiji Njegoš u slici i riječi u izdanju Grafičkog zavoda iz Titograda.U međuvremenu su se na interentu pojavile reprodukcije i prikazi tog sata koji sadržajem blago rečeno apsolutno ne služe ničemu. I dovode javnost u zabludu. Na fotografijama koje prikazuju taj sat ne vidi se nikakva sličnost sa originalom.
Na linku https://www.srbijadanas.com/vesti/region/pljacka-bez-premca-crnogorski-muzej-opeljesen-nestao-skupoceni-sat-vladike-njegosa-spremljene-tuzbe-2018-12-22 i priloženoj fotografiji možete pogledati dokle može ljudska mašta da dobaci. Ili borba za klikove, ko će znati…
Da se ne radi o prvorazrednom crnogorskom kulturnom blagu vjerovatno ne bi zasluživalo pažnju. Ali dovođenje u zabludu kompletne javnosti i navođenje na pogrešne zaključke o izgledu nedostajućeg Njegoševog sobnog sata je veliki prekršaj svih društvenih normi i za veće sredine od ove naše, balkanske.
Za potrebe izlaganja trezorskih vrijednosti 1975. godine napravljen je bio i poseban elaborat, koji je aneksu krivične prijave takođe priključen i u koji je Portal Analitika imao uvid .
Kako nam je potvrdio Berkuljan sva tri dokumenta na isti način i nedvosmisleno potvrđuju postojanje Njegoševog sata i zlatnog pečata. Dokument u kojem je data njihova materjalna procjena, prema riječima Berkuljana, takođe potvrđuje da se ne radi o nečijoj imaginaciji i proizvodu neznanja.
VRIJEDNOST SATA
Prema nekim grubim kalkulacijama tadašnja navedena vrijednost u dinarima iznosila bi danas preko 130. 000 dolara. Američkih.
Zbog toga je i Njegošev sobni sat bio svrstan na spisak "trezorskih vrijednosti".
Da nije samo materijalna vrijednost bila uslov za svrstavanje na spisak trezorskih vrijednosti bio je svjestan i nekadašnji direktor Narodnog muzeja Stanislav Rako Vujošević, koji u pismu u koji smo imali uvid upućenom 1975. godine Narodnoj banci Jugoslavije gdje se navodi procjena sata u dinarima kaže:
- U vezi našeg dopisa broj 01-660/1 od maja 1975.godne, koji se odnosi na zastitu i prezentiranje kulturno-istorijskog i umjetničkog blaga u Muzejima Cetinje, dajemo vam dopunska objašnjenja. Muzejski materijal, koji se čuva u ovoj Ustanovi, ima pored Kalturno - istorijske vrijednosti i svoju stvarnu trezorsku vrijednost. Veliki dio tog materijala izrađen je
od plemenitih metala,dragog kamenja ili drugih vrednosti,koje same po sebi čine opštu tržišnu vrijednost u izvornom smislu. Ako se tome đođa umjetnička obrada i istorijski značaj,onda se njihova vrijednost više puta uvećava, i Većina zemalja uzima trezorske vrijednosti iz Muzeja u opšte državne vrijednosti, i štiti ih na poseban način.
U nekim slučajevima one postaju i pokriće državnoj moneti. Kod nas je bio takav slučaj u aprilu 1919, godine, kada je nacionalizovana imovina bivše dinastije Petrović, pa je iz našeg Muzeja uzeto 3992 komada zlatnog i srebrnog posuđa i deponovano u trezore Ministarstva finansija, radi pokrića državne monete. Istina, ovom blagu se izgubio svaki trag od aprila 1941.godine.
Pristupajući valorizaciji muzejskih objekata našeg muzeja, a posebno dajući tim objektima bilo kakav materijalni izraz, dolazimo u dosta apsurdan pokušaj. Izvjesni objekti kao jedinka mogu imati svoju relativnu vrijednost , ali takvi objekti skupljeni u jedan fond - zbirku čine neprocjenjivu vrijednost sa kulturno – istorijskog stanovišta jer znače identitet našeg društveno-istorijskig bića. Prema tome i vrijednost koja se iznosi znači jedan pokušaj valorizacije tih dobara u materijalnom smislu, bez primjesa duhovnih i etičkih kvaliteta. “
Sad skoro pedeset godina kasnije složili bi se sa tadašnjim promišljanjem budućnosti Muzeja, samo što će danas očigledno biti potrebno potrošiti nemjerljivo puno vremena i sredstava samo da se vratmo na tadašnje stanje. Sva je prilika i broj eksponata.
Ivan KERN
