Crnogorski književnik, Rodoljub Ćorić, objavio je četiri knjige poezije i dvije knjige proze - „Priručnik samoće“ (2016. godine) i „Priručnik samoće II“ (2017. godine).
Njegova knjiga poezije „Jedra Santa Marije“, sa 55 novih pjesama, naći će se u prodaji na svim kioscima od 15. juna.
Rodoljub je imao svoje književno veče i nastupe na budvanskom Trgu pjesnika (Crna Gora), u Narodnoj biblioteci Banjaluke (BiH), beogradskom Sajmu knjiga (Srbija), u Rijeci (Hrvatska), „Karamanovim večerima poezije“ 2011. i 2018, potom u Radovišu (Makedonija), a bio je i specijalni gost manifestacije „Sveto slovo“ od 14 - 18. maja ove godine u Burgasu (Bugarska), čiji su gosti uz predstavnike Crne Gore, bili i pisci iz Rusije, Makedonije i Bugarske.
Njegova djela su prevođena na makedonski, bugarski i ruski jezik.
Obavljao je funkciju direktora Centra za kulturu u Mojkovcu, u periodu od 2010 - 2018. godine.
Takođe, Rodoljub je osnivač Mojkovačkih novina, Radio-televizije Mojkovac, kao i manifestacije Mojkovačko kluturno ljeto…
Dobitnik je nagrade Društva crnogorskih novinara za 2018. godinu „za poseban doprinos razvoju crnogorskog novinarstva“.
Osnivač je Stonoteniskog kluba „Mojkovac“, trostrukog prvaka Crne Gore. Takođe, bio je direktor Stonoteniskog saveza Crne Gore, a sada je član Upravnog odbora STSCG.
Živi i stvara na svom imanju u Pjesnikovoj Dolini...
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Bezbrižnost. Radovanje svakom sunčanom danu da ga ispunim igrom. Đed i baba.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Samostalnost. Sloboda koju sam osvojio i ogradio. Mogućnosti i snaga stvaranja, odraslog čovjeka.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Sportski i slikarski. U više sportova sam iskazivao talenat ali tu je potrebna ogromna posvećenost. Kosmos me opčinio! Njegove tajne, pitanja života, smrti, duha, ljubavi…
Slikarski je bio nesporan, ali trebaju jaki nervi. Ipak sam pustolov. Drumovi su uz samoću moj život i dio trase ka vidikovcima. Sve je nadgornjao književni dar.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Nestrpljivost. Umijem planuti i kajati se potom.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Empatiju! Ljubav i saosjećanje prema drugom čovjeku je direktno pulsiranje djelića božanske čestice u nama.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Zvaće se „Sin planine“. To je moj roman koji će izaći naredne godine i biće ekranizovan kad-tad. Nema pretpostavki za ozbiljnog stvaraoca, samo cilj i vjera u to što radi (osmjeh). Bred Pit, ali da još ostara.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Iskreni prijatelj - prijatelju, kum - kumu, Romeo - Juliji, samotnjak…
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Ha,ha…Pa, ako moram? Slatko od šljiva, recimo…
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Srebrnog letača! Odrastao sam uz Marvelove stripove. Umnogome su uticali na moju opijenost stripom u dobu osnovne škole, kasnije knjigom. Pravda mi je važna koliko i sam život! Krstariti Kosmosom, bez potrebe za kiseonikom, hranom… San!
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Nedoumica? Ne bih se mijenjao ni sa kim. Možda sa vladarem naše malene ali divne zemlje jedan dan. Čisto da pogledam njegovim očima i potom ukažem na zablude i Potemkinova sela iz realnog života. Moglo je i gore ali može ovo i bolje.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Uvijek na imanju. U mojoj kolibici, ako je kiša uz kamin i knjige. Ako je lijep dan, rad u polju.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Ako mislite na poeziju Bodlerov „Albatros“, posebno strofa: „Tom knezu oblaka i pjesnik je sličan, on se s burom druži munjom poji oči, ali na tlu sputan i zemlji nevičan, džinovska mu krila smetaju da kroči“. Ako je u pitanju muzika, Black - „Wonderful Life“. Slušam je od 1987. godine i uvijek isti tanani osjećaj sjete, uspomena.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Knjiga Borislava Jovanovića „Platonov plač“, priča o životu porodice u malom gradu u Crnoj Gori kroz turbulentne devedesete godine. Predstava „Velika drama“, pozorišta iz Kruščića. Epska saga koja prikazuje kolonizaciju i druge istorijske događaje koji se oslikavaju kroz pojedince. Film „Povratnik“ sa Leonardom Dikapriom, u režiji Alehandra Gonzalesa Injaritua. Istinita priča o Hujuu Glasu, traperu koji je učinio nemoguće da preživi i osveti se. Sjajan film! Nominovan za 12 Oskara 2016. godine.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Velika jezera u Sjevernoj Americi: Kanada i SAD. To je nevjerovatna priroda! Volio bih prokrstariti, prošetati i dodirnuti je čulima.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus. Nijesam ušao zadnjih 20 i više godina. Smeta mi gužva i taj zadah. Zato uvijek vozim.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Bratu. Uvijek analiziram. Pomogne savjetom iz realnog ugla.
Čemu se uvijek obradujete?
- Samoći! Tu je moja nirvana. Moji drugovi satkani od priviđenja.
Da li za nečim žalite?
- Za vremenom vitezova i dama.
Bez čega ne možete?
- Bez Pjesnikove Doline. Mog imanja desetak kilometara od Mojkovca i desetak hektara livade, voćnjaka i šume. Sa šest izvora, uskoro i jezercetom. Čudan je to spoj zemlje, pjesnika i njegovog rasta ka nebu.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- U Skupštini opštine Mojkovac, prošle 2018. godine. Kada sam podnio izvještaje o radu i ostavku na mjesto direktora Doma kulture. Izvinio se odbornicima svih partija, građanima, ako sam ih ikada ičim uvrijedio i otišao da stvaram nove priče. Da steknem besmrtnost. Nešto se ne snalazim u licemjerstvu.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da moje imanje iznese u Kosmos i učini planetom. Sa ljudima koje volim, koji su ljudi. I porodicom.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Jednom sam se odrekao sebe. To sam učinio u vremenu služenja politici, odnosno zanosu koji sam imao. Vjerovao sam da najvredniji, najbolji, sa radom i rezultatima rada i samo oni moraju dobiti šansu da upravljaju i stvaraju još bolje ustanove, sredine... Velika zabluda i neću je ponoviti.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Mogu li poći dalje u samoću i veću tišinu od ove? Mislim da ne. A to bih i u tom slučaju uradio. Pošao i proveo ih u molitvi. Doći će to vrijeme, vrijeme smrti. I meni i svima. Zato se čudom čudim da čovjek čuda čini zbog - moći, novca, vlasti… A, ništa od toga ne nosi na onaj svijet. Poruka mojih „Priručnika samoće“ je upravo ta: „Upoznah ljude, tragam za čovjekom“.
Kako biste voljeli da umrete?
- Spašavajući Zemlju od Armagedona.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- „Živio sam u društvu s priviđenjima
Umjesto s ljudima i ženama
Boljih drugova nijesam našao
Ni ljepše lirike nego što je njihova“.
Priredila: A. POPOVIĆ
Foto: Privatna arhiva
