Tim menadžer ženske košarkaške reprezentacije Crne Gore, Aleksandra Vujović, rođena je u Nikšiću 16. jula 1980. godine.
U rodnom gradu završila je osnovnu školu „Olga Golović“, kao i nižu muzičku školu „Dara Čokorilo“ i paralelno s tim osam godina se bavila i folklorom u KUD Zahumlje.
Počinje da trenira košarku i nastavlja školovanje u nikšićkoj gimnaziji. Tada već nema dovoljno vremena za muziku i folklor, pa se posvećuje nastavi i košarci, prilično uspješno.
- Igrala sam u Nikšiću do 2000. godine i nakon toga jednu godinu u podgoričkoj Budućnosti, nakon čega nastavljam karijeru i školovanje (menadžment) u Novom Sadu, gdje ostajem tri godine i nakon završetka studija ostavljam diplomu u fioku i nastavljam za košarkaškom loptom u italijanskoj prvoj ligi narednih sedam godina (Alghero 2004/5 , Venezia 2005/09, Livorno 2009/10 i Napoli 2010/11) . Nakon Italije uslijedila je jedna sezona u Švajcarskoj (Eurokup) i Francuskoj, pa onda ide Bosna i Beograd (Partizan) i posljednje tri godine karijere provodim u Španiji (Zamora/Madrid/Majorka) - kazala nam je Aleksandra.
Već od mlađih selekcija bila je u reprezentaciji, najprije SR Jugoslavije, zatim SCG i nakon odvajanja napravila par godina pauzu za crnogorsku reprezentaciju zbog čestih povreda i napornih sezona i konačno pred sam kraj karijere, takođe sa povredom, ipak uspjela odigrati i dvije godine za Crnu Goru i time završila svoju košarkašku karijeru dugu 25 godina (koja je trajala od 11-te do 36-te godine) i vratila se u Crnu Goru da živi.
- Ostala sam u sportu. Radim kao kolaborant za špansku agenciju za žensku košarku za veći dio Evrope, „Prodep management & associate“, a takođe posljednje tri godine sam tim menadžer i prevodilac (po potrebi) za žensku košarkašku reprezentaciju Crne Gore - otkrila je Aleksandra našim čitaocima.
Kako dodaje, živi u Podgorici još uvijek neudata, a putuje poslovno kad je to baš neophodno. Većinu vremena provodi u Crnoj Gori, pa poslovne obaveze odrađuje preko mejla, telefona ili društvenih mreža...
- Imam brata i sestru koji su stariji od mene, kao i oca, dok mi je majka preminula kad sam imala nepunih 18 godina. Inače, jako sam vezana za porodicu i prijatelje i to me vratilo iz inostranstva, da nastavim životni put i ovdje pronađem svoju sreću - iskrena je Aleksandra.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Nedostaju mi ljetnji i zimski raspusti provedeni na selu, uživanje u prirodi, na jezeru, igranje fudbala i košarke sa drugarima iz sela.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Samostalnost, zrelost u životnim odlukama.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- S obzirom da sam završila nižu muzičku školu, žao mi je što zbog školskih i sportskih obaveza nijesam imala mogućnosti i vremena da se nastavim baviti i muzikom.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Impulsivnost i tvrdoglavost, mada s godinama popravljam i to...
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost i pozitivan životni stav.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „Odbjegla mlada“, hahahahaha, dva puta skoro pa stala na „ludi kamen“ i „pobjegla“ prije nego se spotaknem. Valjda će biti treća sreća, a glumica Sandra Bulok - obožavam je, a i bila bi to definitivno komedija (samo pozitiva)...
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Iskrena, precizna, pozitivna, uporna i nažalost previše emotivna.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Pastrmka na žaru ili biftek, svejedno.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Nevidljivost ili teleportacija.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Snežana i 7 patuljaka... hahaha
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Ili sam u Nikšiću sa porodicom i prijateljima ili u svom stanu u Podgorici uz TV - obično jedna od te dvije opcije.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- „Lažu, lažu me“ - Merlin.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Nijesam obožavalac predstava, knjiga sam puno pročitala al' ne u zadnje vrijeme jer ne stižem, a filmove gledam često i evo na primjer, upravo sinoć, peti put sam pogledala stari sjajni film „Mostovi okruga Medison“ i uvijek ostavi jak utisak na mene (ja romantična duša, hahaha).
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Proputovala i gdje sam željela i gdje nijesam zbog sporta i posla, pa i nemam želja u tom smislu… Ako baš moram da biram, možda bi sljedeća destinacija mogla biti - Majami.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus, definitivno, ako se biciklo ne računa... hahaha
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Svojoj dugogodišnjoj najboljoj prijateljici, Suzani, budućoj kumi ako se ikad i udam... hahaha
Čemu se uvijek obradujete?
- Susretu s meni dragim ljudima.
Da li za nečim žalite?
- Pa, imala bih o tome ponešto i da kažem, ali je suviše lično, izvinite :-)
Bez čega ne možete?
- Bez treninga i vode.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Vama za neodgovoreno pitanje prije par sekundi, hahaha
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da budem zdrava, srećna i zasnujem svoju porodicu.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Odlazak na Evropsko prventsvo sa tadašnjom juniorskom reprezentacijom SR Jugoslavije 1988. godine po nagovoru moje porodice i bliskih prijatelja, samo dan nakon sahrane moje pokojne majke.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Uživala s porodicom i prijateljima, što inače često i radim, nadoknađujem izgubljeno vrijeme, svakako, jer od 2001. do 2016. nijesam živjela ovdje... Samo veselo i sa najdražima...
Kako biste voljeli da umrete?
- Možda u snu, ako baš moram... hahaha
Koji bi bio Vaš epitaf?
- „Srešćemo se opet nekad negdje gore“ :-)
Priredila: A. POPOVIĆ
Foto: Privatna arhiva
