Bivši dugogodišnji glavni urednik Bi-Bi-Si Njuz veb-sajta (BBC News Online), Stiven Herman (Stephen Herrmann), kazao je u intervjuu Portalu Analitika da mediji nisu izgubili svoju ulogu uprkos tome što društvena kritika, zahvaljujući napretku digitalnih tehnologija, sve češće dolazi izvan medijske sfere.
„Mediji još uvijek imaju veliki uticaj. Istina je da danas svako može da izrazi svoje mišljenje mnogo lakše, brže i efikasnije jednoj široj publici, nego što je to bilo moguće prije 20 godina. Ali, da li to znači da mediji gube na važnosti? Možda djelimično. Ako mediji budu koristili iste kanale, sredstva i tehnologije na identičan način, onda će moći da ostanu važan glas i da ostvare bitan uticaj u javnoj sferi“, smatra on.
Herman ističe da novinarstvo, u tehnološkom smislu, čeka svijetla budućnost, ali da će pred tom profesijom i dalje biti velikih opasnosti i izazova.
„Fejk njuz (fake news) jedan je od njih. Tehnologija napreduje i danas vidimo primjere dip-fejka (deepfake), gdje je s algoritmima moguće napraviti vještačke simulacije za koje ljudsko oko teško može utvrditi da su falsifikovane. Novinarstvo će u budućnosti mnogo zavisiti od lokalnog konteksta, političke sredine i finansijskog modela. Sve u svemu, novinarstvo će i dalje biti veoma potrebno“, uvjeren je on.
Povod za razgovor s eminentnim sagovornikom bio je trening u organizaciji Misije OEBS-a u Crnoj Gori, na temu moderiranja komentara, koji je Herman održao sa novinarima Portala Analitika.
ANALITIKA: Koliko su digitalne tehnologije pomogle, a koliko odmogle novinarstvu?
HERMAN: Rekao bih da je digitalizacija, uglavnom, pomogla novinarstvu. Omogućila je nova sredstva za izvještavanje, za komuniciranje s publikom, ali i nove načine dolaska do informacija. Novinarstvo danas pruža novinaru bogatije iskustvo i nudi više prilika nego ranije. Čak je i uzbudljivo biti novinar sada zbog novih tehnologija, njihovih mogućnosti i kreativnosti, koje od redakcija zahtijevaju da vide kako da prilagode svoje priče tim novim platformama.
Međutim, rekao bih da je u isto vrijeme digitalizacija i veliki izazov i da je dosta složeno baviti se novinarstvom. Sve se mijenja velikom brzinom – i tehnologija i način na koji je publika koristi – ali ne mislim da to ide na štetu novinarstva.
ANALITIKA: Šta je najveći izazov prilikom transformacije tradicionalnih medija u digitalne?
HERMAN: Postoji opasnost kada govorimo o finansijskom aspektu te priče. Nije još sasvim jasno šta je najbolji biznis model za novinarstvo u digitalnoj sferi. Reklame su jedan od načina za finansiranje, pretplata je drugi, neke vrste sponzorskih sadržaja treći... Novinske kuće isprobavaju razne načine, ali mislim da još nije jasno hoće li jedan od njih potpuno nadoknaditi prihode koje su novine nekada ostvarivale pretplatom i (fizičkom) kupovinom. Sažeto rečeno – da, postoji rizik, u komercijalnom smislu.
ANALITIKA: Kako gledate na to što – takav je, barem, slučaj na ovim prostorima – društvena kritika sve češće dolazi izvan medijske sfere, odnosno što ulogu medija i novinara preuzimaju socijalne mreže i NVO sektor?
HERMAN: Mislim da mediji nisu izgubili svoju ulogu u tom smislu; daleko od toga. Mediji još uvijek imaju veliki uticaj. Istina je da danas svako može da izrazi svoje mišljenje mnogo lakše, brže i efikasnije jednoj široj publici, nego što je to bilo moguće prije 20 godina. Ali da li to znači da mediji gube na važnosti? Možda djelimično. Ako mediji budu koristili iste kanale, sredstva i tehnologije na identičan način, onda će moći da ostanu važan glas i da ostvare bitan uticaj u javnoj sferi.
ANALITIKA: Većina privatnih medija u našoj državi finansira se, u najvećoj mjeri, od prihoda od oglašavanja, što pojedini oglašivači ponekad zloupotrebljavaju misleći da im to daje pravo da utiču na uređivačku politiku. Kakva su Vaša iskustva po ovom pitanju i kako bi se mogao riješiti ovaj problem?
HERMAN: Bi-Bi-Si ima svoje novinarske standarde i kodekse ponašanja. U njima se navodi da nikakvi komercijalni interesi neće uticati na uređivačku politiku, već da će ona biti objektivna.
Osnovni princip za Bi-Bi-Si i mnoge druge medijske kuće glasi da neće miješati reklame s novinarstvom. Ako se ne poštuje taj princip, postoji rizik da redakcija izgubi povjerenje publike. Publika onda neće znati zašto je objavljena neka vijest, odnosno zašto je posvećena pažnja nekom događaju – neće znati da li je to zato što je događaj vrijedan pažnje ili su mediji to uradili samo zato što su dužni nekome iz komercijalnih razloga. To je rizik i za redakciju i za novinarstvo. Ako izgubite povjerenje, publika se neće vratiti
Najnovije istraživanje Rojtersovog instituta o novinarstvu na digitalnim platformama, kaže da povjerenje u medije opada upravo iz tih razloga – ili zato što se publika boji da su novinske kuće blizu komercijalnih interesa ili zato što se boje da su suviše blizu nekim političkim uticajima i ličnostima. Pad povjerenja u medije opasan je za novinarstvo. Ako se to desi, ljudi neće čitati/gledati/slušati vijesti, a kada to ne rade, onda su neobaviješteni i to je loše po cijelo društvo.
ANALITIKA: Pojedini ugledni novinari iz regiona smatraju da je slobodno novinarstvo moguće jedino u slučaju ako država počne da tretira profesionalne medije kao javno dobro, odnosno krene da ih finansira iz budžeta. Šta mislite o tome?
HERMAN: Ne bih rekao da je to jedini način, ali jeste provjeren. Bi-Bi-Si koristi sličan sistem – ne dobija direktne prihode iz vladinog budžeta, ali dobija sredstva od svakog ko plaća televizijsku pretplatu (licence fee). Tako se finansira naše novinarstvo.
Ima dosta primjera u svijetu gdje se jedna medijska kuća održava kao javni servis, kao opšte dobro za društvo. Mislim da to nije loša stvar, ali smatram da to nije jedini način da mediji budu samostalni. S pravim društvenim okolnostima, dobrim kodeksom i vlasnicima koji su svjesni važnosti medija, nezavisno novinarstvo može da postoji i u komercijalnom svijetu. Ima i drugih modela, a jedan od njih je i finansiranje iz fondova (trust).
Finansijsko pitanje kod vas predstavlja poseban izazov zbog veličine tržišta. Tržište je veoma malo i zato je biznis model za medijske kompanije dosta komplikovaniji.
ANALITIKA: Da li bi novinare trebalo licencirati?
HERMAN: Mislim da je važno da novinar posjeduje određene kvalifikacije. Bilo bi korisno da postoji serija ispita i da nakon nje novinar dobije sertifikat koji će biti priznat od strane medijskih kuća. Tako bi novinari stekli određeni stepen sposobnosti i kompetentnosti, da mogu da počnu s radom.
To je korisno, ali ne i neminovno za svakog. Poznajem dosta novinara koji su stekli veliko iskustvo i postali ugledni bez formalne obuke.
U Britaniji postoji sertifikat koji dodjeljuje NCTJ (National Council for the Training of Journalists). To je tijelo koje nadgleda standarde za obuku novinara i njihovi ispiti su dosta strogi. Ako dobijete taj sertifikat, onda ja, kao urednik, koji traži novu radnu snagu, vidim da ste stekli osnovna znanja. Međutim, to ne znači da nikad ne bih uzeo nekog ko nema taj sertifikat, a ima iskustvo.
ANALITIKA: Kako Vam izgleda crnogorska medijska scena? Primjećujete li neku sličnosti s medijskim prilikama u Velikoj Britaniji?
HERMAN: U Crnoj Gori sam samo nekoliko dana, tako da ne bih smio da dam neku opštu ocjenu. Mislim da su neke dileme koje imate slične kao i u mnogim drugim zemljama. Pitanje koje ste pomenuli, o finansiranju digitalnih medija, aktuelno je svuda. Slično je i s pitanjem polarizacije o političkim temama – kod nas postoji velika polarizacija o Bregzitu. Složenost i pritiske vidim i ovdje, ali i u drugim sredinama. Pitanje povjerenja u medije takođe.
ANALITIKA: Koji će biti novi trendovi u novinarstvu u budućnosti?
HERMAN: Ne mogu, nažalost, da gledam u budućnost i da znam šta će se desiti, ali ponovio bih da za profesiju nikad nije bilo izazovnije i uzbudljivije. Tehnološke mogućnosti za izvještavanje i storiteling (storytelling) su mnogo veće. Podkastovi (podcast), taj relativno nov format, zamijenili su radio. Ljudi mogu da biraju kad će da ih slušaju, imaju veliki izbor, taj format je intimniji, raste mu popularnost i postoji interes mnogih urednika da naprave što bolji podkast. To je lijep kreativni izazov za novinarske timove. U tom smislu, mislim da je dobro vrijeme biti novinar.
Rast u korist mobilnih aparata ne prestaje i ljudi su sve više okrenuti njima. Pitanje je kako će novinarstvo dalje da se prilagodi tome. Veliki izazov predstavlja i pitanje kako će se mediji prilagoditi društvenim mrežama.
Zanima me i kako se razvijati virtuelna stvarnost. Imao sam priliku da vidim nekoliko takvih iskustava i mislim da su veoma snažna. Pitanje je kako će se to koristiti za vijesti – ne bih znao, ima eksperimenata, ali i to će biti zanimljivo pratiti.
Još jedan trend je rast broja kućnih aparata koje možete kontrolisati govorom. Pitanje je šta to znači novinarstvu i jednoj redakciji, ako će neko da dođe u kontakt s vašim sadržajem preko jednog takvog aparata.
ANALITIKA: Sve što ste naveli sugeriše da novinarstvo čeka – svijetla ili siva budućnost?
HERMAN: Mogao bih da kažem da nas, tehnološki, čeka svijetlija budućnost, ali će i dalje biti velikih izazova – fejk njuz (fake news) jedan je od njih.
Tehnologija napreduje i danas vidimo primjere dip-fejka (deepfake), gdje je s algoritmima moguće napraviti vještačke simulacije za koje ljudsko oko teško može utvrditi da su falsifikovane.
Ne kažem da je sve svijetlo, ima mnogo rizika, opasnosti i dilema. Ali, ipak ima više prednosti nego mana.
Novinarstvo će u budućnosti mnogo zavisiti od lokalnog konteksta, političke sredine i finansijskog modela. Sve u svemu, novinarstvo će i dalje biti veoma potrebno.
