Policija je protiv njega podnijela krivičnu prijavu zbog sumnje da je počinio krivično djelo napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti.
Istog dana (8. avgusta) poslanik DF-a Slaven Radunović svađao se sa policajcima. Doduše, komunalnim, i sve se završilo na psovkama. Kada su ga zaustavili zbog vožnje u vrijeme kada je zabranjen saobraćaj na putu na kojem se nalazio, on je, kako sam kaže, „neprimjereno reagovao”, jer se „osjećao isprovociranim”. Iz komunalne policije, pak, tvrde da se Radunović ponašao bahato i da je vrijeđao njihove službenike.
Da saga bude kompletna, Radunović je dan kasnije je za sve optužio Demokrate, rekavši da su komunalni policijaci njihovi članovi. Komunalna policija demantovala je te navode.
Slučajevi Bana i Radunovića, nijesu, naravno, usamljeni. Bilo je i gorih – kada je biznismen Veselin Pejović ošamario poslanika DF-a Nebojšu Medojevića na beogradskom aerodromu, kada je poslanica DF-a Marina Jočića udarila poslanicu DPS-a Martu Šćepanović u holu Skupštine. Uvrede u našem parlamentu su svakodnevnica, nekoliko puta su spriječeni i fizički obračni između poslanika.
Moć i uticaj mogu sve: Ipak, slučajevi Bana i Radunovića ponovo otvaraju pitanja u kakvom društvu živimo, ko je sve u njemu povlašćen i kakve su nam politička i poslovna elita.
Sociolog Andrija Đukanović ocjenjuje da u crnogorskom društvu prije svega postoji nedostatak dijaloga.
„Ako ste moćni i imate uticaj, tu je dijalog tek na velikim mukama. Osjećaj da možete sve i zastićenost određenih pojedinaca uzrokuju ponašanje u kojem ni oni koji imaju ovlašćenja ne mogu računati na uvažavanje i poštovanje. Postoje jednostavno zaštićeni pojedinci koji mogu da rade što god hoće. Zašto bi onda bilo koga poštovali?“ kazao je Đukanović za Portal Analitika.
Kako navodi, uzroci odsustva dijaloga u velikoj mjeri rezultat su dugogodišnje prakse u političkoj, ali i drugim sferama, koje su obojene netrpeljivošću, stereotipima i mržnjom.
„Pogledajte samo kao se politički suparnici međusobno posmatraju. To nije shvaćeno kao borba za ideje kako bolje voditi društvo, već bespoštedna borba prepuna lične mržnje. Politički govor kod nas prepun je predrasuda i stereotipa, i u suštini je diskriminatorski. A to je daleko od dijaloga koji nam je potreban kako bismo došli do najkvalitetnijih rješenja za društvo. Među političarima ne postoji svijest o značaju dijaloga. Oni ne pristaju na drugačije mišljenje“, smatra Đukanović.
Pravda jednaka za sve, sem za... : Jedno od ključnih pitanja je i da li je kaznena politika ista za sve u društvu. I koliko to što pojedinci znaju da su zaštićeni imunitetom, partijom ili moćnim prijateljima, utiče na to da misle da mogu da rade što požele.
Kada je prošle godine srpska državljanka Sara Vidak fizički napala sutkinju kotorskog suda, za isto krivično djelo za koje se tereti Ban – napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti – ljetovanje je provela u Spužu. Iza rešetaka je provela 30 dana zbog mogućnosti bjekstva, a odbijen je i zahtjev advokata da se brani sa slobode.
Nije pomoglo ni što se u slučaj uključio cijeli srpski državni vrh i što je priča dobila razmjere međunarodnog incidenta, tek ona je proglašena krivom i kažnjena sa četiri mjeseca zatvora. U Srbiji je kazna preinačena na mjesec, tačno koliko je provela u Spužu.
U slučaju Bana, okolnost što nije iza rešetaka može biti ta što je crnogorski državljanin. U daljem postupku mogu mu pomoći i nadzorne kamere, ako su snimile incident i ako se na snimcima utvrdi tačnost njegovih navoda. U kotorskom sudu ih nije bilo, pa smo imali riječ protiv riječi i ponekog svjedoka.
Andrija Đukanović ističe da je jako bitno da pravda bude jednaka za sve i da se kazne oni koji čine prekršaje i krivična djela, ma ko bili – političati ili biznismeni. Međutim, ukazuje da nije sve u kaznenoj politici, već da je potrebna politička volja da se stanje popravi.
„Potrebna je spremnost da se uspostavi kultura dijaloga. Možemo li se tome nadati u uslovima kad se za položaj daje sve? Bojim se da se to neće desiti u skorije vrijeme, ali se nadam da će, prije svega oni koji odlučuju, shvatiti da dijalog donosi najbolje odluke“, uvjeren je naš sagovornik.
Odgovornost medija i intelektualaca: Mediji su, prema njegovim riječima, jedan od glavnih krivaca za urušavanje kulture dijaloga.
„Često su mediji glavni kreatori mržnje i netrpeljivosti. A sve zato što ne rade ono sto im je funkcija. Kreiraju površne čitaoce i gledaoce kojima plasiraju teme koje potpiruju agresiju i nasilje. Otuda u stvarnosti imamo ogroman broj ljudi spremnih na nasilje kao jedini vid komunikacije. Ali u kreiranju ovog bolesnog sistema vrijednosti ne zaostaju ni intelektualci, univerzitet i ostali, kako se to kaže, misleći ljudi“, naglašava Đukanović.
Crnogorsko društvo krenuće boljim putem onog trenutka kada za elite počnu da važe zemaljski zakoni. Do tada, argument sile će i dalje imati prvenstvo prolaza u odnosu na silu argumenata.
