ANALITIKA: Pojedini Vas zovu „Tatjana“ - zvučno ime, valjda misle da pjesnikinji više odgovara nego Tanja?
TANJA: Na plakatu jednog festivala bila sam predstavljena kao „Tatjana Bakić“. To mi je bilo simpatično. Kod nas se ime „Tanja“ više tretira za nadimak, a ne za ime, pa vas ljudi sami nekad nazivaju „Tatjana“.
ANALITIKA: U svakom slučaju, draga Tanja, zahvalna sam što ste došli da malo porazgovaramo i na neke druge teme, osim onih književnih.
TANJA: Zadovoljstvo mi je.
ANALITIKA: Kako to čovjek postane pjesnik? I kad zna da je u ropstvu stihova?
TANJA: To se ne zna. Ima i onih što pišu prozu, pa se iz tog žanra prebace u poeziju.
Sjećam se svoje prve objavljene pjesme i to je ujedno i jedina moja pjesma koju znam napamet. Napisala sam je kad sam imala sedam ili osam godina, i ona je bila objavljena u dječijem časopisu „Žir“.
ANALITIKA: Recite pjesmu...
TANJA: Ona glasi „Izvor sreće“...
ANALITIKA: „Izvor sreće“? Auuu... da sam ja pisala u tim godinama, bilo bi nešto o čokoladi ili lutkama, možda o fudbalu i golmanima... Recite?
TANJA: „Moram doći do izvora sreće / tamo gdje ništa ružno / desiti se neće“.
Eto, ne može kraće. Ali se i danas sjećam tog ushićenja: moja pjesma objavljena u časopisu... Bio je to lijep osjećaj.
ANALITIKA: Vjerujem. A kasnije?
TANJA: Prvu zbirku pjesama pod nazivom „Treptaj“ objavila sam u petnaestoj godini života. U tome sam imala podršku svog oca. Međutim, ta zbirka odraz je mojih tadašnjih ranosrednjoškolskih poimanja poezije, tj. one poezije kakvoj su nas učili u školi - rimovane, najčešće na ljubavne teme.
ANALITIKA: Pjesme iz čitanki, lektire?
TANJA: Da, da, ali te prve pjesme su zaista samo nagovještaji. Tek kasnije slijedi zrelije upoznavanje sa poezijom.
ANALITIKA: Kako je danas, koje teme su vaše?
TANJA: Još uvijek se tražim. Interesuje me, recimo, draž ad hoc momenta. Čini mi se da, koliko god da u tome nastojim i pokušavam da budem brza, ipak ne mogu da uhvatim taj „čarobni“ i neuhvatljivi trenutak.
ANALITIKA: Kad već pominjete, da pitam - koja je razlika između klasične poezije i današnje poezije?
TANJA: Savremeno pjesništvo je... da kažem: lakše. Ima više izbora, ali i izgovora... A klasična poezija traži druge žrtve.
ANALITIKA: Objavili ste čitav niz pjesničkih zbirki (to pominjem, jer ste mladi), koautorka ste ili ste uređivali i priređivali i neke druge knjige, uspješno se bavite prevođenjem - ali da ostanemo začas kod poezije: kako je to biti pjesnikinja u Crnoj Gori?
TANJA: Rizično po egzistenciju. I nikad cijenjeno.
ANALITIKA: A ovo „prepoznavanje“ tzv. ženskog i muškog pisma... to razlikovanje stvaralaca na osnovu pola, roda?
TANJA: Nisam pristalica takve vrste podjele.
ANALITIKA: Zamislite da ljudi, dok čitaju, misle o tome ko je pisao tekst: muškarac ili žena?!
TANJA: Tako je. Ali, vjerovatno se u pozadini ovakvog jednog pokušaja kriju neki drugi razlozi ili možda interesi.
ANALITIKA: S tim što niko nikada ne naziva pjesme, romane itd, „muškim“, ali rado se naglašava kada je nešto „žensko pismo“. Kao iznenadno zadivljenje: zamisli, žena, pa piše?
TANJA: To jeste istina. Međutim, dešava se da u poeziji postoje pjesme koje traže da budu napisane u muškom rodu tj. riječima muškarca. Kao što neke druge pjesme traže da budu napisane u ženskom rodu. Ali, pjesma po sebi nema rodnu definisanost. Kao i umjetnost, i pjesma je univerzalna. Možda čak i androgena.
ANALITIKA: Pa, ipak, u ovoj eri je zbog nečega strašno važna ta podjela na muškarce i žene, to veoma strogo razlikovanje ženskog i muškog - bože sačuvaj, kao da je XIII vijek, kada je, možda, i bilo važno prebrojati sve potencijalne ratnike, štitonoše, itd. Žene, čini se, nikada nijesu bile emancipovanije, a nikada prije nije bilo tolikog tlačenja intelektualnog svijeta, osobito ženskog roda?
TANJA: Smatram da su sve te rasprave o muškarcima i ženama i o njihovim međusobnim razlikama pretjerane.
ANALITIKA: Kao da je u pitanju neki neo-konzervativizam...
TANJA: Da. Međutim, s druge strane, dešava se da žene - ne znam koliko voljno, a koliko vođene drugim razlozima – danas traže moćnog zaštitnika.
ANALITIKA: Pa i to je obavezni dio konzervativizma: nađi muškarca koji će ti sve završavat'! Nije li?
TANJA: Odjednom je nekim ženama postao san da budu Melanija Tramp!
ANALITIKA: Što će, sirote žene - evo, vidjele su: ako pišeš, makar i najbolje, kritičari kažu da je napisano „primjer ženskog pisma“... Šalu na stranu, ali znamo kako stoje stvari i sa antologijama poezije...
TANJA: Postoje antologije isključivo „muške poezije“, odnosno one u kojima su predstavljeni samo muški pjesnici! Urednici tih antologija, koji su, naravno, muškarci, brane svoj izbor izgovorom da se „nisu pojavljivale ženske autorke koje dobro pišu“, ali da se jesu pojavili oni, i sl.
ANALITIKA: I, eto jednog od razloga da se sanja blažena Melanija, ha ha ha... Nego, čini se da vam je, osim poezije, na važnom mjestu i prevođenje. Prevodite sa...?
TANJA: Prevodim sa engleskog i škotskog jezika, kao i na engleski jezik. Posljednja knjiga poezije koju sam prevela jeste sa škotskog i engleskog jezika - „Lako prizemljenje“ (2018) proslavljenog savremenog škotskog pjesnika Dona Patersona.
ANALITIKA: Što piše Paterson? Zašto je zanimljiv?
TANJA: Ova knjiga je dobila najznačajnije nagrade u Velikoj Britaniji 2003. godine, između ostalog T. S. Eliot nagradu 2003. godine i Whitbread (današnja Costa Book Award), i do sada nije prevođena u regionu. Međutim, proces njenog prevođenja nije bio nimalo lak. Osim škotskih i gelskih lokalizama, osobenost Patersonovog jezika jeste avangardnost – brži je od novih rječnika i gramatike, i ide koracima ispred njih. Posebno je ovo relevantno kada su u pitanju idiomatski izrazi i frazeologizmi. S druge strane, Paterson je previše kompleksan i metaforičan u poetsko-filozofskom smislu, do te mjere da želi da uništi svog čitaoca.
ANALITIKA: Lakše je postati Melanija...
TANJA: Ha ha ha ha...
ANALITIKA: Koliko je osjetljivo i teško prevoditi poeziju? Obično čujemo da se mnogo toga „izgubi u prevodu“.
TANJA: Jeste, prevođenje poezije jeste težak, suptilan zadatak za strpljive. Morate biti pjesnik ili, bar, pritajeni pjesnik, da bi prevod bio uspješan. Uspješan prevod je svojevrsno ponovno pjevanje (re-singing), i stoga je u razvijenim kulturama izuzetno cijenjeno, nagrađivano, ali i plaćeno.
ANALITIKA: Razvijenim kulturama? Kako prepoznajete te razvijene kulture?
TANJA: Veoma su mi dragi i važni pjesnički susreti. Na tim susretima upoznajemo savremenu poeziju koja dolazi sa raznih strana meridijana. Začuđujuće je koliko se važnih nagrada dodjeljuje pjesnicima i piscima u sredinama iz kojih oni dolaze i na koji način se te nagrade vrednuju. U Crnoj Gori se niti pisanje poezije niti prevođenje poezije ne stimuliše nikakvim nagradama. I u tome smo najzaostaliji u regionu. A prevodioci, posebno oni koji su odrasli i školovali se u Crnoj Gori, i koji aktivno prevode poeziju, naš su deficitarni i potcijenjeni kadar.
ANALITIKA: A kakva je situacija sa izdavačima?
TANJA: Izdavači nijesu više izdavači, nego su prodavci knjiga. Između ostalog, prodaju i prevode knjige već objavljene u regionu, samo malo jezički modifikovane i uz izmijenjenu naslovnicu. To se radi, naravno, kako se ne bi plaćali prevodioci i kako bi se što više zaradilo na prodaji.
ANALITIKA: A sada i ovo - vaša nova knjiga „Brian Jones i njegov bend“, nije poezija. Dakle, biografska knjiga o osnivaču Rolling Stones-a. Otkud to?
TANJA: Nije to čudno. Pisanjem eseja o rock and rollu bavim se od 2005. godine. A pripremu ove knjige sam najavila prije pet godina. Njom sam željela obilježiti 50 godina smrti od osnivača Rolling Stones-a.
ANALITIKA: Sad vas moram pitati: kad već toliko stvari zanima vaš um, i kad ste već toliko postigli u svom životu i radu, da li možete definisati što vam je u tome pomoglo? Koji je glavni uslov?
TANJA: Ne interesuje me ništa više od onog što interesuje moje kolege. I ne smatram da sam puno toga postigla u životu...
ANALITIKA: Dobro, nek bude - u radu.
TANJA: Ha ha ha... Ne mogu reći da postoji nešto što mi pomaže u stvaranju, ali mi osjećaj slobode prija u svemu što radim. Sloboda izbora. Sloboda u svakom svom smislu.
ANALITIKA: Znate, umalo sam pomislila da ćete pomenuti talenat...
TANJA: Talenat jeste jedan od preduslova umjetnosti. Ali, osim talenta, potrebno je mnogo rada i sreće. Ali, važna je i sredina u kojoj stvarate. Možda ovo zvuči surovo, ali geografsko podneblje na kojem stvarate određuje vas više od vlastitog talenta i rada.
ANALITIKA: Znači, ništa bez sreće. Meni se čini da je onaj izvor sreće za vas ipak bio dohvatljiv. U kakvom svijetu bi bilo više sreće?
TANJA: U svijetu plemenitih. Ali to je već utopija. Šarene laži.
ANALITIKA: Vjerovatno se plemenitost i sreća lakše pronalaze u poeziji. Ko su „vaši“ pjesnici, koga volite čitati?
TANJA: Više takvih ideala nalazim u klasičnoj poeziji. Pravci poput engleskog romantizma, metafizičkog pjesništva, prerafaelizma, imažizma i rane moderne mi naročito prijaju.
ANALITIKA: Zanima me i što je pred vama ubuduće?
TANJA: Nemam nikakvih planova, ali vjerujem u iznenađenja i čuda.
