Talentovana crnogorska glumica mlađe generacije, Vanja Jovićević, rođena je u Podgorici. U rodnom gradu je završila nižu muzičku školu „Vasa Pavić“, a potom Engleski jezik i književnost u Beogradu.
Diplomirala je s uspjehom i na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, studijski program Gluma, u klasi redovnog profesora Branimira Popovića.
Do sada je ostvarila uloge u brojnim predstavama, od kojih se izdvajaju: „Bura“, „Enciklopedija mrtvih“, „Istraga“, „Porodica sjećanja“, „Mamu mu...ko je prvi počeo“, „Samoubica“, „Zimska bajka“, „Gospođica Julija“, „Bure Baruta“, „Persona“ , „Don Kihot“ i „Šćeri moja“ za koju je 2016. godine dobila gran pri za najbolju žensku ulogu na 13. Međunarodnom festivalu glumca u Nikšiću i Ardalion za najbolju mladu glumicu na 21. Jugoslovenskom pozorišnom festivalu „Bez povoda“ u Užicu.
Iste godine, Vanja je dobila i nagradu za najboljeg studenta Fakulteta dramskih umjetnosti, od Univerziteta Crne Gore i Prijestonice Cetinje.
Okušala se i na filmu, pa je tako bila dio glumačke ekipe projekta „Dohvati nebo“, a glumila je i u popularnim serijama „Dojč kafe“, „Božićni ustanak“, „Besa“ i „Biser Bojane“.
Za one koji to možda nijesu znali, Vanja se uspješno bavi muzikom i članica je benda „Spotlight“.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Žgoljavo dijete odranih koljena i laktova sa loptom u rukama.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Što mogu da putujem sama.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Neskromno ću reći da sam svestrana, tako da su neki moji talenti jako došli do izražaja. Uvijek sam voljela borilačke vještine, bila sam jako dobra u tome, ali se nikad nijesam profesionalno bavila time, mada nikad nije kasno za rekreaciju.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Neodlučnost... Drugi će vam reći - eksplozivna narav.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Poštenje.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „Ćutljiva djevojčica burnih misli i mašte u kandžama divljakuše“... Ko me zna, shvatiće. A, glumila bi me moja sestrična Sofia, iako ne želi da bude glumica.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Uvijek sama u svom svijetu.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Ljuto, jako ljuto.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Nekad mogu da predvidim... Tako da ne bih baš voljela da imam moći, jer iscrpljuju.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Naravno - sa Majklom Džeksonom. I to u onim momentima dok je bio u erupciji stvaranja, da vidim kuda ide ta duša, ta vizija, taj beskonačni dar.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nedjelja je dan za odmaranje... Ali, ja peglam... Uvijek peglam.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Enio Morikone: „Cinema Paradiso“.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Upravo čitam knjigu „Sto godina samoće“ od koje imam aritmije.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Svugdje. Mislim i na Svemir.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Nijesam ja ništa mimo drugih... Autobus, naravno.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Često nikome.
Čemu se uvijek obradujete?
- Pažnji.
Da li za nečim žalite?
- Ne.
Bez čega ne možete?
- Bez ljubavi.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Ne sjećam se... Ali mi nije problem da se izvinim. Kako kome.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Nemam baš tako nemoguće želje.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Najteže je oprostiti se sa onima kojih više nema.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- U borbi da preživim.
Kako biste voljeli da umrete?
- Ja uopšte ne želim da umrem.
Koji bi bio Vas epitaf?
- „Wyrd bið ful aræd“.
Priredila: A. POPOVIĆ
Foto: Privatna arhiva, CNP/Duško Miljanić
