Srpsko hrvatski jezik studirao je na Univerzitetu u Pekingu. U Beogradu je živio četiri godine kao dopisnik kineskog radija, a u našoj zemlji je boravio i privatno i poslovno.
Da studira srpsko – hrvatski jezik odlučio se zbog fudbala, filmova, ali i bombardovanja kineske ambasade za vrijeme NATO intervencije.
“Još se sjećam 1988. kada je Jugoslavija učestvovala na svjetskom prvenstvu i bio sam fasciniran njihovom igrom. Čudio sam se zašto se njihova imena završavaju na ić… Drugi razlog je NATO bombardovanje, posebno kada je bombardovana naša ambasada u Beogradu i kada je poginulo troje naših novinara. To je tragedija koja se još uvije pamti. Tada sam vidio da su neki studenti išli da protestuju ispred američke ambasade u Pekingu i tada sam saznao da postoji katedra kod nas za srpsko hrvatski jezik. Ima i još jedan razlog... a to su filmovi bivše Jugoslavije”, priča on u razgovoru za naš portal.
Govoreći o tome da li u Kini i ima slobode medija i ima li razlike u radu novinara na Balkanu i Kini, odgovara: “apsolutna sloboda je ideal koju svako želi, ali ona ne postoji”.
U našoj zemlji je boravio poslovno i privatno kao turista. "Mala zemlja po broju stanovnika, manja nego što ima mjesna zajednica u Pekingu. Al njene ljepote ću uvijek pamititi”, kazao je on opisijući Crnu Goru.
Cijeli razgovor pogledajte u video u nastavku:
