Reakcija Stankovića je uslijedila tek nakon što su slike pretučene žene dospjele u javnost i nakon što su to od njega zatražile nevladine organizacije. Nevladine organizacije su bile jedine koje su se oglasile. Ostali, muk.
Za cijeli slučaj javnost je saznala tek kada se pretučena žena požalila medijima. Ona je tada tvrdila da je na radnom zadatku teško pretukao Muhamed Ramusović, zbog čega se liječila na hirurškom odjeljenju beranske Opšte bolnice.
Kazala je da se nalazila ispred prostorija Omladinskog kluba na Stadionu malih sportova u centru grada, koje je trebalo da očisti, kada joj je uz uvrede prišao Ramusović i počeo da je tuče.
"Govorio mi je šta ću ja tu iz Nikšića, da je ovo njegov grad. Udarao me pesnicama i bacio na zemlju. To je bilo strašno. Neki momci su posmatrali i nijesu htjeli da reaguju. Djeca su bila u blizini i čula sam kako plaču. Ne znam ni sama kako sam sa takvim povredama stigla u Urgentni centar", kazala je Krstić novinarima.
Nekoliko nevladinih informacija je tražilo informaciju zbog čega je dežurni tužilac Ramusovića pustio da se brani sa slobode i da objasni na koji su način osigurali Jeleninu bezbjednost i njenu dalju zaštitu od prijetnji i zastrašivanja.
Napao me jer sam Srpkinja: Jelena Krstić je kazala Portalu Analitika da je juče bila kod dežurne tužiteljke. Na pitanje ko joj garantuje bezbjednost, ona joj, prepričava nam Jelena razgovor, kazala - evo ja ti garantujem da ti on više ne može prići.
„Ne zanima se niko za moj slučaj, nema ko da me zaštiti. Ne zanimam ja njih, jedna Jelena više ili manje, koga briga za mene. Mene i moju djecu kolege sa posla čuvaju ispred kuće“, kazala je ona i dodala da joj djeca ne idu u školu jer se plaši od Ramusovića koji slobodno šeta ulicama.
Ona kaže i da je Ramusović mrzi zato što je Srpkinja. „Nema drugog razloga“, dodaje. On se u policiji na saslušanju branio da ga je isprovocirala. U krvi mu je nađena prilična količina alkohola. Nakon saslušanja određeno mu je zadržavanje a nakon toga je pušten na slobodu.
Na optužbe se ne smije ćutati: Zašto je čovjek koji je ženu pretukao pušten na slobodu, za sada nema odgovora. Kao ni zašto policija i Tužilaštvo nijesu našli za shodno da javnost obavijeste o incidentu. Još je neshvatljivije da niko od nadležnih, do juče Stanković, nije provjerio što se desilo i prebijenu ženu upitao makar kako je, i je li istina da je prebijena samo zato što je Nikšićanka i Srpkinja. Teške su optužbe u pitanju da bi se na njih ćutalo.
U Crnoj Gori, prema dostupnim informacijama, na koje se pozivaju i nadležni, svaka treća žena je žrtva nasilja. Iako nijesu savršeni, naši zakoni štite žrtvu. Osnovno je da se nasilniku zabrani prilazak žrtvi, sve više se pribjegava pritvoru. Ako se zna koliko je teško uopšte prijaviti nasilje, neshvatljiva je reakcija nadležnih organa. Onih kojima su na konferencijama i seminarima u skupim hotelima puna usta priče o borbi protiv nasilja.
Bilo je situacija kada država nije ćutala. Kada je prebijen i kada je zapaljena imovina Tomkića u Beranama, koji je tvrdio da je meta kriminalaca samo zato što je Hrvat, nadležni su, doduše posle reakcije javnosti, ponešto preduzeli. Posjetili su ga ministri, pružili podršku, Vlada mu je uplatila 12.000 eura pomoći, napadači su osudjeni.
Izgledalo je da će makar taj slučaj imati pravedan kraj.
Savović pobjegao: Pravosnažno osuđeni Aleksandar Savović je, ipak, uspio da „napusti državu“. Umjesto u Spužu završio je u Španiji, gdje je po posljednjim informacijama uhapšen, ali zbog krivičnog djela koje je počinio u toj državi.
Da država selektivno cijeni slučajeve nasilja pokazalo se i u slučaju zlostavljane djevojčice u tom gradu. U isto vrijeme kada je javnost brujala o Tomkićima saznalo se za jezivi slučaj - petorica dječaka, od kojih dvojica imaju manje od 12 godina, osumnjičeni su za zlostavljanje – čak i seksualno – dvanaestogodišnje djevojčice iz Berana. Djevojčicu su duži vremenski period zlostavljali, snimali, a zatim ucjenjivali i primoravali da im donosi dragocjenosti iz kuće, koje su kasnije preprodavali i međusobno dijelili novac. Dvojica mlađih od 12 godina, po zakonu, ne mogu krivično odgovoravati, ostala trojica nijesu ni dana bila u pritvoru već su smještena u JU "Centar Ljubović". Niko od nadležnih, makar da je poznato javnosti, a znali bi, nije posjetio porodicu djevojčice da pita kako je ona.
Pravda bi trebalo za sve da je ista. Mjerenje nepravde i borba protiv nasilja ne smije da zavisi od toga da li je žrtva žena, Srpkinja, djevojčica ili Hrvat.
