Da su Crnogorci pripadali Srpskoj crkvi, danas ne bi bilo pomena Crne Gore i Crnogoraca

Mitropolit Amfilohije smatra da je Ustav knjaževine Crne Gore iz 1905. godine u kome stoji da je Crnogorska crkva autokefalna - komedijaško djelo, da je to šaljivo pozorišno štivo, a da je knjaz Nikola bio komedijaš. I Ustav Svetoga sinoda knjaževine Crne Gore iz 1904. godine u kom takođe stoji da je Crnogorska crkva autokefalna, mitropolit Amfilohije smatra za bajku za predškolski uzrast i sve u svemu i knjaza/kralja Nikolu i članove Sinoda Crnogorske crkve on posmatra kao komedijaše i neku balavurdiju koja je nešto trućala. On je tu da nam protumači dešavanja iz prošlosti, stav vladike Amfilohija je - ono što vidimo da piše u Ustavu knjaževine Crne Gore, ne znači to što piše.

Mitropolit Amfilohije dobro zna maksimu istaknutog sofiste Protagore koji se hvalio da retorikom može "slabiji razlog učiniti jačim", pa tako svoj sofizam kako Crnogorska crkva nije bila autokefalna obrazlaže "činjenicom" da nije imala tomos od Vaseljenske patrijaršije. Kao što svi znamo, ne postoji ni tomos za autokefaliju koju je Sv. Sava dobio od Vizantijske crkve (koja je bila u izbjeglištvu), pa to nimalo ne smeta mitropolitu Amfilohiju da zbori da Srpska crkva ima 800 godina kontinuiteta autokefalnosti. Tomos takođe nema ni Ruska pravoslavna crkva, što je priznao i ruski državni internet portal Sputnik u članku "Porošenko je u pravu: RPC nema tomos, a zašto?" (13. januar 2019, link). Pošto Ruska pravoslavna crkva nema tomos, ona nije autokefalna, vjerujemo da je to stav mitropolita Amfilohija i cijelog njegovog sveštenstva.

U suštini, poslije mnogo pročitanih njegovih izjava i preslušanih beśeda davno sam zaključio - Amfilohije Radović i na razaznaje razliku između istine i neistine, njemu je to potpuno isto. Amfilohijeva definicija istine je - istina je ono što se uklapa u velikosrpsku ideologiju i takozvano svetosavlje. Kad iznosi neke tvrdnje vladika Amfilohije polazi od pretpostavke da su činjenice nevažne, zašto bi se on pri nekoj tvrdnji oslanjao na činjenice, kad vjernici moraju doći u Ostrog i Cetinjski manastir, on ima monopol nad crkvenim objektima koje su Crnogorci gradili i branili, pa može vjernicima koji mu pośećuju crkvene objekte bilo što pričati, moraju ga ćutke slušati.

Uostalom, mitropolit Amfilohije je davno kazao da on tvrdnje i ne iznosi na osnovu činjenica. Za list "Pokret" 24. jula 1991, kad mu je novinar rekao da su neki ljudi iznijeli činjenice da je Crnogorska crkva bila autokefalna, odbrusio je: "Utoliko gore po činjenice"! (link)

Eto, možemo iznositi tvrdnje i bez činjenica, samo na osnovu fantaziranja, smatra mitropolit Amfilohije  i "može mu bit", jer on zna da mu bogobojažljivi vjernici moraju doći u Ostrog i Cetinjski manastir, a tamo je on BOG, a Bogu činjenice nijesu potrebne, bar ovom monoteističkom Bogu nijesu potrebne.

Dośetka da Crnogorska crkva nije bila autokefalna je jednako istinita kao kad bi neko za 200 godina, u nekom pretumbanom svijetu, svijetu bez mnogih današnjih država, kad bi neko tvrdio da Kostarika, Lihtenštajn, Andora... nijesu bile države, jer nijesu imale vojske. Svaka država ima vojsku, pa neki sofista može da ustvrdi da pomenute države nijesu države, jer nemaju vojsku. Takođe neko, ili sada ili jednog dana u budućnosti može da ustvrdi da da Velika Britanija nije država, jer nema formalni Ustav, kao što ga nema ni Saudijska Arabija. Prema tome, prema sudu sofističkog sveštenstva SPC u Crnoj Gori, ni V. Britanija ni S. Arabija nijesu države, jer svaka država ima Ustav, koja nema - to nije država. Eto tako logicira sveštenstvo SPC u Crnoj Gori. Dovoljno je da sveštenstvo SPC u Crnoj Gori kaže 50 puta da Kostarika, Andora, Saudi Arabija, Velika Britanija nijesu države, iz razloga koje sam naveo, i za njima će to početi da ponavlja i njihovo vjerno "stado".

Crnogorska pravoslavna crkva je do 1918. godine bila autokefalna iz jednog jednostavnog i glavnog razloga - druge su je crkve priznavale kao autokefalnu i onaj ko tvrdi da Crnogorska crkva nije bila autokefalna, taj zapravo smatra da su svi Srbi, Rusi, Grci... koji su priznavali Crnogorsku crkvu - bili imbecili. Ne priznavajući 1000 dokumenata koji govore da je Crnogorska crkva bila autokefalna - sveštenstvo SPC nam  poručuje - "sve su to bile neznalice, naše tumačenje istorije je jedino valjano."

Novi sofizam: Posljednjih godina objavljuje se u mitropoliji na Cetinju novi sofizam, koji možemo sažeti u onome što je vladika Amfilohije Radović rekao za Sputnik, prije nekoliko dana: "Mitropolija je rodila Crnu Goru. . .  Srpska pravoslavna crkva kojoj ova Mitropolija pripada osam vekova." (link)

I tako je Srpska crkva stvorila Crnu Goru i Crnogorce?! Možete li da pojmite razmjere ove besmislice, Srpska crkva je navodno vjekovima gajila crnogorsko narodno ime i ime države - Crna Gora?!

Ali eto, nakon što je vjekovima njegovala i jačala crnogorsko ime, sada je SPC to prestala (zašto?), i sad se svim silama bori da obriše crnogorsko narodno ime, a uz to da jednom i obriše samo ime države Crne Gore.

Mitropolit Amfilohije je kao đetić, protiv njegove volje, odveden u beogradsku bogosloviju i tamo je temeljito posrbljen, ja pretpostavljam da je jedina "istorijska" knjiga koja mu je o Crnoj Gori bila dostupna bio Njegošev Gorski vijenac, eventualno i Ogledalo srpsko.

Zato je i moguće da je on 1989. dao izjavu koju nam prikazuje Novak Adžić: “U beogradskim ‘Književnim novinama’ 1989. godine, još kada je bio episkop banatski, govorio je: ‘U istoriji nikad nije postojao crnogorski narod’…” (Novak Adžić, Prilozi za biografiju Amfilohija Radovića, Portal Analitika, 24. mart 2010)

Da li su mitropoliti i dinasti Petrovići govorili besmislice? Tako je vladika Amfilohije ustvrdio da crnogorskog naroda nikada nije bilo, a vladika Vasilije Petrović je prije dva i po vijeka Crnu Goru tretirao kao etničko biće, kao neki etnički organizam, pisao je: “Crna Gora je jedan opšti zbor naroda.” (Božidar Šekularac, Crnogorski anali ili Cetinjski ljetopis, Cetinje, 1996, strana 127).

- Petar I Petrović Njegoš ili Sv. Petar Cetinjski, je iz Minska, 6. decembra 1785. godine, pisao: "Pomenutijem narodom crnogorskim već od trista godina, poslije posljednjega knjaza crnogorskoga Đorđa Crnojevića. . . starao se je ne samo ugasiti u ovijeh ljudi plamen ljubavi k Rusiji no i svemu narodu slaveno-ilirskomu napisati u srcu da drukčije misli o bratskoj Rusiji." (Petar I Petrović, Djela, CID, Podgorica, 1999, strane 264 i 266)

Očigledno, on narod na zapadnom Balkanu naziva slaveno-ilirski, Simo Sarajlija je tek 42 godine kasnije stigao na Cetinje da nepismene Crnogorce (Petar I je imao već oko 80 godina), pouči - da su Srbi.

- Petar I carigradskom patrijarhu Gligoriju, 10. marta 1798. godine: "U ovakvome istinitome i tačnom smislu od imena moga, i od imena svoga naroda crnogorskoga dostavljam do znanja vašoj svetosti da pomenutoga Dimitrija Vujića crnogorski narod nije nikada priznavao ni priznao za svoga zapovjednika, niti ima namjere priznati ga." (str 327, ista knjiga) 

Da li će sofisti iz cetinjske mitropolije SPC, ikada svom "stadu" pokazati ovo pismo? Naravno da neće, đe će pokazati pismo u kom Sv. Petar Cetinjski Vaseljenskoj patrijaršiji piše o crnogorskom narodu, istoj onoj patrijaršiji koja daje tomos za autokefalnost. Kako pokazati vjernicima SPC ovo pismo, kad SPC iste vjernike i istu Vaseljensku patrijaršiju ubjeđuje da crnogorski narod - ne postoji.

- Karađorđu 20. jula 1806. godine, Petar I piše: "...budući da su Francuzi postali neprijatelji cijeloga svijeta, prevarivši mnoge narode, osramotivši ih i unesrećiše, i sada su do naših slovenskih naroda došli. Daj Bože da oni svuda u našem narodu nađu, kako ime slovensko, tako i duh muškosti, hrabrosti, istomišljenja starih Slovena, i da naši narodi obnove tu slavu, koja im je uvijek priličila, i koju im ja svima i od sveg srca i duše želim." (str 400, ista knjiga)

Naši narodi, nijesmo isti narod - i to piše Karađorđu. Još ovđe kaže da smo Sloveni, a ne Srbi. Možete li da pojmite da vladika Amfilohije piše Vučiću "naši narodi"?

- Petar I Petrović Njegoš je 1815. godine pisao kapetanu kotorskog okruga De Supeu: "Budući da neke familije iz Crne Gore žele bit preseljene u kraljevstvo napolitansko, u kojemu neki njihovi glavari nazad 15 godištah naročno hodili i našli mjesta za svoje i svojih seljan prebivanije, no ne želeći da one budu izvan Rosije u podanstvu u nijednu stranu drugoga carstva, nako u državu vašega dvora, pod kojim milioni naše braće iliričeske nacije uživaju sva čelovječeska prava i pod skiptrom onim blagopospješno cvjetaju i blagodenstvuju." (str 482, ista knjiga)

Karađorđu je pisao o Slovenima (ne i o Srbima), a 1815. cjelokupnu naciju na zapadnom Balkanu naziva - ilirska. Ako bi morali da uzmemo neki zajednički naziv za Srbe, Hrvate, Bošnjake i Crnogorce ispravan bi bio baš ovaj koji je Petar I naveo - ilirska nacija. Ja sam bezbroj puta u mojim tekstovima naveo da smo mi na zapadnom Balkanu jezički Sloveni, ali smo po porijeklu starośedioci Balkana, isti oni ljudi koje su Rimljani zbirno - Ilirima nazivali. Evo, to je prije 214 godina bio i stav Petra I Petrovića Njegoša. Zabunio se, reći će sofisti iz mitropolije SPC, svi su neprestano bili u konfuziji, smušeni i smeteni, kompletna istorija ne važi, sem poezije koja je nastala poslije dolaska u C. Goru Sima Sarajlije. Istorija nije istorija, poezija je istorija, poručuje nam sofistička škola koja se ugnijezdila u crnogorskim manastirima.

- Petar I je 20. maja 1817. godine, ovako pisao ruskom caru: "Uzdisaje moje s narodom crnogorskim pastirstvu mome povjerenog imao sam sreću vašemu imperatorskom veličestvu. . .  Krv je naroda crnogorskog tako čista, kao što mu je i duša vedra." (ista knjiga, str 507)

- Petar I Savu Plamencu: "U prošasti utornik dođoše tri uskoka, koji su uskočili u Srbiju, i donesoše mi ova pisma od našeg O.... i od Miloša Obrenovića, koja vi šiljem, da vidite, što pišu. . . da se narod slavenski nikad oslobodi, ni da se mi i Srblji sastanemo.  19 apr." (ista knjiga, str 446)

Možete li zamisliti da Amfilohije Radović nekad kaže "mi i Srbi", da razdvoji Crnogorce i Srbe?

- Jeremiji Gagiću Petar I piše 5. marta 1826. godine, Simo Sarajlija još nije stigao u Crnu Goru (tek sljedeće, 1827. godine): "Za tisjaču červonih mojega i narodnoga pensiona i za 99 mojih osobnih, također ispolučeniji pomjanutoj posilki prepovodim raspiski, mene je udivitelno što ova tisuća cekinah ne ide pravo cernogorskomu, nego slavenoserbskomu narodu. Može bit neka pulitičeska pričina tomu." (str 656, ista knjiga)

Čudi se što 1000 cekina ne ide crnogorskom, nego ide slavenoserbskom narodu. A mitropolit Amfilohije je 1989. rekao, poslije nekih 40 godina života van Crne Gore - da crnogorski narod nikad nije postojao.

- Petar I Brđanima, 23. II 1800. godine: "Znate, kako sam vama i svijema Crnogorcima vazda i na svako mjesto govorio, moleći svakoga i zaklinući da u mir i slogu među sobom živite. . . Zaboravio sam i moju dušu i moje zdravlje, a prijenuo za vas i za drugu braću Crnogorce. . .  Ovo ja ne govorim samo vama Brđanima nego i svijema Crnogorcima jednako..." (str 19 i 20, ista knjiga)

- Petar Jeremiji Gagiću, 31. maja 1828. godine: "K tome je neki dan spužskij komendant javno govorio Brđanima i ostalijem Crnogorcima, koji su se tu na pazar desili..." (ista knjiga, str 687)

Kaže "Brđanima i ostalijem Crnogorcima", ako bi danas napisali "Šumadincima i ostalim Srbima", da li bi bilo nešto nejasno i čudno? Srpska crkva i istoričari koje ona pośeduje, često govore kako su Crnogorci i Brđani bili nešto različito, međutim, iz ovih rečenica Petra I vidimo da je i to izmišljotina. Petar I Petrović Njegoš je u v i j e k Crnogorce i Brđane smatrao za jedan narod, uvijek.

- Petar I glavarima, 19. avgusta 1828. godine: "Ja krepku u Boga uzdanicu imam, da ćemo... generala Manuilova rodom Srbina i sina ... s vojskom u Srbiju, pak i u Bosnu i Hercegovinu; ... pa neka paze Crnogorci i Brđani u kakvo će ... ostati ratujući jedni s drugijem i kako će se pred Rusima i pred Srbima prikazati." (ista knjiga, str 213)

Možete li zamisliti da vladika Amfilohije danas kaže - "kako će se Crnogorci pred Srbima pokazati"?

-  Po­vo­dom do­la­ska Si­me Sa­raj­li­je na Ce­ti­nje Petar I Petrović Njegoš je Je­re­mi­ji Ga­gi­ću 1827. go­di­ne, pisao: ”Ja ne znam bi li se ika­kav dru­gi Ser­bin so­gla­sio ži­vje­ti u Cer­noj Go­ri, ka­ko što je naš lju­ba­zni Mi­lu­ti­no­vić so­gla­san.” (prof. dr Ra­do­man Jo­va­no­vić, Isto­ri­ja Cr­ne Go­re Si­me Mi­lu­ti­no­vi­ća Sarajlije, portal rastko.rs)

Pre­ma to­me, je­di­ni Sr­bin u Cr­noj Go­ri 1827. godine, bio je Si­ma Sa­raj­li­ja. Ta­ko kaže Sv. Pe­tar Ce­tinj­ski.

Posrbljavanje, primarna djelatnost SPC u Crnoj Gori: Kad se mitropolit Amfilohije poslije više decenija vratio u Crnu Goru, njemu je zadatak svih zadataka bio da posrbi Crnogorce. Ja mislim da se varaju oni koji misle da je mitropolit o Crnogorcima kao "komunističkim kopiladima", kao o "debelocrevnom narodu", narodu "muvlje pameti", "volovima" govorio iz neke strasti, iz mržnje. O ne, on je to sve promišljeno i trezveno govorio, jer da bi neke ljude nagovorio da promijene nacionalnost moraš o toj nacionalnosti za koju želiš da bude zamijenjena da negativno govoriš.

Pa kako vladika Amfilohije može pozitivno da govori o Crnogorcima, a da ih nagovori da pređu u Srbe?? Je li moguće da on npr govori - "Crnogorci su dobar narod, pošten, hrabar, tradicionalan, uman..." i slično, a da pri tom od istih Crnogoraca traži da se izjašnjavaju kao Srbi. Pa sami Crnogorci bi mu rekli - "a što da mijenjamo nacionalnost, kad smatraš da ime Crnogorac vrijedi?" Tako da je nemoguće da Amfilohije govori pozitivno o Crnogorcima, jer ne može sam spoticati svoj jedini životni cilj - posrbljavanje Crne Gore.

Pokazao sam samo neke iskaze Petra I, i ovih iskaza o crnogorskom narodu kod Petrovića i njihovih savremenika, ima bezbroj, možda jednom šire prikažem pomene crnogorskog naroda kroz istoriju.

SPC stvarala Crnu Goru - to je vic:  Šaljivi je sofizam - kako je Srpska crkva stvorila Crnu Goru i Crnogorce. Da je na Cetinju vjekovima djelovala Srpska crkva ta crkva ni u bunilu ne bi njegovala i snažila crnogorsko narodno i državno ime. Pa ne bi valjda ti veliki "Srbi" koji su vladali na Cetinju bili tako glupi da svoj narod zovu Crnogorcima, a državu Crna Gora, da ukorijene nesrpsko ime? Složićemo se da bi bili dovoljno pametni (da su bili Srbi), da umjesto hiljada napisanih sintagmi "crnogorski narod" stavljaju "srpski narod" i da na svakom mjestu đe su napisali - Crnogorci, napišu - Srbi.

Petrovići i njihovi savremenici su hiljadama puta izrekli sintagmu "crnogorski narod", a mitropolit Amfilohije nikad, i još tvrdi da crnogorski narod nikad nije ni postojao.

Ne postoje nikakve činjenice i nikakvi argumenti sa kojima može raspolagati - u C. Gori nekanonska crkva kao što je Srpska crkva, crkva kojoj je śedište u Beogradu.

Skoro sve pravoslavne države imaju svoje autokefalne crkve: Rusija, Bugarska, Rumunija, Grčka, Kipar, Srbija, Ukrajina... kanoni svetih otaca su to odredili prije mnogo vjekova, i ti kanoni su osmišljeni da ne bi dolazilo do sukoba među pravoslavnim narodima.

Mitropolit Amfilohije nije nasljednik mitropolita Sv. Petra Cetinjskog, već je mitropolit Amfilohije nasljednik Joanikija Lipovca koji je dočekao Talijane u aprilu 1941. i koji je prisustvovao Petrovdanskom saboru, 12. jula 1941. godine. Uostalom, mitropolit Amfilohije je Lipovca i za sveca proglasio i tako mu ukazao maksimalno poštovanje.

Petroviće su birali isključivo Crnogorci, a vladike u Crnoj Gori danas biraju Kačavenda, Atanasije Jeftić, Filaret Mićević, Pahomije Gačić...

Argumenti kojima barata Srpska crkva u vezi sa svojim statusom u Crnoj Gori, su bezvrijedni, sofistika.