Superiornost ženskog liderstva: Bivši američki predsjednik, Barak Obama, ocijenio je nedavno da su žene bolji lideri od muškaraca i da bi svijet bio bolje mjesto kad bi one njime upravljale.
„Apsolutno sam uvjeren da bismo za dvije godine, ako bi žene vodile svaku državu na svijetu, vidjeli značajan napredak na svakom polju“, rekao je Obama u govoru koji je održao u Singapuru.
On je, između ostalog, kazao i da većina problema na svijetu potiče obično od „starih muškaraca“ koji drže pozicije moći.
„Vjerujem u lidere koji se povuku kad dođe vrijeme. Za političke lidere važno je da se podsjete da su tu da obave posao, ali ne doživotno, i da nisu tu da na svojoj moći grade osjećaj vlastite važnosti“, istakao je Obama.
Koliko bi se političara u našoj državi, pogotovo onih moćnijih, saglasilo s ocjenama bivšeg predsjednika SAD-a? Politička realnost nam govori: deklarativno – većina; u praksi – malo ko. Odgovor na pitanje zašto je tako, priča je o položaju i ulozi žena u crnogorskoj politici.
Biraju, ali nisu birane: Predstavnice Ženske političke mreže (ŽPM), Snežana Jonica (bivša poslanica SNP-a i predsjednica novoformiranih Socijalista Crne Gore) i Nada Drobnjak (poslanica DPS-a i predsjednica Odbora za rodnu ravnopravnost) smatraju da je nedovoljno žena u Crnoj Gori na mjestima odlučivanja. Najbolji pokazatelj njihovog položaja je, prema riječima Jonice, nesrazmjera između ostvarivanja prava da biraju i prava da budu birane. Iako je, kaže, procenat žena u biračkom spisku veći od 50 odsto, među izabranima, na mjestima odlučivanja, nalazi se duplo manje njih.
„I pored dvije izmjene izbornog zakona i svih deklarativno iskazanih namjera, očigledan je nedostatak političke volje da žene zaista budu ravnomjerno zastupljene na mjestima odlučivanja. Žena je značajno manje u rukovodećim partijskim strukturama, nije ih dovoljno u Skupštini, ni u Vladi, ni na čelu opština, ni skupština opština, u upravnim odborima... što govori o nepobitnoj činjenici da je sfera politike i odlučivanja još uvijek dobro čuvana ʼmuška arenaʼ, više od sedam decenija nakon što su žene dobile pravo glasa u Crnoj Gori“, ističe Jonica za Portal Analitika.
Podsjećajući da je u Skupštini Crne Gore trenutno 29,63 odsto žena, te da ih do aktuelnog saziva nikad nije bilo preko 22 odsto, Nada Drobnjak kaže da se mora konstatovati taj porast, ali da, kad taj broj uporedimo s brojem žena u populaciji, brojem obrazovanih, ambicioznih, kompetentnih žena... onda je, prema njenim riječima, jedini zaključak da su žene podzastupljene na poslaničkim pozicijama.
„Takođe, treba govoriti i o moći koje imaju, a koja je sasvim sigurno još manja u odnosu na muškarce u Crnoj Gori“, ukazuje ona.
Podsjetimo, rezultati istraživanja Interparlamentarne unije (IPU), objavljeni u martu ove godine, pokazuju da je najviše žena u sjevernomakedonskom Sobranju, 38,3 odsto, i Srbiji, 37,7 odsto. U Albaniji je 29,3 odsto žena u parlamentu, u BiH 21,4, a u Hrvatskoj tek 20,5 odsto.
Borba za moć: Drobnjak smatra da je najveća odgovornost za položaj žena u politici – na partijama.
„One postaju svjesne vrijednosti koje žene nose i daju im sve više prostora. No, neophodno je još puno raditi na tom polju. Zato je važno i dalje jačati ženske grupe unutar partija, kao interesno organizovanih grupa za zastupanje ženskih ljudskih prava, a ne kao humanitarnih organizacija. Za žene u politici važan je i proces izmjena izbornog zakonodavstva, jer će najavljeno povećanje kvote za manje zastupljeni pol na 40 odsto i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za rad ženskih grupa unutar partija, sasvim sigurno dovesti do uravnoteženijeg predstavljanja žena i njihovih interesa“, ocjenjuje naša sagovornica.
Drobnjak navodi da su vrata za ulazak naših žena na političku scenu odškrinuta onda kad su dobile pravo glasa.
„Kažem odškrinuta, jer toliko dugo traje put do 29 odsto učešća u skupštinskom sazivu, i sigurno je da taj proces treba ubrzati. Danas imamo emancipovane, slobodne, politički izgrađene i društveno aktivne žene koje daju doprinos izgradnji društva, ali njima pripada veći dio kolača moći nego što ga imaju. Nijedno društvo ne može reći da je demokratsko ako u njegovom razvoju žene ne daju značajan doprinos“, naglašava ona.
Slično mišljenje, a koje je još više na tragu gorepomenutog Obaminog, ima i Jonica.
„Jedan od mojih odgovora na pitanje šta se dobija s više žena u politici – osim stalnog podsjećanja da je to pravo koje ženama pripada, a ne koje im se daje – je: da je više žena u politici, bilo bi više konsenzusa, riješenih problema i političke kulture“, objašnjava ona, ilustrujući svoju tvrdnju činjenicom da su se predstavnice 16 partija vlasti i opozicije u, kako kaže, vrijeme najdubljih političkih podjela u Crnoj Gori, udružile u ŽPM-u.
„Pokazale smo da je moguć dogovor između vlasti i opozicije, kad je djelovalo da je nemoguć i razgovor“, podvlači Jonica.
(Ne)zreli za premijerku/predsjednicu: Finska je početkom mjeseca dobila najmlađu premijerku na svijetu. Sana Marin (34), prenose svjetski mediji, treća je dama na premijerskoj funkciji u toj državi, u kojoj su sada na čelu svih pet stranaka u parlamentu žene, od kojih su čak tri mlađe od Marin. No, za potrebe ovog teksta nije nužno navoditi primjer Finske; dovoljno je pogledati u komšiluk. U Srbiji su Ana Brnabić i Maja Gojković na čelu vlade i skupštine; Kolinda Grabar Kitarović u Hrvatskoj bori se za drugi predsjednički mandat; Željka Cvijanović je predsjednica Republike Srpske... Da li je i crnogorsko društvo, nakon prošlogodišnje predsjedničke kandidature Draginje Vuksanović Stanković, konačno zrelo da dobije premijerku ili predsjednicu.
Jonica smatra da žene u našem društvu imaju kapaciteta da budu na svim ključnim funkcijama.
„Da li društvo ima kapaciteta da pokaže da je dovoljno zrelo za to, vrijeme će pokazati. Da li smo dorasli evropskim standardima i primjerima, pokazaćemo upravo ovim. Često se, kad treba unaprijediti položaj žena u političkoj, ekonomskoj ili nekoj drugoj sferi, kaže: ʼNije sad trenutak za toʼ. Moja poruka je da je posljednji momenat da Crna Gora shvati da mora koristiti potencijal i znanje čitavog društva; da ne može biti lider evropskih integracija u regionu, a biti na začelju tih zemalja po broju žena na mjestima odlučivanja“, upozorava sagovornica Portala Analitika.
Drobnjak, s druge strane, navodi da su partije lijeve orijentacije u najvećoj mjeri doprinijele većoj političkoj participaciji žena i promovisanju rodne ravnopravnosti.
„Finska je dobar primjer za to, ali i druge nordijske države. A kako može kod njih, tako može i u drugim državama. Znači – može i kod nas“, uvjerena je ona.
Crna Gora, prema njenom mišljenju, ima relativno dobar zakonodavni okvir koji omogućava unaprjeđenje položaja žena u politici.
„No, iako postoji prostor za njegovo poboljšanje, mislim da je važnije primjenjivati pozitivno pravo na pravi način. Osim toga, neophodno je nastaviti obrazovanje i osnaživanje žena, ali i muškaraca kako bi u pravom smislu podržavali proces. Ženske grupe u partijama moraju unaprijediti svoj rad, međusobnu saradnju i saradnju s civilnim društvom. Žene iz akademske zajednice, sindikata, ekonomije, medija i nevladinih organizacija, umrežene sa ženama u politici, unaprijediće položaj žene u društvu, a samim tim i žene u politici“, zaključuje Drobnjak.
