Na imanju ,,Naša bašta“ kojim gazduje kompanija Voli na Šasu zatekli smo radnu atmosferu. Upravo se završava zimska berba i sade nove kulture. Bere se zelena salata, puterica kristalka, nedavno je završena berba spanaća, raštan prije 20 dana, a na ljeto u 74 plastenika radiće i do 200 sezonaca. Na imanju se poštuje distanca, nose se maske, korone nema. Jedni beru, drugi pakuju, treći vagaju. U Volijev kamion utovara se svježe povrće i direktno odvozi na police marketa. Plan je da se ove godine isporuči 2.200 tona sa 60 hektara zemljišta.
Sve je počelo 2018. godine kada je ovdje bila močvara i šuma i niko nije vjerovao da će domaće proizvode sa ovog imanja imati priliku da konzumira cijela Crna Gora. Proizvodnja se povećava svake godine, kao i broj radnika, a svi proizvodi se prodaju. Do sada je uloženo više od tri miliona eura i investicija se svakodnevno povećava. Stižu nove sadnice, povećava se broj kultura, a razmišlja se i o preradi, proizvodnji sokova, sušenju voća, lovora kojeg ima svuda okolo…
Početak
Direktor agrobiznis sektora u kompaniji ,,Voli“ Jaroslav Stupavski koji upravlja ovim gazdinstvom najavljuje i da se razmatra i prerada proizvoda posebno divljeg nara, kojeg su posadili u velikom broju. U početku kaže nijesu mogli da nađu radnike, a sada zapošljavaju i 170 sezonaca na dnevnom nivuo od jula do kraja avgusta.
"Kada smo počeli ovaj projekat 2018. godine gledali su me kao čudaka, koji hoda u čizmama jer je ovdje bila močvara i šuma. Niko nije vjerovao u uspjeh. Imao sam viziju i novac, ali svakako ne bih uspio i teško bi sve profunkcionisalo da ne postoji tim koji doživljavam kao veliku sportsku ekipu", kazao je Stupavski.
Nije sumnjao u uspjeh. Uz manje i veće muke došli su do projektovanog.
"Uvodimo automatizaciju. Sve je ispalo bolje nego što sam u startu zamišljao. Imamo još malo muke sa korovima, jer se ovo zemljište nije obrađivalo 30 godina", kazao je Stupavski.
Navodi i da im pandemija nije ništa poremetila jer su se dobro organizovali.
"Iz jedne kulture smo prešli u drugu, neku smo i dodali. Neke smo izbacili poput karfiola, brokolija jer nam prebrzo sazrijevaju ali ubacujemo neke koje nijesmo planirali", kaže Stupavski.
A na imanju sada imaju 17 stalno zaposlenih i osim ljeta svaki dan po 40 sezonaca.
"Ovdje ljudi nijesu imali iskustva sa stalnim zaposlenjem. Radili su sezonski na plaži, pomalo zimi, a mi smo svojim dolaskom to poremetili. U startu sam imao veliki problem da objasnim šta znači stalno zaposlenje. Teško im je bilo objasniti da se porez plaća, da imaju socijalno osiguranje. Imali smo sezonsku radnu snagu iz Albanije, međutim prošle godine usljed pandemije i zatvaranje granice dogodilo se da dva dana nemamo radnika", naglašava Stupavski dodajući da su tada počeli da angažuju ljude iz Crne Gore koji su gubili posao u hotelima, restoranima, kafićima…
"Počeli su da dolaze, kao i iz okruženja tako da smo prošlo ljeto imali nekim danima i 180 radnika. Nakon toga dolazi jesenje zatišje, ali uglavnom svaki dan imamo do 45 zaposlenih. Evo sada kada je počela sadnja rasada u plasteniku 45 sezonaca nam dolaze plus naših 17 stalno zaposlenih", kazao je Stupavski i očekuje da će za nastupajuće ljeto imati dana za koje će im trebati i 200 radnika.
Direktor imanja Voli na Šasu Savo Đurašić kazao je da upravo u ,,Našoj bašti“ imaju završetak zimske berbe.
"Završili smo berbu spanaća, pred kraj je berba zimske salate, puterice i kristalke, tako da zaokružujemo zimski program i prelazimo na proljećnu i ljetnju kulturu. Zasadili smo pola od planiranog paradajza, kompletan krastavac, pola planirane paprike i počeli normalno zasad ljetnje kulture blitve. Dalje imamo u planu da radimo krompir koji smo zasadili na 2,5 hektara. U planu je tikvica, pipun, koji smo radili prošle godine, kao i sadnja patlidžana na jednom hektaru za nekih desetak dana", kazao je Đurašić.
Foto: Dobrilo Malidžan/Pobjeda
Ono što smatra karakterističnim je mini lubenica koju su prvi put sadili prošle godine i koju niko nije radio u Crnoj Gori a pokazala se kao kvalitetan proizvod i imala dobar odjek kod potrošača.
"I ove godine smo odlučili da samo sadimo mini lubenicu od tri do pet kilograma da bismo ostavili prostora domaćim proizvođačima da rade klasične lubenice do 15 kilograma", objašnjava Đurašić.
Planovi
Pored osam hektara mandarine koje su posadili, naglašava on, posadili su i dvije i po do tri hiljade divljeg i 250 pitomog barskog šipka.
"U planu je da proširimo i dalje te kulture i da se proširimo u voćnom dijelu. U planu je i sadnja 400 komada trešanja, 300 komada smokava. Ići ćemo u većini na autohtonu domaću sortu, ali ne bježimo od kvalitetnih sorti koje su poznate na našem tržištu a koje su sa strane. U planu je da posadimo i 1.500 komada pitomog šipka i negdje oko 100 do 150 komada iglica ili zinzula. To je okviran plan za ovu godinu", kazao je Đurašić s tim da, kako dodaje, sadnja tikvice, paprike, krastavca, paradajza, blitve, bijelog i porog luka, pipuna, lubenice treba da se završi do polovine juna sukcesivno zavisno od plana kako ne bi ,,zatrpali“ tržište i nanijli sebi štetu u jednom dijelu.
A sve što se proizvede na ovom imanju se i proda.
"Svakako dio proizvoda ide našem horeka lancu. Voli ima izuzetno razvijen taj lanac. Snabdijevamo na Crnogorskom primorju veliki dio hotela i restorana", kazao je Đurašić.
Ove godine su izvezli od zimskih kultura i dva šlepera salate na tržište Srbije.
Foto: Dobrilo Malidžan/Pobjeda
"Naša je prednost što se plastenici griju na suncu a u Srbiji se koristi eksterna energija. I na taj način dobijamo jeftiniji roizvod", kaže Đurašić.
Stupavski objašnjava da su još u avgustu prošle godine napravili plan sadnje za svaki plastenik pojedinačno, šta gdje dolazi, koliko dolazi, kada sade i na osnovu iskustva koliko im dana treba za berbu.
"Na taj način projektujemo kada i koja količina kulture izlazi da opet ne dođe u istom periodu. S druge strane ne smijemo da ugrozimo domaće poljoprivredne proizvođače", kazao je Stupavski.
Navodi primjer sadnje rukole koja je visokoprofitna kulturu ali mu je rečeno, da je već proizvode u Danilovgradu.
"Krompira možemo da sadimo samo na 10 do 12 hektara, ostalo imamo domaće proizvođače što iz Zete što iz okoline Danilograda itd. Prvi put u ovoj sezoni napravljen je dobar plan za sve. Sve što se proizvodi to se sve proda što u našem što u horeka lancu. Imamo brend ,,Naša bašta“ i u našu ambalažu sve ide u lancu Volija. Ostalo se pakuje u bijele kutije i ide za druge markete", objašnjava Stupavski.
Dodaje da je prošle godine ubrano na 1.150 tona raznih kultura, a da će ove godine biti i više. Planiraju i širenje projekta.
"Ova priča strateški ovako nije bila planirana. Planirali smo samo da ,,uđemo“ u divlji šipak i mandarine, međutim kroz obradu nailazimo na djelove zemljišta gdje su stijene, i onda smo odlučili da pojačamo program. Vjerovatno ćemo se sljedeće godine, a možda i ove proširiti uz neke žbunaste kulture, borovnice i aronije", kazao je Stupavski naglašavajući da će posebnu pažnju obratiti na divlji šipak.
Proizvodnja
"Naš ugovor zakupa ovog zemljišta je 15 plus 15 godina, a da bi nastavili moramo da imamo proizvodni program. Šta će biti u tom programu još smo na klackalici. Da li će to biti proizvodnja ajvara koji smo testirali prošle godine, cijeđeni sokovi… Ništa nema zdravije od divljeg šipka, a ovdje ga ima gdje god se okrenete. Ući ćemo sigurno u proizvodnju soka i radićemo otkup jer nemamo dovoljno", najavljuje Stupavski.
Imaju kaže još dosta toga u prirodi.
"Lovor je prisutan svugdje oko nas. To je nešto što ćemo uvrstiti u dodatni program. A planiramo sušiti na prirodan način. Neću sigurno postavljati sušilice da bih sušio smokve, sušiću ih prirodno, to naše komšije rade i to daje dodatnu vrijednost", kazao je Stupavski.
Foto: Dobrilo Malidžan/Pobjeda
Sušeno voće još nijesu počeli da rade, ali su započeli otkupe.
"Prošle godine smo oktupili blizu dvije tone suvih smokava. Ovaj centar je zamišljen i kao otkupni centar. Radili smo ljetos oktup lubenice, barskog šipka, smokve, japanske jabuke, porog luka, dijela blitve, spanaća i po potrebi kada nema dovoljno kod nas. Za dvije godine će narod oko nas shvatiti da uz neke obaveze, ugovore što bi nam mogao isporučivati i organizovati jednu malu kooperaciju - zadrugu. To nedostaje Crnoj Gori. Vjerovatno ćemo i finansirati dio rasada, đubriva i to će morati da zaživi", kazao je Stupavski.
Ovo je agrarna revolucija i, kako tvrdi, pored turizma možda čak i veći potencijal Crna Gora ima u poljoprivredi.
"Idemo u nove pobjede i nema stajanja. Samo naprijed. Kad nam postane ovdje tijesno moramo godinu prije toga da bacimo akcenat na naše komšije da oni prošire proizvodnju", poručio je na kraju Stupavski.
Alaj: Bilo je muke koliko hoćeš
Postavku sistema za navodnjavanje, održavanje, nadgledanje svih radova vodi Škeljzen Alaj. A počeo je kao sezonac janaura 2018. godine čisteći zemljište. Tada nije vjerovao da će biti bilo kakve proizvodnje.
"Tu je bila šuma, kanali… nijesu mogle ni ptice da prođu. Muke koliko hoćeš. Fala bogu završili smo to, poslije četiri - pet mjeseci. Počeli smo da pravimo plastenike. Posadili prvo tikvice i cijelo ljeto ih brali", kaže Alaj dodajući da su počeli sa osam plastenika i da je bilo dosta muke, kiše, poplave udari vjetra…
"Onda smo počeli kopanje bunara, postavljanje sistema. Imamo šest iskopanih, uvezanih u ciklični prsten, sa sistemom ventila. Vode ima dovoljno", kaže Alaj koji je prije ovog imanja svake godine išao u Italiju da radi sezonski, ali sada je dobio posao za stalno i ne ide nigdje. Tvrdi da ima posla za svakog ko hoće da radi.
Počeo od lopate, sada ,,vodi“ 150 sezonaca
Ljatif Taipi bio je među prvim sezoncima koji su čistili imanje, sada vodi računa o radnicima, nekad i o 150.
"Zajedno smo počeli na lopatu, pa dalje. Sad sam poslovođa za sve radnike. Zadovoljan sam što je ovo otvoreno, da rade ljudi. Rade dosta iz naše komune i Ulcinja, malo iz Bara. Za sada ima 60 radnika tokom cijele godine, a na ljeto će trebati 120 do 150. Pitamo stalno iz okoline ko hoće da radi. Oni ovaj posao rade i kod kuće, i onda znaju, imaju iskustvo", tvrdi Taipi.
U toku godine tri i po berbe po plasteniku
Stupavski objašnjava da po plasteniku u toku godinu imaju tri i po berbe u prosjeku.
"Poštujemo agronomska pravila i stalno mijenjamo kulture. Prošle godine na prvom polju bio je krastavac, ove godine je paradajz, tamo gdje je bio paradajz tamo je paprika i tako", ističe Stupavski.
Anketa
Ivan Bukumirović
Počeo sam juna prošle godine sa nekoliko radnika iz Volija. Naša ekipa je došla na ispomoć ovdje. Bili zadovoljni uslovima i ostali smo u Našu baštu. Što tiče grupe za sada sam prezadovoljan. Tokom cijele godine svaki dan dolazim iz Sutomora. Već sam 11 godina u Voliju a bio sam šanker pet godina. Ovdje sam zadovoljan šefovima i kolegama koji su sa mnom.
Milihaja Holović
Ovdje sam iz Vladimira. Prezadovoljna sam i ovdje radim evo već dve i po godine, svaki dan osim nedjelje. Ima ih dosta i iz mog komšiluka. Bude napornih dana. Nije lako raditi na plus 40 stepeni u toku ljeta, ali smo zadovoljni i sa šefovima i sa grupom. Žao mi je samo što ovdje nema mladih ljudi.
