Pandemija korona virusa nije ni prva, vjerovatno ni posljednja koja je pogodila čovječanstvo, ali je već godinu i po dio naših života, tako da se njeni efekti neminovno već odražavaju na mentalno zdravlje, prije svega kroz povećanje anksioznosti, kaže za Portal Analitika psihološkinja Adriana Pejaković.
Ona procjenjuje da ćemo posljedice korone osjetiti tek u periodu koji dolazi. Međutim, već i sada i te kako je primjetan uticaj na mentalno zdravlje ljudi, pa ne čudi povećan broj anksioznih poremećaja.
INFODEMIJA - PRATEĆI PROBLEM
Čovječanstvo se srijeće, kaže Pejaković, prvi put sa pandemijom u doba procvata informatičke ere, pa je njen pratilac i infodemija - izloženost različitim informacijama koje mogu uticati na nas i povećati nivo zabrinutosti ili nas pogrešno obavještavati.
To, kako navodi naša sagovornica, naglašava potrebu praćenja validnih izvora informisanja.
,,Svakodnevno bombardovanje raznim informacijama utiče na nas i naše mentalno zdravlje. Zbog pandemije smo iskusili sasvim opravdana osjećanja - zabrinutosti, stresa, frustracije, depresivnosti i izolacije. Mnogi su izgubili ili doživjeli značajne izmjene u kontaktu sa prijateljima ili čak porodicom. Da ne govorimo o ljudima koji su bili direktno izloženi virusu, kao oboljeli ili preko članova porodice i koji su pretrpjeli gubitke“, kaže Pejaković.
Pandemija korona virusa je uticala na mnoge aspekte naših života. Gdje god se okrenemo, susrijećemo se sa nekom kategorijom stanovništva koja se suočila sa posebnim izazovima vezanim za pandemiju: djeca, trudnice, stariji, omladina, zaposleni u zdravstvu, ugostitelji...
,,Takođe smo i svjedoci zaoštravanja u komunikaciji na društvenim mrežama, što je karaktetistično za situacije povećanog stresa, pa moramo paziti na govor mržnje i iskaljivanje frustracija, upravo jer smo svi pod povećanim stresom. Ukoliko se već nosimo sa problemima mentalnog zdravlja pandemijska situacija ih može pogoršati, što je prilika da potražimo pomoć koja nam treba biti dostupna i u tom smislu se moramo kao država i društvo maksimalno potruditi“, objašnjava Pejaković.
PREPOZNAVANJE, OKIDAČI I TERAPIJA
Prema njenim riječima, blaga anksioznost je normalno osjećanje koje se javlja kada procijenimo da nam je potrebna dodatna priprema, u susret nekoj važnoj situaciji: ispitu, razgovoru za posao, rođenju djeteta...
,,Kada se osjećamo blago anksiozno to je korisno, jer nas pokreće na akciju pripreme. Kada bismo se osjećali sasvim opušteno pred ispit vjerovatno ne bismo dovoljno učili, ali nas anksioznost opominje da se bolje pripremamo. To je ona 'korisna trema'“, pojašnjava Pejaković.
Ipak, dodaje, ukoliko osjećamo preplavljujuću anksioznost i teško nam je da funkcionišemo na dnevnom nivou, a obične situacije za nas predstavljaju izazov, dobro je da potražimo stručnu pomoć, jer je moguće da se radi o anksioznom poremećaju.
Taj poremećaj nastaje kada procijenimo da naše sposobnosti nijesu dovoljne da se nosimo sa životnim izazovima, a okidač za anksioznost je kombinacija genetike, uslova odrastanja i nesvjesnih životnih uvjerenja koja imamo.
,,Djeca koja su rasla u suviše rigidnoj atmosferi uz nedovoljno razumijevanja i koja su često kritikovana od roditelja imaju veće šanse da razviju ovaj poremećaj. Ipak, on se uspješno prevazilazi psihoterapijom uz, po potrebi, korišćenje medikamenata i obavezne konsultacije i praćenje psihijatra. Dakle, psihoterapija i medikamenti kada je potrebno, daju dobre rezultate“, ističe Pejaković.
SOS linija, održavanje edukativnih radionica, predavanja u školi, apeli i edukacija preko medija, razne društvene akcije - korisni su mehanizmi pomoći da se povežemo i prevaziđemo probleme anksioznosti
Ako se osoba duže vrijeme bori sa hroničnom anksioznošću, teško funkcioniše i ne ostvaruje kontakt sa ljudima i osjeća da njen život gubi na kvalitetu može se javiti stručnom licu kako bi zajedno došli do korijena problema i rješenja.
,,Ljudi dođu na psihoterapiju uplašeni i zabrinuti za svoje zdravlje, što je sasvim normalno, a vremenom i radom na sebi često ne samo da riješe problem nego zaista ostvare svoje potencijale i počnu mnogo kvalitetnije i autentičnije da žive“, kazala je Pejaković.
Dodaje da je hronična anksioznost često udružena sa drugim oboljenjima mentalne prirode.
,,Vrlo često je pratilac depresije, fobija, poremećaja ishrane, pa ukoliko se ne liječimo na vrijeme, simptomi se mogu proširiti, a i ako se ne prošire svakako neće sami nestati, pa gubimo na kvalitetu života. Važno da je potražimo pomoć da ne bismo i dalje patili“, kaže ona.
PORADITI NA PREVENCIJI
Prevencija je veoma važna za očuvanje mentalnog zdravlja, kaže naša sagovornica. Zato nam je, ističe ona, potrebna edukacija o tome što su izazovi mentalnog zdravlja, kako brinuti o sebi, gdje i kada možemo naći podršku, kako postaviti zdrave granice u odnosima sa ljudima, učiti o emocionalnoj pismenosti i upravljanju emocijama. Posebno u pandemijskim uslovima koje živimo već godinu i po.
,,Sve su ovo važni aspekti mentalnog zdravlja o kojima moramo voditi računa i prije nego što osjetimo simptome. Zato je važno da osmislimo strategiju na nacionalnom nivou koja će nam pomoći da osnažimo društvo, da podržimo jedni druge, održavamo solidarnost i razumijevanje sa naglaskom i na izazove mentalnog zdravlja i dostupnost centara za pružanje usluga psihološke prirode“, kaže psihološkinja.
Naglašava da su SOS linija, održavanje edukativnih radionica, predavanja u školi, apeli i edukacija preko medija, razne društvene akcije - korisni mehanizmi pomoći da se povežemo i prevaziđemo ove probleme.
„Svačiji je doprinos važan i kad god mislimo da mi ne možemo nešto veliko da uradimo i promijenimo, nijesmo u pravu. Samim tim što vodimo računa o svom mentalnom zdravlju, mi već ostvarujemo pozitivan uticaj, ne samo na sebe, već i na svoje okruženje. Korak po korak, jedan dobar gest za drugim. Na taj način ćemo doživjeti duhovnu i društvenu renesansu“, kaže Pejaković.
KAKO REAGOVATI
Ocjenjuje da je anksioznost jedna od bolesti današnjice, budući da nam je život mnogo brži nego ranije, da često ulazimo u površne odnose, da se isuviše poredimo sa drugima, što izaziva osjećaje nelagode i brige.
„Živimo u kulturi uspjeha, prezentacije moći i izgleda i važno nam je kakve rezultate ostvarujemo. Naravno da ćemo se osjećati zabrinuto gdje se nalazimo na društvenoj ljestvici, ko je sve bolji od nas, kako da i mi to dostignemo. Ovo je posebno opasno za mlade ljudi koji mogu oboljeti od anksioznog poremećaja, depresije i poremećaja u ishrani gajeći previsoka očekivanja od sebe“, ističe Pejaković.
Zato je, dodaje, važno kakve uzore nudimo mladima, koliko se orjentišemo na spoljašnjost i društveni prestiž, da li uživamo u procesupostizanjanečega ili nas zanima - samo rezultat, da li smo pasivni konzumenti ili aktivni stvaraoci.
„Malo zastati, udahnuti, posložiti prioritete, otkriti svoje autentično biće i kako da se povežemo sa sobom i drugima je važno. Na kraju krajeva, pandemija nas je prislilila da se okrenemo sebi i učimo kako da porastemo i iz neprijatnih okolnosti, jer je to moguće, iako je teško“, zaključuje Pejaković.
