Jedan od školskih primjera političke elite u agoniji sopstvenog raspadanja jeste objava rata jednoj drugoj eliti - intelektualnoj. Mi smo je mogli najbliže promatrati na primjeru Miloševićeve Srbije, kada je skoro kompletan intelektualni krug bio na jednoj strani tasa, a na drugoj policijsko-militarno-medijska mašinerija jednog od posljednih velikih evropskih diktatora.
Crnogorska verzija vladajućeg režima u panici nestajanja, koji se autogolom zvani „temeljni ugovor“ našao u zoni masovnog cancelovanja od strane ambasada, na isti način upada u zamku luzerske euforije.
Uzevši u obzir da je ključna razlika između Slobodanove i Dritanove „demokratije“ ta da u prvoj vlast kreira medije, a u drugoj da mediji kreiraju vlast, nije ni čudo da što je glavni urednik takve novine, dakle kingmaker profila, sjeo u uredničku fotelju i proveo sate i sate čitanja kolumni „asimptomatskih nacionalista“. Ili momak potajno uživa u kolumnističkoj sceni „asimptomatskih nacionalista“ (luđu konstrukciju nisam čuo u životu) ili mu je zadatak obračuna sa njima toliko važan da je tome posvetio glavnu temu jednog broja i sate iščitavanja tekstova.
Iskreno, uvijek sam se iščuđavao fenomenu ideološkog „šaltanja“ medija, pa onda imamo slučaj da jedan medijski brend za samo deceniju promijeni najmanje tri sasvim različite ideološke pozicije.
Pitam se, kako to, majka mu stara, da ujedno i svi novinari đuture u isto vrijeme dožive moždanu revoluciju. Ili su ti novinari trenirani na briljantnu fleksibilnost ili nemaju kičmu i lični životni stav.
Znamo svi dobro kako je tekla ta ideološka Odiseja, od Liberala, preko Milovih suverenista, pa onda trnoviti put preko gomile na izborima poraženih kandidata, do konačne vlasti u manastirskim katakombama, crkve koju smo i mi - targetirani kolumnisti, i oni - urednikovi šefovi, doživljavali kao neprijateljsku prema građanskoj ideji koju smo stvarali. Urednik je u to vrijeme bio barski Zvezdaš ili je još uvijek (nebitno), ali je bitno da su njihovi navijači skandirali vrlo simptomatične navijačke nacionalističke parole, u kojima se pominju žice i Srebrenice.
Mi koji ostadosmo vjerni istoj ideji postali smo asimptomatični nacionalisti, kojima je „zapelo u džepu“. Takve ideje možete čuti još samo na Hepiju, Pinku ili Balkan info.
Toliko je problematičnih uglova urednikovog naručenog teksta da bih ih mogao ređati do sjutra ali neću, iskreno dosadno mi je, a i drugi kolumnisti, poput Aleksandra Radomana, nemilosrdno su ga deklasirali. Toliko da gajim i stepen empatije.
U toj pseudoanalitičkoj pljuvačini po uglednim ljudima, među desetinama oksimorona koji služe da bi Vijesti i političko izdanje URA bili pozicionirani kao put između dva nacionalizma, kompletna „srednjaška“ pamet se upregnula da smisli sindrom za nas. I najbolje do čega su došli je urnebesna formulacija koja je u svojoj samodopadljivosti zaboravila da je paradoksalna, samim tim i netačna. Nacionalizam je uvijek glasan, vulgaran, folkloran, estradan… može biti sve samo ne „asimptomatičan“. Kovid može biti, odsustvo digniteta takođe, diskutabulnost nečije kreativnosti i talenta, da – ali, nacionalizam - ne!
A „mi“, oni Crnogorci koji smo svojim vrijednostima popločali svaki kamen puta po kome ova zemlja danas hoda i kojom se šepuri kao paun svaka, pa i ova vlast, uključujući praznik koji danas ponosno slavimo, koji nas je smjestio u All star globalnih antifašista!
Tu uredniku i pomagačima pada cijela priča u vodu. Što mu se tajming teksta, za baksuz, potrefio baš onih dana onda kada je svakome očiglednije ono što jeste! I što danas, na praznik naše državnosti, nema asimptomatičnih. Ili slaviš ili si kući, čekaš da prođe. Vrlo simptomatično čekaš da prođe.
Ili organizovano napadneš građane koji slave svoj Dan državnosti. Jesu li se to sukobila dva nacionalizma u Nikšiću, uredniče, i hoće li Vijesti tako o tome izvještavati?
Slavio sam sa Amerikancima 4. jul u Novom Meksiku. Isto izgleda kao danas na Cetinju ili Nikšiću, sve je identično. Samo što bi se ovakav napad na građane tamo odmah nazvao terorizmom i antidržavnim činom. Za vas je to u zoni asimptomatičnosti. A dajte, momci, drago nam je što ste fanovi naših kolumni, ali - ne pretjerujte.
