Narodna biblioteka „Radosav Ljumović“ proslavlja 140 godina postojanja. Iskoristili smo taj jubilej kao povod za razgovor sa prvim čovjekom biblioteke Nebojšom Burzanovićem. Govoreći o jubileju i njegovom značaju za Podgoricu i Crnu Goru Burzanović je istakao da crnogorsku kulturu vidi kao "isključivo otvorenu".
„Najbolje vrijednosti posebnih kulturnih identiteta se moraju prožimati, a ne zatvarati u lokalne okvire. Samo sublimacijom različitih lokalnih tvorevina stvorićemo kulturna dobra koja mogu korespondirati sa univerzalnim vrijednostima“, naveo je Burzanović u razgovoru za Portal Analitika.
ANALITIKA: Oblast današnje Podgorice odavno je prepoznata kao pravi rasadnik pismenosti i tradicije važne ne samo za Crnu Goru nego i za mnogo šire kulturološke prostore. Mnogi su lokaliteti, likovi i događaji vezani za čuvanje te tradicije. Možete li nam reći nešto o njima?
BURZANOVIĆ: Najprije bih spomenuo jugoslovenskog iseljenika iz Amerike Vasilija Cvetanovića, koji je našem gradu darovao sjajnu foto dokumentaciju o Drugom svjetskom ratu i stradanjima na prostorima razorene Evrope.
Vrijedi istaći i ogroman broj kulturno-umjetničkih društava: Dobrovoljno pozorište, Društvo Narodne biblioteke, Muslimansko-zabavno pjevačko društvo Podgorice, Opštinska bleh-muzika, Đačka družina Njegoš i drugih, koja su ostavila neizbrisiv trag u kulturnom životu grada.
U Podgorici je postojalo i prvo pjevačko društvo „Branko“ osnovano 1892. godine,koje je sve do početka rata, 1941. bilo najmasovnije kulturno-umjetničko društvo u Crnoj Gori. Njegovi osnivači su bili zanatlije i trgovci: Stevan Lukačević, Panto Lukačević, Savo Čubranović, Ilija Zlatičanin i drugi. Prvi horovođa društva bio je dirigent Franjo Vimer, a horovođa sa najdužim stažom bio je Aleksa Ivanović, osnivač mješovitog hora.
Godine 1924. osniva se i Radničko kulturno-umjetničko društvo „Abrašević“ na čijem čelu je Stanko Dragojević. Radilo je do 1929, kada je, u toku šestojanuarske diktature, njegov rad zabranjen. Period poslije 1932. obilježen je osnivanjem gradskog pozorišta čiji je upravnik i reditelj bio narodni heroj Špiro Mugoša.
ANALITIKA: U poslijeratnoj Podgorici je formiran i čuveni KUD „Stanko Dragojević“...
BURZANOVIĆ: Da. U tek oslobođenoj Podgorici krajem 1945. formirano je KUD „Stanko Dragojević“, koje je nastalo spajanjem nekoliko kulturnih društava: Kulturno društvo čitaonice, Muslimansko kulturno-prosvjetno društvo „Gajret”, Prvo podgoričko pjevačko društvo „Branko” i Radničko kulturno-umjetničko društvo „Abrašević”. Horski ansambl ovog društva ostvario je preko dvije hiljade nastupa na značajnim horskim manifestacijama, festivalima i konkursima širom svijeta, potvrđujući vrhunske umjetničke kvalitete.
U Staroj Varoši, uz čuvenu Sahat-kulu, u nekadašnjoj Školi učenika u privredi, egzistirala je i Prirodnjačka zbirka, otvorena 1968. godine, a koju je poklonio istaknuti crnogorski geolog dr Andrija Pavić.
U Podgorici je živio i umro i Žika Tomić, poznati operski pjevač, zaslužan za razvoj radija u Crnoj Gori. U njoj je živjela i čuvena porodica Đinovski, važna za kulturnu istoriju našeg grada i naše kulture. Ova porodica ostavila je dubok trag u našoj sredini. Članovi porodice bili su zoografi, etnografi, folkloristi, fotografi, bankari.
ANALITIKA: Koji se datum vezuje kao početak rada najstarije ustanove kulture u glavnom gradu Crne Gore? Spominje se i Marko Miljanov, zaljubljenik pisane riječi, koji se kako znamo opismenio kada je imao pedeset godina. Što to može govoriti o svima nama koji danas živimo na ovim prostorima - može li se reći da ipak za kulturu, pisanu riječ nikad nije kasno?
BURZANOVIĆ: Prva Čitaonica u Podgorici formirana je 27. januara 1881. godine, i imala je 25 redovnih i četiri počasna člana. Kako je u tadašnjoj Podgorici „pola građanstva bilo muhamedanske vjeroispovjesti“, na inicijativu tadašnjeg guvernera vojvode Marka Miljanova, koji je znatno doprinio formiranju Čitaonice, organizovan je skup, na koji je pozvao nekoliko najistaknutijih ličnosti islamske vjeroispovjesti, da budu njeni članovi.
Na tom skupu novi članovi Čitaonice postali su: vojvoda Mašo Vrbica, ministar unutrašnjih djela, vojvoda Marko Miljanov, vojvoda Đuro Cerović, Bećir-beg Osmanagić i drugi.
Za prvih deset godina postojanja Čitaonica je okupljala znatan broj članova sve tri vjeroispovjesti, muslimanske, pravoslavne i katoličke. Godine 1884. u njoj je formirano i prvo Pozorišno društvo, tako da je čitaonica objedinjavala rad čitalačkog i pozorišnog društva.
Ocijenjeno je da bi se osnivanjem ove sekcije unaprijedio kulturni rad Čitaonice. U Novu Varoš preseljena je 1888. godine, a prema pisanju hroničara selidbu Čitaonice obavili su građani Podgorice „uz pjesmu i svirku“. Pretpostavlja se da se nalazila u nekoj zgradi u današnjem Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog. Društvo Čitaonice se zalagalo da se ona izmjesti iz neuslovnih privatnih prostora i dobije svoju zgradu. Zbog toga suna sjednici, održanoj 9. decembra 1890. godine, dogovorili izgradnju sopstvenog objekta.
Na dan desetogodišnjice ustanovljenja Društva 27. januara 1891. godine postavljen je kamen temeljac nove zgrade. Njenu izgradnju dobrovoljnim prilozima pomogli su mnogi građani iz svih krajeva Crne Gore, ali i inostranstva.
ANALITIKA: Zna li se ko je postavio kamen temeljac?
BURZANOVIĆ: Kamen temeljac položili su članovi Društva u prisustvu kapetana Jovana Lazarevića i kapetana Meda Lukačevića, a izgradnja Čitaonice, putem javne licitacije, povjerena je vještom neimaru Dragu Radoviću. Nadzor nad gradnjom dobio je Vasil Đinovski, koji je uradio plan Čitaonice. Tako je Društvo nakon godinu dana dočekalo da dobije divni čitaonički dom i u njemu proslavi Novu godinu.
Sve do 1904. godine Podgorička čitaonica bila je primjer uspješne ustanove, ali onda dolazi do privremenog prestanka rada. Od 1914. do 1924. Podgorica je bez čitaonice. Njen rad je obnovljen 1924. godine, ali samo nakratko. Na njenom obnavljanju, nakon Drugog svjetskog rata, radili su Đina Čelebić, profesor Tomo Mirović i književnik Božo Milačić. Biblioteka je bila smještena u tadašnjem Domu kulture, koji je istovremeno bio i bioskop, i u njoj su se dešavali svi kulturni programi.
Godine 1959. Gradska biblioteka i čitaonica formiraju se, rješenjem Opštinskog narodnog odbora, kao budžetske ustanove, kada Biblioteka i dobija sadašnji naziv „Radosav Ljumović“, po narodnom heroju, koji je nastradao u Španiji, na aragonskom frontu 1938. godine. Početkom 1965.godine Biblioteka se seli u sadašnju zgradu, nekadašnji Oficirski dom u centru grada, koji je adaptiran kako bi se prilagodio bibliotečkim zahtjevima.
ANALITIKA: Zbirke Narodne Biblioteke obuhvataju crnogorske knjige i crnogorsku periodiku ali ne samo nju. Što se sve može naći u sadržaju NB sada, ali i kakvi su vaši planovi za naredni period?
BURZANOVIĆ: Nakon četiri sanacije, uz značajna prostorna proširenja i nove sadržaje, Narodna biblioteka je konačno 2011. godine uselila u zgradu površine 2.900 m2, koja je rekonstrukcijom, te nadogradnjom sprata i mansarde, promijenila svoj unutrašnji i spoljašnji izgled. Kao najveća narodna biblioteka u Crnoj Gori raspolaže fondom od preko 220 hiljada bibliotečkih jedinica. Rad biblioteke organizovan je kroz sljedeća odjeljenja: Odjeljenje za bibliotečku djelatnost: Periodika, Zavičajna zbirka, Posebni fondovi, Referensna zbirka, Stara i rijetka knjiga, Pozajmno odjeljenje, Odjeljenje za popunjavanje i obradu, Matična služba, Čitaonice (opšta, dječja, naučna, periodika ), Dječije odjeljenje, Odjeljenje za kulturno-zabavnu i izdavačku djelatnost i Odjeljenje za zajedničke poslove.
Biblioteka ima četiri ogranka koji sa nalaze u gradskim opštinama Tuzi i Golubovci, naselju Masline i dijelu grada preko Morače na Kruševcu. Narodna biblioteka „Radosav Ljumović“ u odjeljenju posebnih fondova čuva i nekoliko legata, poklonjenih biblioteka poznatih naučnika i umjetnika, istaknutih javnih i kulturnih radnika. Ovi fondovi su nezamjenjivi dokumenti i imaju veliku vrijednost, kako po sadržaju, tako i kao svjedočanstvo o ličnostima kojima su pripadale, a to su: Legat Jova Zagore, Ivke Đelević, dr Andrije Lainovića, Bose i Tanje Đurović, Mihaila Ražnatovića, Antonije Stojanović, Svetislava i Smilje Pavićević, Branka Đukića i Đoka Nikprelevića.
ANALITIKA: Po kojim se kriterijumima vrši popunjavanje fonda knjiga NB, postoji li dovoljno pažnje i sredstava za te aktivnosti? Prepoznaje li se ta uloga od aktuelnih vlasti i organa zaduženih za tu oblast?
BURZANOVIĆ: Ovaj kratki istorijski pregled razvoja naše ustanove izrekao sam kako bih ukazao na neizmjernu dobrobit biblioteka za razvoj društva kakvo danas poznajemo. Ovo je potrebno naglasiti posebno u današnjem vremenu kada se mnogi pitaju da li biblioteke i dalje trebaju postojati i biti finansirane od lokalne i državne samouprave, s obzirom na mogućnosti koje nude internet pretraživači.
UNESCO je 1949. godine, u ime Ujedinjenih nacija, objavio Manifest za javne biblioteke u kojem pojašnjava da “javna biblioteka, lokalna kapija znanja, obezbjeđuje osnovne uslove za učenje tokom cijelog života, samostalno odlučivanje i kulturni razvoj pojedinaca i društvenih grupa". Manifest naglašava i to da je "javna biblioteka živa snaga za obrazovanje, kulturu i informisanje i suštinski važan posrednik u jačanju mira i duhovnog blagostanja ljudi".
ANALITIKA: Koji je cilj bibliotečke djelatnosti?
BURZANOVIĆ: Cilj bibliotečke djelatnosti je i pristup znanju, formalnom i neformalnom obrazovanju, a u vezi s javnim bibliotekama, koje su oduvijek bile lokalni centri učenja kroz cijeli život, Manifest naglašava da svi njeni izvori treba da budu dobrog kvaliteta i da odražavaju savremene tendencije i evoluciju društva, kao i sjećanja na minule ljudske poduhvate i napore duha. Zbog toga javna biblioteka mora biti uključena u dugoročne strategije u oblasti kulture, snabdijevanja informacijama, opismenjavanja i obrazovanja.Crnogorsku kulturu vidim kao isključivo otvorenu. Najbolje vrijednosti posebnih kulturnih identiteta se moraju prožimati, a ne zatvarati u lokalne okvire. Samo sublimacijom različitih lokalnih tvorevinastvorićemo kulturna dobra koja mogu korespondirati sa univerzalnim vrijednostima.
Srž samog kulturnog dostignuća leži u težnji stvaraoca da lokalni običaj, kolorit, ton, priču spoji sa univerzalnim značenjem i tako je učini dostupnom i razumljivom svakom čovjeku. Zato je važni podržati sve pisce, slikare, reditelje, novinare i druge, kojisvojim radom afirmišu demokratiju, ljubav i odanost prema Crnoj Gori i njenim simbolima.
Autoriteti u oblasti kulture su udarna snaga u odbrani vrijednosti svake zemlje.
U tom smisluvažno je brinuti o našem kulturnom nasljeđu i od zaborava sačuvati brojne ličnosti koje su svojim intelektualnim pregalaštvom te odgovornim odnosom prema svojoj zemlji, ostavili dubok moralni i misaoni trag. Ako mi to ne uradimo naša sjećanja prisvojiće neko drugi.
IFLA-in interes je da podstiče ideju da biblioteke treba da budu ključne institucije u demokratizaciji društva. Tehnologije napreduju i mi se moramo odvajati od tradicionalnog poimanja bibliotekarstva. Zbog toga biblioteka danas mora biti snabdjevena digitalnim resursima kako bi korisnici bili u mogućnosti da pristupe informacijama gdje god da se nalaze.
ANALITIKA: Koliko na rad NB utiču aktuelna društveno-politička dešavanja u Crnoj Gori i Podgorici?
BURZANOVIĆ: Biblioteka bi trebalo da uvijek zagovara sopstvene interese i ako bi to podrazumijevalo uplitanje u lokalna ili državna politička dešavanja, onda bih rekao da mora biti i toga, jer je važno da se naš glas čuje i tamo gdje se odlučuje o našem radu i o našem budžetu. Smatram da je ulaganje u kulturu neprocjenjivo. Učinak neuloženih sredstava neće se pokazati danas, ali će biti vidan za nekoliko godina. Da bi se ovo izbjeglo potrebnopotrebno je ustanovama kulture vratiti finansijsku autonomiju i povećati budžete za njihove programe.
