Kultura

RAZOTKRIVANJE: Sofija Kirsanov

Bandit ili pjesnik

Iz djetinjstva joj nedostaje referendumska snaga i slobodarstvo independističkog bloka. Cijeni posebnost i sposobnost drugih da je nešto nauče. Ne može da zamisli život bez politike i čitanja… To je Sofija Kirsanov

Bandit ili pjesnik Foto: Privatna arhiva
Nikola Saveljić
Nikola SaveljićAutor
Portal AnalitikaIzvor

Pjesnikinja Sofija Kirsanov studentkinja je politikologije i međunarodnih odnosa na Univerzitetu Crne Gore. Jedan je od osnivača NVO "Mreža za omladinski aktivizam" i koordinatorka za kulturu i neformalno obrazovanje. Urednica je i osnivačica veb-sajta Dekameron.me, platforme za mlade pisce.

Aktivna je na polju omladinskog aktivizma, zagovaranja omladinskih politika, sa fokusom na sfere kulture i obrazovanja.Piše i svira gitaru.

BUĐENJE

Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?

- Referendumska snaga i slobodarstvo independističkog bloka, jedina stvar iz ranog djetinjstva koja je na mene ostavila duboku impresiju. Potom, iščuđavanje nad svijetom. Leksikoni.

naslovna

Što najviše volite u tome što ste odrasli?

- Mislim da nijesam još odrasla, ali volim svaku novu dozu slobode koju postepeno osvajam.

Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?

Crtanje i sve što ima veze sa estetikom. Trebalo bi više da pišem, takođe. Nedostaje mi i scena, koju sam pomalo zapustila nakon „Metalpoetike“, poetsko-muzičkog nastupa koji potpisuju Sonja Šaković i Tatjana Zeković, a gdje smatram da najviše dolazi do izražaja sve što umijem i osjećam.

Koju svoju osobinu smatrate najgorom?

- Neodmjerenost.

Što najviše cijenite kod drugih?

- Sposobnost da me nešto nauče. Posebnost po bilo kojem osnovu.

U OGLEDALU

Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?

Radije bih književnu, ali može „Bandit ili pjesnik“. Nije bitno ko bi glumio mene, ali morali bi Rainera Wernera Fassbindera dići iz mrtvih da režira.

Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?

- Preko telefona, nikako.

fotografija-2

Kako biste opisali sebe da ste hrana?

- Suši ili karpaćo – sirovi i ne voli nas baš svako.

Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?

- Ja bih najradije ovu „običnu“ moć, po mjeri političke antropologije.

Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?

- Sa Titom na dan, sa Bowiem na noć.

SVAKODNEVICA

Što radite nedjeljom poslijepodne?

Sve što je trebalo da uradim u subotu i neđelju prijepodne.

Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?

- „Bird on a Wire“, Leonard Cohen.

Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?

- Roman „Prijatelji“ Slobodana Selenića. Nevjerovatna predstava „Krvave svadbe“ mog najvoljenijeg Federika Garsije Lorke, u režiji Igora Vuka Torbice. Od filmova, „Possession“ iz 1981. Andrzeja Żuławskog.

Gdje biste voljeli da otputujete?

- Želim da odem na svaku turu koju nudi „Soviet Tours“, turistička agencija specijalizovana za socijalističko nasljeđe i zapostavljene lokacije poput Latinske Amerike, Istočne Evrope i Azije, bivše Jugoslavije. Prije toga, u Andaluziju.

Koje prevozno sredstvo najmanje volite?

- Električni trotinet.

DA TI KAŽEM...

Kome sve ispričate?

- Nikome baš sve, svakome po nešto.

Čemu se uvijek obradujete?

- Kvalitetnom predavanju, uspjehu meni dragih ljudi, psima, ljepoti.

fotografija-3

Da li za nečim žalite?

- Da, ali nemojte nikome reći.

Bez čega ne možete?

- Politike, nažalost. Čitanja, srećom.

Za što ste se posljednji put izvinili?

- Za kašnjenje, kao i uvijek.

SUMRAK

Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?

- Smrt fašizmu, slobodu narodu i da tako bude zauvijek.

Što je najteže što ste do sada uradili?

- Voljela.

fotografija-4

Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?

- Podižući revoluciju i pišući memoare.

Kako biste voljeli da umrete?

- Javnim pogubljenjem, u ime ideala.

Koji bi bio Vaš epitaf?

- Drainčev „Epitaf na mome grobu“: 

U rupu za mrtvu paščad strpajte moje kosti

Tako će pravedno biti sahranjeno dobro dete.

Ako baš mora nadgrobni spomenik, onda bih opet ukrala stihove, ali od Izeta Sarajlića:

Ja idem, vrijeme je. Ja već sam, rekoste, prošlost.

Pozdrav svemu novom što je došlo da nježnuje i voli.

Portal Analitika