„Mislim da je opravdan poziv na bojkot popisa. U ovakvom političkom ambijentu, popis organizovan na ovaj način bi definitivno trebalo odložiti ili u potpunosti obesmisliti“, ocjenjuje u razgovoru za Portal Analitka politikolog Nemanja Batrićević.
Ističe kako je važno da manjine i Crnogorci usaglase stavove po ovom pitanju.
U „srpskim“ opštinama ne-Srbi već građani drugog reda
„Promjenu demografske strukture sa ciljem etničke homogenizacije Crne Gore po željama velikosrpskih ideologa moguće je ostvariti samo na dva načina. Prvi, asimilacijom Crnogoraca uz pomoć povlašćene pozicije Crkve Srbije i agresivnom istorijskom revizijom. Drugo, progonom nacionalnih i vjerskih manjina za koje pravoslavlje ne nudi put u asimilaciju. Što mislite da će se dešavati sa manjinama u nekoj budućoj „Zajednici srpskih opština“ u Crnoj Gori“, ukazuje Batrićević.
Napominje da su u tim opštinama ne-Srbi već građani drugog reda.
„U Pljevljima se Bošnjaci i Muslimani ne mogu zaposliti u lokalnoj samoupravi, a od skora moraju slaviti Svetu Petku kao Dan opštine. Zamislite osionost koja će krasiti „oslobodioce“ nakon što manipulacijom popisa počnu tvrditi da im povlašćena pozicija još i pripada“, upozorava Batrićević.
DF koristi popis kao batinu protiv manjinskih partija
Sagovornik Analitike podsjeća i da su iz partija bivšeg Demokratskog fronta (DF) u prethodnim sedmicama jasno dali do znanja da ih posebno interesuje crnogorska dijaspora.
„Insistiraju na tvrdnji da Crna Gora ima manje stanovnika u nekim opštinama u odnosu na prijavljeno. Jasno je da zbog političke nekompatibilnosti DF-a i manjinskih partija, žele politički marginalizovati manjinske partije, koristeći se popisom kao batinom. Baš kao što su u više navrata namjeravali to uraditi izmjenama zakona o državljanstvu“, ističe Batrićević.
Fokus isključivo na tri identitetska pitanja
Smatra kako još nije kasno za bojkot popisa.
„Istina, spriječiti popis nije jednostavno. Pune tri godine ovaj popis je pripreman sa isključivim fokusom na tri identitetska pitanja. U srbijanskim nacionalističkim krugovima neskriveno se govori o tome da je popis posljednji zadatak vlade Dritana Abazovića. Nakon toga, i oni računaju da je iz njega iscijeđena posljednja kap izdaje“, navodi Batrićević.
5Ipak, kako dodaje, misli da nije kasno da se on odloži ili da bojkot da rezultate.
„Smatram, međutim, da će bojkot biti neuspješan ukoliko se svede na pozive pojedincima, bez koordinacije, podrške i jasnog komuniciranja. Ako to bude nivo na kojemu je bojkot organizovan, onda rizikujemo da se bojkotu odazove mali procenata građana i time napravi više štete nego koristi“, upozorava Batrićević.
Opozicione partije da pošalju konkretno upozorenje
Vjeruje kako bi efikasan plan bojkota podrazumijevao nekoliko stvari.
„Prvo, pripadnici manjinskih partija učešće u eventualnoj vladi moraju usloviti odlaganjem popisa do trenutka postizanja konsezusa i organizovanja istog na način koji bi garantovao minimalan nivo povjerenja građana u cjelokupni proces“, kaže Batrićević.
Drugo, napominje, popis na terenu sprovode lokalne samouprave.
„Zato, iz opština u kojima vlast drže opozicione partije mora doći dovoljno jasno i konkretno upozorenje Vladi i Monstatu da oni ovako organizovan popis vide kao pokušaj etničkog inženjeringa, te da ga prosto odbijaju sprovesti. Tim činom bi Vlada i Monstat bili prinuđeni birati između krnjeg popisa u novembru i odloženog popisa koji bio planiran na inkluzivan način i čije bi rezultate svi akteri unaprijed priznali“, ocjenjuje Barićević.
Objasniti građanima kako da se pravno zaštite
Shodno reagovanjima suverenističkih partija u prethodnim danima, stava je da bi oni na takav potez bili spremni i da ih šira javnost u tome treba i mora podržati.
„Treće, nakon što je urađeno sve na političkom planu i u opštinama u kojima opozicija vrši vlast, onda ima smisla pozivati pojedince i u drugim opštinama na individualni bojkot. S obzirom na to da odbijanje pojedinca da se popiše sa sobom nosi i potencijalne pravne reperkusije i visoku novčanu kaznu, ti pozivi bi morali da sadrže i informacije o načinima eventualne pravne zaštite“, pojašnjava Batrićević.
Crnogorci na putu da postanu najugroženiji
Nedugo nakon izbora u avgustu 2020. predsjednik Demokratske unije Albanaca Mehmed Zenka ocijenio je da su Crnogorci najugroženija nacija u Crnoj Gori, a sagovornik Analitike mišljenja je da će, ukoliko se popis sprovede na način kako je sada planiran, oni to zaista i postati.
„Da nije tako, mogli bismo očekivati samo manje promjene u etničkoj strukturi, koje Crnoj Gori svakako nijesu nesvojstvene. Ovo kažem jer se u godinama za nama redovno rade istraživanja javnog mnjenja. Ti podaci, iako ne bez manjkavosti, kumulativno daju prilično dobru procjenu nacionalne raspodjele u Crnoj Gori. Po tim podacima jasno je da se o nekoj dramatičnoj promjeni nacionalne strukture ne bi mogli govoriti“, ukazuje Batrićević.
Aktuelna metodologija garantuje mogućnost manipulacije
U Beogradu, kaže on, to znaju i zato su prešli na jedinu moguću opciju – manipulisanje procesom kako na terenu tako i u institucijama.
„Ukoliko ste pratili njihove istupe u prethodnim sedmicama, planirane demografske promjene već su počeli „pravdati“ time da su prethodni popisi bili lažni, te da su se građani u Crnoj Gori oslobodili jarma DPS-a. No, ako je tako, zašto onda strahuju od toga da će se već idući popis vršiti po drugačijoj metodologiji? Jer, samo ova metodologija i organizacija garantuju mogućnost manipulacije i masovnog vršenja pritiska na građanstvo“, izričit je Batrićević.
Kaže i kako nema povjerenja u tvrdnje Monstata da nema govora o mogućoj manipulaciji popisnim podacima.
„Da budem potpuno jasan, niko nema problem da se pošten popis uradi. To je izuzetno važan izvor podataka za državu. Bez dobro urađenog popisa država će imati težak posao u planiranju i kreiranju javnih politika. Ipak, u tom smislu čelnici Monstata pribjegavaju zamjeni teza kada tvrde da je to razloga zašto se popis mora sprovesti u ovoj formi. Prosto, identitetska pitanja su najmanje važna za javne politike“, ističe Batrićević.
Rukovodstvo Monstata doprinijelo nepovjerenju
Sagovornik Analitike navodi kako u nekim drugim okolnostima, popis jeste puko administrativno-statističko pitanje.
„Ovđe je ono osnov za političku destabilizaciju. Najveća šteta po planiranje javnih politika biće napravljena ukoliko podaci nijesu adekvatno prikupljeni, nijesu cjeloviti i ako javnost u njih nema povjerenja“, ističe Batrićević.
Osim toga, smatra da je rukovodstvo Monstata svojim nečinjenjem dovelo do visokog nivoa nepovjerenja u cijeli proces.
„Već tri godine se u javnom životu Crne Gore o popisu govori isključivo kao političkom sredstvu. Predśednik Srbije je javno govorio o tome da je popis u Crnoj Gori od krucijalne važnosti za srpsko rukovodstvo. Njemu lojalne političke partije u Crnoj Gori svakodnevno govore o tome kako je prethodni popis „lažan“ i da je rezultat nesavjesnog rada Monstata“, podsjeća Batrićević.
Na svaku važnu funkciju dovedeni kadrovi Crkve Srbije
Za to vrijeme, kako kaže, nijesmo čuli nikoga iz rukovodstva Monstata da je reagovano na takve tvrdnje.
„Ako ništa, mogli su reagovati u cilju odbrane lične profesionalne etike i integriteta. Dakle, ako oni dozvole da budu tretirani kao oruđe za ostvarenje tuđih političkih ciljeva i ako dozvole da se problematika popisa svede na tri pitanja, onda mislim da ne treba da ih čudi ni sumnja u njihovu nepristrasnost i profesionalnost. Na kraju, ako su tokom posljednje tri godine na svaku važnu državnu funkciju dovedeni kadrovi koji rade po diktatu zvaničnog Beograda i Crkve Srbije, koliko je realno da je krucijalno pitanje popisa prepušteno slobodnoj volji građana, nepristrasnim anketarima, i profesionalnoj kontroli i monitoringu. Zvuči naivno, jer jeste naivno“, podvlači Batrićević.
Suludo vjerovati da protivnike nezavisnosti obavezuje Ustav
Naš sagovornik navodi da je profesor Srđa Pavlović u pravu kada kaže da je najavljeni popis stanovništva politički malj na osnovu čijih rezultata se želi preispitati rezultati Referenduma.
„Argument da je pitanje crnogorske nezavisnosti završena priča i da je rezultate Referenduma nemoguće preispitati zbog određenih članova Ustava, služe jedino tome da dodatno uljuljkaju crnogorsku javnost. Kako 1918. godine crnogorska država nije nestala u skladu sa tadašnjim Ustavom, suludo je vjerovati da protivnike nezavisnosti danas obavezuje Ustav kojeg oni nazivaju „takozvanim““, upozorava Batrićević.
Da bi postojala Velika Srbija, ne smiju postojati CG, BiH i Kosovo
Ovđe, kako ističe, vrijedi podcrtati razliku između sredstava i ciljeva velikosrpskog nacionalizma.
„Ukratko, plan je Crnu Goru prvo obesmisliti kao građansku državu, učinjeti je nefunkcionalnom i ekonomski neodrživom. Iz toga prirodno slijedi i njena politička neodrživost. To su, dakle, samo sredstva za ostvarenje konačnog cilja - ukidanja crnogorske države. Prvo će crnogorskoj državi uzeti suštinu, a onda će poništiti i formu. Da je zapravo forma krucijalno važna, jasno je iz krilatice koja najbolje sumira ciljeve velikosrpskog nacionalizma - „svi Srbi u jednoj državi“. Dakle, da bi postojala Velika Srbija, ne smiju postojati Crna Gora, Bosna i Hercegovina i Kosovo“, naglašava Batrićević.
Velikosrpski nacionalizam zvijer koja se ne da zasititi
Smatra da će režim u Beogradu kratkoročno biti uspješan u destabilizaciji i urušavanju međuetničkog sklada u pomenutim državama.
„Oni već postižu određene „pobjede“ u smjeru srpske integralističke ideje. Ipak, vjerujem da će dugoročno taj projekat biti neuspješan. Naime, ključna snaga velikosrpskog nacionalizma je istovremeno njegova najveća slabost. Nacionalna mitomanija koja mu daje „žilavost“ istovremeno čini njegove aspiracije megalomanskim i nerealnim. Ta mitomanija svaki, pa i najmanji, kompromis ili djelimični uspjeh vidi kao poraz. Drugim riječima, velikosrpski nacionalizam je zvijer koja se, prosto, ne da zasititi“, kategoričan je Batrićević.
Prećerane aspiracije Srbije na kraju će biti śeme propasti
Śetimo se, kaže on, da su svi Srbi već živjeli u istoj državi – Jugoslaviji.
„No, to nije bilo dovoljno. Njeno ime i decentralizovano uređenje tretirano je kao svojevrsni istorijski poraz u nacionalističkim krugovima. U tome je i cijeli problem. Kreiranje države čija će teritorija obuhvatiti sve Srbe, koja će nositi ime srpskoga naroda i čija će centralizacija jasno signalizirati njihovu dominaciju nad ostalima može se ostvariti isključivo vojnim putem“, ističe Batrićević.
Upozorava da ukoliko im međunarodne okolnosti dozvole oni će to i pokušati.
„To je iz primjera Kosova više nego jasno. No, taj bi rat, kao i sve prethodne, Srbija neminovno izgubila. Zato mislim da će i ovog puta njihove prećerane aspiracije na kraju biti śeme njihove propasti“, ocjenjuje Batrićević.
Radovi na etnofederalizaciji Crne Gore u poodmakloj fazi
Na pitanje da li je u narednom periodu moguća podjela Crne Gore po nacionalnim linijama, sagovornik Analitike odgovara da se svojevrsna etnofederalizacija već dešava i da su, iako proces još nije završen u institucionalnom smislu, radovi već u poodmakloj fazi.
Ukazuje i na to da Crna Gora svakim danom sve više liči na skup njenih pojedinačnih djelova, umjesto na jednu, makar i djelimično, koherentnu cjelinu.
„Samo zamislite da ste stranac na ljetovanju u Crnoj Gori, koji je ušao u automobil u Ulcinju i u narednih pet sati prošao kroz Budvu, Cetinje, Nikšić, Pljevlja i Rožaje. U koliko država bi imali utisak da ste bili? Koliko različitih zastava biste viđeli na zgradama zvaničnih institucija? U opštini Zeta se, recimo, spuštaju zastave na pola koplja u danima kada država Srbija proglasi dan žalosti, dok istovremeno odbijaju okačiti zvaničnu crnogorsku zastavu za 21. maj ili 13. jul“, navodi Batrićević.
U Šavniku je, napominje on, nemoguće mjesecima održati izbore dok država to, kako kaže, tretira kao lokalno pitanje u koje se radije ne bi miješala, a ne kao dokaz nemoći države i urušavanja njenog suvereniteta.
„Popis je ključni korak u finalizaciji ovog procesa. Unaprijed projektovani rezultati popisa poslužiće kao izgovor zvaničnom Beogradu da pokrenu pitanje preispitivanja ustavnog uređenja Crne Gore kroz zahtjev za etnofederalizaciju i uvođenje tzv. „konstitutivnih naroda“. Bez ovako organizovanog popisa oni ne mogu ostvariti svoj naum“, izričit je Batrićević.
FCJK smeta jer se „drznuo“ da radi svoj posao
U vezi sa predstojećim popisom je, ukazuje on, i nedavni napad prorežimskih medija i pojedinih funkcionera vlasti na Fakultet za crnogorski jezik i književnost.
„Kada govorimo o vezi između ovog napada i popisa, počnimo od toga da je medij koji u kontinuitetu napada FCJK – srbijanski“, ističe Batrićević.
Podsjeća da su Vijesti od nedavno i formalno finansirane i uređivane u Beogradu.
„Zašto im baš smeta FCJK? Jednostavno, to je jedina institucija u Crnoj Gori koja svakodnevno radi na odbrani crnogorskoga identiteta i kulture. Jedino oni, na institucionalnom nivou, rade na osvješćivanju Crnogoraca i demistifikaciji velikosrpskih narativa o Crnoj Gori i crnogorskoj naciji. FCJK se „drznuo“ da u okolnostima koje za njih nijesu povoljne nastavi da radi posao koji, čini se, nijedna druga institucija u Crnoj Gori ne želi da radi“, povlači Batrićević.
Naglašava i da su napadi na FCJK samo priprema terena za njegovo gašenje i napominje da bi time bio ugašen i posljednji institucionalni otpor u kulturno-prosvjetnoj sferi.
„Ima još institucija u Crnoj Gori kojima je u opisu posla širenja nacionalne svijesti i kulturološku emancipaciju, a koje jedva ulažu minimum napora tom polju. Recimo, zašto još niko uvijek nije napao Maticu crnogorsku? Jer nemaju razloga. Kako se drže, moglo bi im se desiti i da ih novčano nagrade“, smatra Batrićević.
Izjašnjavanje o jeziku jedini indikator uspješnosti asimilacije
Zašto se napad na FCJK dogodio baš pred popis on objašnjava time da je izjašnjavanje o maternjem jeziku, osim nacionalnog izjašnjavanja, jedini preostali indikator uspješnosti nacionalne asimilacije.
„S obzirom na to da se pitanje vjeroispovijesti formuliše tako da osoba može reći kojoj vjerskoj denominaciji pripada, ali ne i birati između recimo CPC i SPC, jezik ostaje jedini način za razlikovanje Crnogoraca i Srba. Takođe, ne treba zanemariti ni činjenicu da je na polju jezika, prije svega zaslugom FCJK, najviše i urađeno od nezavisnosti do danas. Efekti toga rada moraju se poništiti, i ovo je početak toga procesa“, zaključuje Batrićević.
