Profesorica na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu, Edina Bećirević u razgovoru za Portal Analitika ocijenila je da omalovažavanje malignih uticaja od strane regionalnih lidera ojačava prisustvo Rusije u region.
Podvlači da je rusko djelovanje u ovom dijelu svijeta odavno prevazišlo kontekst meke moći, te da svjedočimo hibridnom ratu koji se vodi širenjem dezinformacija i političkih subverzija.
Sagovornica Analitike naglašava da rusko-srpski svijet čeka momenat za sprovođenje najavljenog ujedinjenja, korišćenjem globalnih promjena.
Osvrnuvši se na prilike u Crnoj Gori, Bećirević poručuje da će Zakonom o dvojnom državljanstvu, ukoliko bude usvojen, ključevi Crne Gore biti predati Aleksandru Vučiću ili nekom njegovom budućem nasljedniku. Odlaganje članstva Crne Gore u EU, kako dodaje, produžetak je sna o srpskom svetu.
Rusija vodi hibridni rat u regionu
Analitika: Svjedočimo čestim tendencijama regionalnih lidera da relativizuju ruski uticaj na Zapadnom Balkanu. Jesu li takve tendencije zaista odraz nesposobnosti da se detektuju maligni uticaji ili se relativizacijom zapravo podstiče jačanje ruskog prisustva u zemljama regiona?
BEĆIREVIĆ: Regionalni lideri omalovažavaju maligni ruski uticaj iz različitih razloga. Bilo da se radi o nesposobnosti detektovanja, namjernoj ili nenamjernoj relativizaciji, te tendencije ojačavaju rusko prisustvo u regionu.
U zapadnoj akademiji često se naglašavaju veze Rusije s ekstremno desnim grupama u regionu, što je sporedno u odnosu na činjenicu da Rusija ima klijentelističke režime ili političke partije sa značajnim uticajem u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji.
Neki politički akteri koji su svjesni ruskog uticaja često ga blago definišu, tvrdeći da Rusija koristi samo "meku moć". Međutim, Rusija je u regionu odavno izašla iz konteksta "meke moći". Ono čemu svjedočimo je ruski hibridni rat na Zapadnom Balkanu koji se vodiširenjem dezinformacija i političkih subverzija. Od pokušaja državnog udara u Crnoj Gori jasno je da Rusija u regionu vodi hibridni rat, a bilo je i organizovanih cyber napada.
Cilj je destabilizovati region i onemogućiti euroatlantske integracije. U krajnjem slučaju, ako im to bude odgovaralo, možda će pokušati da podstaknu i oružane sukobe. Stoga je svaka od pozicija koju ste pomenuli krajnje naivna s pozicije "liderstva", rekla bih da je ta ignorancija i opasna.
Molebani postali sredstvo za inaugurisanje svesrpskih lidera
Analitika: U kojoj mjeri se interesi Rusije i Srbije kao njenog najvažnijeg saveznika na zapadnom Balkanu zaista preklapaju?
BEĆIREVIĆ: „Ruski svijet” i “srpski svet” su duboko isprepleteni koncepti. Ruska strategija iskorišćavanja slabosti zemalja širom svijeta, nije samo rat protiv Zapada u kojem je cilj postići maksimalnu destabilizaciju uz minimalna ulaganja, kao na Zapadnom Balkanu.
Ruski i srpski svijet su dio geopolitičke borbe koju vode Kina i Rusija s ciljem promjene međunarodnog poretka, uspostavljenog nakon Drugog svjetskog rata i kojim su dominirale SAD. Njihova zajednička ambicija jeste da okončaju ono što nazivaju "zapadnom hegemonijom" i to se može prepoznati na globalnoj sceni. U ovom strateškom poduhvatu, Xi i Putin su partneri. U našem dijelu svijeta, Srbija je saveznik u njihovoj borbi. To smo, recimo, mogli vidjeti tokom ostrašćenepodrške koju su Rusija i Kina, a posebno Rusija, pružale Srbiji u kampanji protiv UN rezolucije o Srebrenici.
Zajedničke interese Rusije i Srbije možemo prepoznati i u procesu religiozno-socijalnog inžinjeringa, koji je opet kompatibilan sa svjetskim trendovima. Studija univerziteta u Kopenhagenu urađena prošle godine u 176 zemalja, upozorava da se religija sve više koristi da blokira slobodu i demokratiju širom svijeta.
Da to prevedemo u naš kontekst i povežemo sa interesima Rusije i Srbije te RPC-a i SPC-a: omasovljenje religioznih vrijednosti je u službi autokratskih lidera. Osim toga, odnos ruskog patrijarha Kirila koji “blagosilja” Putina i ruski agresivni rat protiv Ukrajine, liči na odnos srpskog patrijarha Porfirija i Aleksandra Vučića.
Molebani su postali sredstvo inaugurisanja svesrpskih lidera. Molebani i litije ne mogu biti inspiracija za demokratske procese, već otupljivanje i priprema društva, posebno mlađihgeneracijaza doživotne autokratske lidere.
Mijenjanje granica u ovom regionu ne može se sprovesti mirnim putem
Analitika: Imajući u vidu agresivno djelovanje ruskosrpske propagandne mašinerije, te infiltraciju subjekata označenih kao ruski proksiji u strukture vlasti u Crnoj Gori i BiH, jesu li opravdani strahovi da bi se globalni sukobi u nekom trenutku mogli preliti na područje Zapadnog Balkana?
BEĆIREVIĆ: Politički razvoj događaja širom svijeta naglašava koliki je domet desničarskih, populističkih strategija. Dakle, mnogo ozbiljniji nego što se to predviđalo prije recimo deceniju ili dvije. Politički uspjesi “umivene” desnice Georgije Melloni u Italiji, do daleko manje umivene desnice u Francuskoj i Njemačkoj, pokazuju da je dugogodišnje rusko hibridno ratovanje Rusije protiv Zapada dalo rezultate.
Naravno, sumnje u globalni vrijednosni konsenzus Zapada i slabosti liberalnih demokratija ne mogu se pripisati samo Rusiji. Selektivna pravda i dupli standardi koje recimo vidimo u slučaju genocida koji Izrael sprovodi u Gazi, doprinijele su kompromitaciji liberalnih vrijednosti.
Na Zapadnom Balkanu, ruski i srpski svijet čekaju momentum kada će moći iskoristiti globalne promjene i sprovesti program ujedinjenja. To je nešto što i Vučić i njegovi klijentelistički režimi i političke partije otvoreno najavljuju. Sjetimo se, recimo, da su pregovori u Karađorđevu o podjeli Bosne i Hercegovine između Slobodana Miloševića i Franja Tuđmana vođeni u najvećoj tajnosti. To je oštar kontrast u odnosu na otvoreni narativ o secesiji Republike Srpske od Bosne i Hercegovine i to ukazuje na ozbiljnost njihovih namjera, ali i na opasnost od rata. Mijenjanje granica u ovom regionu ne može se sprovesti mirnim putem.
Međutim, prema nekim procjenama, pokušaja da se u regionu podstaknu oružani sukobi neće biti dok o tome ne dođe do saglasnosti između Putina i Vučića. Čini se da Rusija, bez podrške Srbije to ne može sama izvesti. Mogao bi se desiti neki scenario kao što je to recimo slučaj Banjska, ali s obzirom na to da je taj pokušaj završio neslavno po pobunjenike na Kosovu i srbijanski režim, teško je povjerovati da bi se u skoroj budućnosti režim u Srbiji usudio sprovesti sličan scenario.
Čak i u slučaju da u SAD-u na predstojećim izborima pobijedi Donald Tramp, NATO ipak kontroliše ovaj region. Dozvoliti Rusiji da region destabilizuje do te mjere da proizvede ili podstakne oružani sukob bio bi apsolutni poraz NATO-a, a to je nešto što je teško zamisliti nakon agresije na Ukrajinu.
Putinizam - skripta koju slijedi i Aleksandar Vučić
Analitika: Uprkos aktivnom podrivanju suvereniteta Crne Gore, BiH i Kosova od strane Vučića, secesionističkim prijetnjama Dodika, te činjenici da su u Crnoj Gori na vlasti negatori crnogorskog identiteta na čelu sa Andrijom Mandićem, preovladava stav da je politika zapada prema regionu nedovoljno proaktivna, iako upozorenja i izvještaji ukazuju da su izvori malignih uticaja precizno detektovani. Mogu li zemlje regiona zaista računati na savezništvo međunarodne zajednice u suzbijanju malignih prijetnji i očuvanju regionalnog mira?
BEĆIREVIĆ: Veliku odgovornost za ignorisanje opasnosti koja dolazi od anti-liberalnih snaga imaju oni koji zagovaraju liberalne vrijednosti, bilo da su domaći ili međunarodni akteri.
Zapad je fokusiran na bezbjednosne aspekte, međutim, spremni su da ignorišu to što Srbija u međuvremenu region oblikuje prema slici Putinove Rusije. Centralizacija političke moći, ograničavanje slobode medija i suzbijanje političkog pluralizma i kult Putinove ličnosti, tzv. putinizam je skripta koju slijedi i Aleksandar Vučić.
61Zemlje regiona u kojima postoje političke snage sa liberalnim tendencijama trebale bi artikulisati zajedničku agendu i regionalnu viziju. Ali problem je to što su regionalni politički akteri koji su svjesni malignih uticaja, radi nekih kratkoročnih političkih ciljeva i opstanka na vlasti, spremni činiti ustupke koji u krajnjoj liniji ispunjavaju ciljeve Svesrpskog sabora.
U Crnoj Gori je sada goruće pitanje Zakon o dvojnom državljanstvu koji će, ako bude usvojen, zapravo predati ključeve Crne Gore Vučiću ili nekom njegovom budućem nasljedniku. To liči na ruski koncept “pasportizacije”.
Naime, Rusija je dijelila državljanstva a onda u strateškim dokumentima zaštitu svog državljanina i rusofonog stanovništva van zemlje definisala kao nacionalni interes. Na taj način Rusija je stvarala podlogu da opravda intervencionizam. Ovaj geopolitički “limbo” će potrajati i bilo bi značajno da liberalne snage u regionu makar rade na prepoznavanju malignih uticaja u formi ovih političkih diverzija i da u borbi protiv toga traže podršku Zapadnih saveznika.
Odlaganje ulaska Crne Gore u EU produžetak sna o srpskom svetu
Analitika: Nakon usvajanja Rezolucije UN o genocidu u Srebrenici, uslijedili su brojni politički odgovori, čijom realizacijom koordinira Vučić. Prosrpske partije najavljuju usvajanje skupštinske rezolucije o genocidu u Jasenovcu u crnogorskom parlamentu, a nedavno je održan i svesrpski sabor. Kako komentarišete nove pokušaje zaoštravanja regionalnih odnosa?
BEĆIREVIĆ: Rezoluciju o Jasenovcu, koju je u parlamentu naumila usvojiti vladajuća većina, odbio je usvojiti parlament u Beogradu. Odbijanje je obrazloženo time da bi takva Rezolucija trajno oštetila odnose Srbije sa Hrvatskom.
Sada, preko Andrije Mandića, Vučić tu istu rezoluciju podmeće Crnoj Gori. Jasno je zašto.
Rezolucija o Jasenovcu je sračunata da izazove bijesHrvatske, od koje se potom očekuje da blokira EU integracije Crne Gore.
Paradoks je očit: navodni prioritet Spajićeve Vlade su EU integracije. Pa ipak, ta se Vlada sprema da usvoji Rezoluciju koja ugrožava proklamovani cilj. U čitavoj priči, ma kako da završi, jedini dobitnik je Aleksandar Vučić, koji ovim kupuje vrijeme, Jer odlaganje ulaska Crne Gore u EU znači produžetak sna o Srpskom svetu.
Mandić i Dodik jadne figure koje siju razdor
Analitika: Nakon Mandićeve izjave da je svesrpski sabor skup dvije države, Crnoj Gori je upućena nova protestna nota iz BiH, druga nakon formiranja Vlade Milojka Spajića. Mogu li poruke Mandića i ostatka rusko-srpskih agenata koji su dio crnogorske vlasti, te izostanak jasne i nedvosmislene reakcije Vlade u odnosu na ovakve neprijateljske potezenarušiti dobrosusjedske odnose dvije zemlje, što je jedan od ključnih ciljeva ideologa, zagovornika i realizatora projekta srpskog sveta?
BEĆIREVIĆ: Andrija Mandić je proruski i prosrpski političar, koji radi protiv interesa sopstvene države. I Andrija Mandić i Milorad Dodik su na izvjestan način jadne figure i pijuni. Nekad se čini da su i oni sami toga svjesni, ali to ih ne čini manje opasnim.
To su političari koji siju razdor i njihov cilj je da posvađaju, da destabilizuju. Mandić je šef parlamenta zemlje koja je Ustavom definisana kao građanska, ali nastupa isključivo kao zastupnik interesa vlastitog naroda. Te politike su dugoročno neodržive, ali Mandić sa koncentracijom moći koja mu je data u ruke može promijeniti Crnu Goru na gore i na dug period.
